Životni prostor čovjeka je priroda. Priroda ima svoje zakonitosti - potresi i sve što je s njima povezano kao npr. cunami- visoki plimni val. Poplave, suše, vjetrovi pa na neki način i brojne bolesti. I kad se takve stvari događaju u velikim količinama i mjerama ili na prostoru gdje živi veliko mnoštvo ljudi, onda se događa i pogibija mnoštva ljudi. Takve događaje čovjek nerado prihvaća, jer upravo te stvari pokazuju koliko je čovjek malen i nemoćan nasuprot prirode i njenih zakona. I umjesto da prizna tu svoju nemoć, čovjek pokušava zagospodariti prirodom i zadire, sve više u tajne prirode, i jednog će se dana ove sile strahovito osvetiti, jer čovjek ne može biti gospodar prirode i njenih zakona. I kad se dogode takve katastrofe, čovjek automatski misli i postavlja pitanje tko je kriv. Ili, bolje rečeno, povezuje ovu prirodnu katastrofu i njezine žrtve s krivnjom i grješnošću čovjeka.

             Slično se dogodilo i Jeruzalemu, u Isusovo vrijeme. Pilat, kao rimski upravitelj, dao je pobiti neke Galilejce upravo za vrijeme prinošenja žrtava. I nekako, u to vrijeme, srušila se jedna kula i pobila mnoštvo ljudi. I tu se postavilo pitanje o grješnosti tih žrtava. Isus odbija takvo povezivanje. Jer ti ljudi i njihovi grijesi nemaju veze s takvim nesrećama. No, kod nekih bolesti npr. ne možemo reći da nemaju veze; nemoralan seksualni život može biti uzrok da netko dobije teške zarazne bolesti kao npr. sidu. No, to nije nikakva kazna Božja, nego je to posljedica nemoralnog života. Ali čovjek ne želi priznati da je kriv, grješan pa onda odgovornost želi prebaciti na Boga. Isus koristi te ružne i nemile događaje i opominje svoje slušatelje:  „Aako se ne obratite, svi ćete tako izginuti!"

             Zar ne bih sada i ja mogao reći: Ako se ne obratite svi ćete onako izginuti, kao one žrtve na Haitiju ili Čileu, ili u poplavama u Europi. I uvjeren sam da ovog časa mnogi koji me slušaju i koji ovo čitaju  mrmljaju i misle u sebi da pričam gluposti. Isto tako su mrmljali u Isusovo vrijeme. „Ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti." Isusu nisu vjerovali i povijest nam kaže da su vrlo ružno prošli. No, povijest ili ne želimo slušati i iz nje učiti, ili je dovoljno, odnosno nikako ne poznajemo. A mislim da je po srijedi još jedan veći problem: što ovoga časa mnogi misle da se oni nemaju od čega obratiti. Takvima, na poseban način, a i svima nama Isus danas govori:  „Ako se ne obratite svi ćete slično propasti." Zanimljivo je da Isus dva puta upotrebljava tu rečenicu u jednom vrlo kratkom odlomku. Znači da je i za nas ta opomena vrlo hitna.

             Ulazimo u drugu polovicu korizme, vremena kada se trebamo ispitati u čemu i gdje se moramo obratiti, bilo kao pojedinci ili kao zajednica. No, čini se da baš nema puno volje za obraćenje. Jer svatko je uvjeren kako on ima pravo, kako je on ispravan, kako on ispravno živi i postupa. Mnogi misle: što tko ima kome zapovijedati kako će živjeti. Bit će ovako i drukčije nikako.

              Tako je bilo isto i u vrijeme svetoga Pavla. Mnogi su, u Korintu, mislili kako su oni jedini pravednici, svi ostali grješni. I zato Pavao uzima sliku iz židovske povijesti - putovanje kroz pustinju. I oni su mislili da im se ništa ne može dogoditi, jer su bili u oblaku, jer su jeli manu u pustinji, jer su pili vode iz stijene  koja je dala vodu pod Mojsijevim udarcem štapom. I oni su tako mislili, a ipak su propali. I zato Pavao piše: „Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne."    

               Isus dva puta govori, u ovom kratkom evanđelju: „Ako se ne obratite, svi ćete slično izginuti.A što to znači obratiti se.  U originalnom grčkom tekstu stoji riječ „metanoein" - metanoein. Hrvatski bismo to mogli prevesti: promijeniti način mišljenja i osjećanja - smisao,  preneseno na našu temu znači: napustite dosadašnje svoje navike i prividno sigurne putove razmišljanja,  počnite nečim sasvim suprotnim. Jesmo li spremni i sposobni za to?

