Novi župnik se polako uhodava.  Navikavamo se jedni na druge.  U kući u kojoj je dosta toga falilo (najviše novca pofalilo, a i Gospinoga zlata)  čekamo police za knjige (to je Biskup platio),  a treba i pregraditi prostoriju za ured (neki se na tu ideju ljute - drugi je odobravaju)- uvijek je to tako.

 

Treba započeti s Gospinom pratnjom pa otiđosmo u Vepric uoči Male Gospe - tradicionalno brojni Pražničani idu. Odveo nas trajekt u Makarsku i pješke u Vepric.

 

 

Sudjelovali smo na svetoj Misi i procesiji sa svijećama. Bilo je preko deset tisuća ljudi. A onda nazad pješke u Makarsku, usput slasna večera  i trajektom nazad u Sumartin pa kući. I tako svi umorni, ali radosni i ispunjeni lijepim doživljajem, natrag svojim kućama.

Prva služba novog župnika počima, jasno, krštenjem malog Jure Goića. Čudo veliko koliko djece u Pražnicima.

 

 

I tako eto prolazi vrijeme, došla je i prva jaka oluja nakon, dosta velikog, sušnog razdoblja. I pala je dobra kiša, masline lijepo rodile, sada rastu. Rekli bi stari „kupe ulje".

Započe i  listopadska  pobožnost. Davno nisam imao toliko ljudi na listopadskoj pobožnosti.

Posebno su djeca aktivna, predmole krunicu.

 

 

A  u zadnje vrijeme, od Dana kruha ih dođe i do dvadesetak.  Među njima ima i troje koji nisu katolici. Svi su oni Božja djeca. Isus reče: „Pustite malene k meni." Krunica uoči svečanog otvorenja Godine vjere.

 

 

Žetvena zahvala. Prvi put je to bilo u Pražnica slavljeno. Angažirale su se  pražniške žene i majke pečenjem kolača, kruha, učiteljice u osnovnoj školi i odgojiteljica u vrtiću, kao i vrijedna domaćica škole i vrtića. Nekoliko muškaraca ponijelo teret organizacije, a djevojke očistile salu mjesnog doma. Sve u svemu, odlična fešta.  Započesmo sa svetom misom,  najprije su djeca prinijela svoje darove na oltar i zahvalila Bogu za plodove zemlje.

 

 

A za vrijeme Očenaša djeca su se okupila oko oltara i laganim gestama popratili  pjevanje.

 

 

Nakon mise najprije su djeca vrtića izvela svoju zahvalu Bogu pjevanjem pjesme o kruhu i pekaru:

 

 

Nakon njih je nastupila jedna grupa 1.-3. razred s ritmičkom pjesmom Tko stvori ovaj svijet.  Baš su zanosno pjevali. I pobrali zasluženi aplauz.

 

 

Na kraju smo se zahvalili Jurotu Kusanoviću, skoro 100 godišnjaku za dugogodišnji angažman u Crkvi i dan danas je aktivni pjevač, a bio je i dugogodišnji  crkovinar. Isto tako je znak zahvalnosti primio Nikola Buvinić: crkovinar od 1969. god. Svaki od njih je primio kip  svoga nebeskog zaštitnika.

 

 

A onda se slavlje preselilo u Dom. Tamo su nas čekale izložene stvari koje je radio dječji vrtić za izložbu. Razne marmelade i druge lijepe stvari.

 

 

Osnovci (II. i IV. razred) su izveli kraći  igrokaz kojim su nas uveli u slavlje, a onda je nastalo veselo druženje uz kušanje  kruha s čvarcima, pa kruha u kojem je bilo kuhanog pršuta, pa čevapi u lepinjama, uz dobro vino iz Dola kojega sam dobio od prijatelja. Bilo je svakovrsnih ukusnih kolača. Druženje je potrajalo, a mi smo svi, puni lijepih dojmova, otišli svojim kućama.

 

 

Svakako da je najviše pažnje izazvalo postavljanje starog „žrvnja" pa su djeca mogla mljeti kukuruz i pšenicu. „Vidite, don Ivica koliko smo brašna samlili."

 

 

Ovo slavlje nam je pokazalo kako se može biti veseo i radostan kad svatko dade svoj dio. Pa najljepši komentar kojega sam čuo o ovom slavlju je iz ustiju jedne žene: „Ona misa u nedjelju je bila nešto posebno. Svi smo mi osjetili da su djeca naš kruh."

 

 

Stari sat davno ne radi, pa smo sada skinuli kazaljke. U planu je postavljanje i uređenje novog sata s tučenjem ura.