Razmišljanje malog seoskog župnika (sa „zastarjelom" teologijom) vezano uz članak
„Zabrana nije evanđeoska kategorija.." prof. dr.sc. Tonči Matulić, Slobodna Dalmacija od 21. 6. 2009. str 8.)
Ovaj članak je poslan Slobodnoj Dalmaciji, do sada nisam primijetio da je štampan, isto tako sam poslao i Glasu koncila. I tu bez odjeka!
Čitam i ne mogu vjerovati. Jesam li ja imao tako loše profesore pa su me krivo uveli utajne Svetoga pisma, a trudio sam se, koliko sam mogao, dobaviti najmodernija izdanja? Molio sam i tadašnjeg biskupa, pokojnog Celestina, da mi dok je bio na Koncilu dobavi neku modernu egzegetsku knjigu i teološke priručnike. I poslao mi paket knjiga. Među njima su bile i knjige „Introduction a la Bible „ suos la direction de A. Robert (+) et A. Feullet. Knjiga ima i Nihil obstat i imprimatur, izdana 1959. od DESCLEE & Co. Druga je knjiga: Simon - Dorado C. SS. R. Praelectiones Biblicae (još i danas ih imam). Čitam Bibliju Stvarnosti, koju su preveli poznati naši bibličari i lingvisti, pa Bibliju dr. Ivana Evanđelista Šarića, pa kompariram i prijevod našeg mještanina dr. Škarića i ne mogu očima vjerovati. Puno je evanđelje zapovijedi. Sada se pitam čija Biblija i biblijska znanost ne vrijedi, ovih koje sam naveo ili one koju navodi dr. Matulić?
Od početka do kraja Evanđelja vrvi zapovijedima (koje se mogu vrlo lako promatrati i kao zabrane). Hajdemo malo prošetati evanđeljima: neću navoditi mjesta, jer ja nisam stručnjak za Bibliju, a i čitateljima ne bi bilo jednostavno čitati. Dakle: „Evo začet ćeš i roditi sina"; „Neboj se uzeti Mariju za svoju ženu." „Idi u Egipat" „Sve što vam reče, činite" „Kome vi oprostite grijehe, oprošteni su" „Štogod svežete na zemlji, bit će svezano i na nebu!" Idite i naučavajte sve narode.." „Tko sablazni jedno od ovih malenih, bilo bi mu bolje da objesi mlinski kamen oko vrata i baci se u more." A kad je činio čudesa, onda je zabranjivao da o tome govore. I kad je silazio s gore preobraženja, „zabrani im da o tome govore dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih." „ Čuvajte se lažnih proroka." A da o poslanicama ne govorim. Sada više ne znam da li poslanice spadaju u polog Radosne vijesti ili ne spadaju. A Pavao (uf, upravo završila Pavlova godina) piše „Ne suobličujte se ovome svijetu..."
I sada razmišljam, kako bi se kapetani, oni na kratkim linijama, ili oni na dužobalnim linijama, ili oni na prekooceanskim linijama ponašali kad bi sveučilišni profesori pomorstva pisali i tvrdili da su svjetionici nepotrebni i da svjetionici nisu pomorska kategorija. Ne mogu zamisliti, uza svu modernu tehniku navigacije, kako bi se kapetani osjećali u strašnim, mračnim olujnim noćima. Koliko olakšanja, koliko sigurnosti za kapetane, posadu i putnike kad u takvim noćima (i ne samo njima), vide svjetionik. A kolika su tek pomoć onim kapetanima i brodovima koji nemaju sva sredstva moderne navigacije. I smatram da bi se kapetani i te kako burno digli protiv toga da svjetionici nisu kategorija pomorstva. U olujama se o kapetanskoj riječi ne raspravlja, nego sluša. Nevera je vrijeme za posluh, a ne raspravu.
I naše lađe: one životne, bilo svećeničke ili bračne, i one narodne, državne i Crkvene plove u teškim olujnim noćima. Svjetla se gase jedno za drugim, da spomenem samo neke: predsjednik Obama svim silama pordržava LGBT (lezbe, gay, biseksualne, transekseksualne), propagira homoseksualne brakove, državni zakoni izjednačavaju homoseksualne brakove sa normalnim brakovima, nitko ne pita kako će se osjećati djeca koju posvoje neki biseksualni parovi. Biskupi stare zemlje Tirola, pišu u svojoj poslanici o Herzjesusonntag (21.VI) vjernicima i vladama zemalja da se odupru pokušajima uništavanja vjere i morala. A naš Sabor slijepo slijedi naredbe nalogodavaca („pa moramo u Europu" „moramo se prilagoditi europskim dostignućima"). Oluja se silna nadvila i nad Crkvu, pa i u našem narodu. (Sjećam se izjava biskupa Webera, bivšeg predsjednika austrijske biskupske konferencije, da je homoseksualna ljubav „obogaćenje ljudske ljubavi". Sjećam se izjave biskupa Ibya da je „nedjeljna misa povijesni balast" i danas u Austriji imamo što jest: na Tijelovo, u Linzu, nekoliko župa zajedno slavi i jedan svećenik, u teatralnoj odjeći, nabija na nekakav kolac veliku pogaču, ostali stoje za nekakvim stolovima i on to nosi kao „mostrancu" a ostatke te pogače kasnije dijelili iz kutije za cipele kao pričest( www.kath.net/detail.php?id=23237) a da o drugim stvarima ne govorim...a sve je počelo tezama kako Evanđelje nije skup zabrana, kako nas Bog sve voli.. a gdje je ono „Idite od mene prokleti u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!"
Noć tamna, olujna se diže na horizontu nacija (svjetska ekonomska kriza) i na horizontu Crkve. Trebaju nam svjetionici. Trebaju nam i zapovijedi i zabrane, ali i evanđeoski savjeti. Treba nam Evanđelje sa svojim zapovijedima i zabranama! Treba nam Crkva, ovakva kakva je, ljudska i grješna, ali i puna vjere u svoje poslanje primljeno od Krista sa svim ovlastima koje je dao Crkvi. Trebaju nam svjetionici i crveni i zeleni i žuti i oni veliki bijeli, koji već iz daleka najavljuju luku. I poštovani profesor ne bi daleko došao u gradskom prometu kad bi se ukinuli „prometni svjetionici" i oni žuti, i oni zeleni, ali i oni crveni.
I da zaključim rečenicom koju sam negdje čuo ili pročitao (ipak sam pomalo senilan i nenaviknut pisanju stručnim jezikom), a glasi: "Crkvi su mnogo više zla učinili sveučilišni profesori, nego obični seoski župnici"... koji ne mogu bez svjetionika voditi brodove u kojima se nalaze putnici, obični, grješni, ali i sveci.
don Ivica Matulić,
Župnik Dola i Škripa