               Da je potreba obraćenja vrlo hitna, govori nam i završna prispodoba o neplodnoj smokvi.  Vlasnik vinograda dolazi po plodove, a plodova nema, a kad nema plodova, nema ni novca.  I tako godinama. I naređuje vinogradaru, radniku koji je uzeo vinograd u zakup, da smokvu iščupa, da ne siše zemlju uzalud, da ne smeta drugim biljkama. No, vinogradar, protiv svake logike, protivi se volji gospodara i zauzima se za neplodno stablo.

           Ovo Isusovu usporedbu možemo shvatiti na više razina. Na svjetskoj - europskoj razini. Daje se svijetu još poneka mogućnost. Europa se nalazi u materijalnom i moralnom kaosu. Na žalost ni Crkva iz toga nije izuzeta. No kako se čini Europa i evropski političari ne žele čuti za Kristovu riječ: „Ako se ne obratite svi ćete izginuti." Čini se da sveti Otac uzalud poziva Crkvu u Europi na ozbiljno shvaćanje ove Kristove opomene.

           Ni Hrvatska ne stoji ništa bolje. Rasulo na svim razinama. Ekonomskom, političkom i kulturnom. I u Hrvatskoj se pojavljuju neke nove vrijednosti koje uništavaju narodno biće. Vrlo je mali broj ljudi koji ozbiljno shvaćaju poziv na promjenu načina razmišljanja i života.

           I na  obiteljskom i osobnom planu  se mnogo stvari urušilo. Nestaje onih temeljnih ljudskih, kršćanskih vrednota: ljubav, prijateljstvo, iskrenost ,poštovanje,  a o vjeri da ne govorimo. I na ovom planu je Isusova poruka hitno potrebna: Ako se ne obratite, svi ćete slično izginuti.

           No, ova prispodoba i meni kao župniku govori o potrebi obraćenja i promjene mišljenja i načina razmišljanja i postupanja. Do sada sam radio, činio za župu, koju predstavlja smokvino stablo u  prispodobi, najbolje što sam znao i mogao. I to ne jednu godinu, nego evo uskoro, punih deset. I što je moj rad kao vinogradara donio? Kakav plod? Na žalost, ne vidim ga! Netko će mi reći da nisam objektivan. Priznat ću: da, smokva pokazuje bujno zeleno lišće, ali pravog ploda ne vidim. I meni treba obraćenje: metanoja, promjena mišljenja i ponašanja prema smokvi. 

           I sada se nameće ozbiljno pitanje. Ovakav način života, na kojeg smo navikli pruža nam nekakvu samosigurnost, uljuljali smo se u nekakvo uvjerenje kako smo mi savršeni, dobri i plemeniti. Kako smo čak i bez mane i grijeha. Došli smo u istu situaciju kao Židovi u pustinji, kao prvi kršćani u Korintu. I nama sveti Pavao dovikuje: „Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!"

            Isus nas opominje: „Ako se ne obratite svi će te izginuti"... I svaki razuman čovjek će se pitati: koje nam garancije daje Isus ako ga poslušamo. Ta garancija je prvo čitanje: Ja sam koji jesam. Ja sam Bog koji stoji uza te. Mojsije je prihvatio tu garanciju i izveo velike stvari.  Bog govori i nama danas: Ja sam koji jesam... a mladi slušaju  čudnu pjesmu.

Grupa Pink Floyd u pjesmi Sheep (ovca), pjevač Roger Waters, izmijenjenim glasom (sitisajzerski) recitira Psalam 23. ali u nastavku dodaje jezive, blasfemične riječi:

 "Jahve je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi"

i oštrim noževima

krijepi dušu moju.

U visinama, on me vješa za kuke

i pretvara u ovčje kotlete.

On ima veliku moć

i veliku glad

ali kada dođe dan,

tihim odbijanjem i velikom predanošću

Bože, mi ćemo ustati

i tada ćeš Ti, klipane, proplakati!

          Bog govori Mojsiju u današnjem čitanju: „Vidio sam svu nevolju naroda svoga i čuo mu tužbu na tlačitelje. Znane su mi muke njegove, pa siđoh  izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu kojom teče mlijeko i med. - Ja sam koji jesam.

         A da se to ostvari potrebno je poslušati Isusa: „Ako se ne obratite, svi ćete izginuti." Pitanje je kome ćemo vjerovati Bogu ili grupi Pink Floyd:

           Na kraju jeli vam jasno što zajedničkog imaju Haiti, Čile i poplave u Europi. Samo je jedno zajedničko: „Ako se ne obratite svi ćete ovako izginuti." Amen!