Zašto stojimo uz križ?

 

Mi treba da se hvalimo križem  Gospodina našega Isusa Krista,

u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojem smo spašeni i oslobođeni.

 

Izjava predsjednika republike g. Mesića, diskusije koje su nastale na raznim forumima potakla me na ovo razmišljanje.

 

Uvodna misao je ulazna pjesma Mise večere Gospodinove,. Mise kojom ulazimo u sveto Trodnevlje muke i smrti i uskrsnuća Gospodinova.. Sam tekst nam sve govori što nama križ znači. Dodat ću i ovo da mi kršćani započimamo kršćanski život u znaku križa, kojeg nam na čelu čini svećenik - krstitelj, kumovi roditelji. Mnogi od nas su krenuli u život ispraćeni roditeljskim blagoslovom na kućnom pragu. A naši pradjedovi, djedovi i bliža rodbina ispraćeni su s ovog svijeta križem i počivaju u sjeni križa bilo grobljanskoga bilo grobnog. A onima za koje se ne zna grob pale se svijeće i stavlja cvijeće pred križem na groblju. Duboki znak ove povezanosti nas i naših pokojnika. Sjetimo se samo one impozantne slike Mirogojskog križa sa tisućama svijeća na blagdan Svih svetih. I taj križ (ne mislim mirogojski, da me neuki čitatelji krivo ne shvate) nego križ kao znak vjere i nade, spasenja i uskrsnuća, želi gospodin Mesić ukloniti najprije iz vojarni, jer on je vrhovni zapovjednik a kad se tu sve očisti od križeva onda će se poći i dalje: škole, bolnice, javne ustanove, domovi, dječji vrtići i drugo, a onda i groblja, raskršća i konačno zabrana svih vjerskih simbola. Taj put je već u povijesti viđen in pouka povijesti je da su svi oni koji su se borili protiv križeva i zloupotrebljavali križeve sramno završili i povijest ih pamti kao negativne ličnosti a križevi su ostale.

 

Koje razloge navodi predsjednik Mesić?

 

Prvi argument: U vojsci ima onih kojima križ smeta. Tko čini hrvatsku vojsku.: najveći broj su katolici, pa protestanti i pravoslavci, muslimani i vrlo zanemariv postotak čine Židovi i ateisti. Kome smeta  od tih grupacija križ. Svakako kršćanima svih nominacija križ je svetinja i ne smeta im. Prema izjavi g. Šerka Omerbašića, prvog muslimana  - nazovimo poglavara - u Hrvatskoj: njima križ ne smeta. Prema tome ostaju Židovi i ateisti. Dakle toliko zanemariva skupina., a upravo zbog te zanemarive skupine treba se većina odreći svojih simbola - svetinja, povijesti, uspomena na pokojne.. No ovdje je očita jedna druga politika, nametanje volje nekakvih manjina većini (uspređujem samo homoseksualni loby na pr.) I sve se odvija po istom scenariju. Većina treba zbog manjine šutjeti, odricati se svojih ideala, vrijednosti svetinja. Pođe li dalje ovakva politika dovesti do novih sukoba bilo fundamentalizma, bilo neonacizma.. Žalosno da ovo jedan političar poput g. Mesića ne vidi.

 

Drugi argument: Hrvatska je laička država. Nisam stručnjak, nego obični seoski župnik koji misli svojom glavom. Što je država? Određeni dio na zemaljskoj kugli?  Narod koji živi u na tom dijelu ili vlast, kao pojam a ne ljudi koji obnašaju tu vlast? Ili država su oni koji obnašaju vlast na jednom dijelu zemaljske kugle? Pretpostavljam da je država, jedan dio na zemaljskoj kugli, gdje živi određeni narod. Koristim Hrvatski enciklopedijski rječnik Zagreb 2004 za natuknicu država kaže: „Političko pravna, međunarodno priznata upravna organizacija s punim ili ograničenim suverenitetom, s različitim oblicima vladavine i uređenja." Očito organizacija ljudi. Piše se i govori se kao da je hrvatska sekularna držva. Ako bi sada išli sam pojam raščlanjivati onda ni ta država u sebi nema razloga protiviti se određenim znakovima i simbolima građana koji u velikoj većini časte, poštuju i kojima simbol znači. prema tome dolazi do suptrotnosti u sebi narod se protivi onomu što štuje, časti i slavi. Piše se kako je država civilna, pa i tu dolazi u konačnici do iste raščlambe. Država je, drugi kažu, laička u smislu razlike od kleričke. No i ovdje je opet konačno jasno da ti laici - ako nisu klerici (službenici Crkve na vlasti) da ti laici su i vjernici i da su oni osnovni temelj društva i Crkve.

Država ne može biti ateistička jer građani koji sačinjavaju ovu državu su u ogromnom postotku vjernici kojima opet u ogromnom postotku križ znači mnogo.  To što je Crkva  (institucija ) odvojena od  države (institucije) uređuje međusobne odnose države i Crkve, tih dviju institucija čiji su članovi (podanici) jedni te isti ljudi. Ovdje je problem što križ nije vlastitost Crkve kao institucije nego vlastitost vjernika. I ovdje naši političari, koji su u biti anticrkveno i protuvjerski nastrojeni  bilo da su još uvijek članovi komunističke partije ili slijede zasade komunizma pa već viđenim akrobacijama riječi žele postići svoje (komunističke - ateističke ) ciljeve.  Znamo da je komunizmu križ bio trn u očima i to im je ostao i dalje. I to propagira predsjednik Mesić.

 

Uloga Evrope. Predaleko bi me odvelo razglabanje činjenica da mnoge evropske države izbacuju križeve i ne samo križeve. Poznato je da ta Evropa kojoj težimo i u koju nas političari pošto poto hoće uvući, a nije potrebno, prisiljava i Hrvatsku da slijedi njihov primjer. Stjepan Mesić političar, koji je presvukao nekoliko političkih  odijela - sjetimo se samo njegove uloge u Hrvatskom proljeću i suza nad Savkinim lijesom - da bi nam zorno pokazalo ličnost toga čovjeka. No sada se on želi pošto poto ovim činom ulizati Evropi očekujući od nje pomoć u nekim potezima koje će on vući a nama još nisu očiti.

 

A kad čitam i izjavu svećenika dr, Grubišića  onda vidim da svojim istupom pokazuje da zapravo niti shvaća a niti mu križ kao svećeniku i kao kršćaninu išta znači. Važno je da ga ljevica hvali!

 

I da Zaključim, borba protiv križeva, je u biti borba protiv vjere i dobrobiti jednog naroda. Borba  protiv povijesti  ali protiv sretne budućnosti. Jer na karaju će ostati rečenica Isusa Krista: „Što koristi čovjeku da cijeli svijet zadobije a dušu svoju izgubi." A križ je garant vječnoga dobitka. I zato kršćani jasno recimo: „A mi treba da se dičimo križem Gospodina našega Isusa Krista..." i on treba ostati tamo gdje ga mi građani vjernici želimo vidjeti!