Selo Dol na otoku  Braču sa svojih 100 stanovnika ima vrlo bogatu kulturnu baštinu.  Nešto sam  o tome već pisao.  No kako propada selo (1900-te godine je imalo 934 stanovnika danas - prema župnoj evidenciji  111) Uz propadanje broja stanovnika - propada i kulturno blago - kakao duhovno tako i materijalno.  Istinu moram reći da je od Ministarstva dobiveno 100.000  kuna (tako mi je rečeno) za popravak crkvice sv. Petra, ali su radovi prekinuti - već dugo se ništa ne radi. Ljudima nitko nije dao objašnjenje, pa ga ne znam ni ja.

Prekinuti radovi na obnovi crkvice sv Petra (12.st)

No, ne samo da su prekinuti radovi  na obnovi crkvice, nego nitko nije ni mario za starodrevni običaj  moljenja krunice i svete mise kod te crkvice - jer je uz nju povezano štovanje „Gospe od utišenja"- zadnje subote u svibnju. Nekada, dok su i stari i mladi vjerovali u pomoć „Gospe od utišenja"  onda se i molilo i pjevalo i „Gospu od utišenja"  zazivalo, lanjske godine  nije čak ni bila održana procesija jer nije imao tko nositi kip ( za čiju obnovu su se bili založili tadašnji ministranti - koji danas više ne dolaze u crkvu ni na nedjeljnu misu, svi osim jednoga  - jer ih je župnik „uvridi" )  danas nije potrebno njezine „Utihe" jer se traži na drugim stranama. A sjete se, vjernici „drage Gospe od utišenja" kad zagusti, kad je netko u smrtnoj opasnosti, onda se pale svijeće pred kipom i ljute se na „Gospu od utišenja jer hi ni uslišola."

No ne samo  da  umire štovanje „Gospe od utišenja" umiru i nestaju lijepe  i vrijedne  kulturne stvari. Tako  propadaju i vrijedne knjige neke iz početka sedamnaestog stoljeća.  I rukopisni katekizam župnika za kojeg biskupski vizitator piše da drži vjeronauk pod „murvom" (dudom) „in lingua illirica" Župa nema novca za nabavu nekoliko ormara u kojima bi se čuvalo to blago. No, nije to ništa novo i prije 30 godina sam molio mjesne vlasti za pomoć (postoji u župnom arhivu pismo), kad je selo imalo i mnogo više stanovnika, pa je ostalo ne uslišano. Čak nisu ni odgovorili. Ignorirali. Pa me ne čudi da njihovi sinovi i nasljednici isto tako danas postupaju.

Lanjskog ljeta me posjetio jedan sveučilišni profesor iz Beča i kad je vidio u kakvom je stanju župna biblioteka prenerazio se, a još  se više čudio kad je vidio gdje držim „sakriveno" srebrno „poče" (to vam je prethodnik znaka mira danas u misi) Evo vam slika kako izgleda taj „poče" (od latinskog  pax:  pacem = mir) kojeg bi najprije poljubio svećenik - pa bi ga ljubili vjernici.

Lijep primjerak srebrnog „poče"

Vjernici su darivali svoju „Gospu od utišenja" zavjetnim darovima. Svjedočanstvo je to vjere. Odricali su se svojih nakita, prstenja, lančića, broševa. I sve se to pomnjivo čuva kao što vidite i na slici - sve je inventarizirano. Ovi  dragocjeni svjedoci vjere starih Doljana  ostaju skriveni jer nema Župa novca za nabavu prikladnog ormara  u kojem bi se to blago čuvalo i pokazivalo.(Prema svjedočenju zlatarske struke ima ovdje mnogo „lažnog zlata" što je normalni odraz ondašnjeg blagostanja) ali nije bila lažna vjera darovatelja. U posljednjih 10 godina nisam primio ni jedan „zavjetni poklon" što svakako govori o vjeri današnje generacije!

 

Zavjetni darovi se brižno čuvaju

Šteta što nitko od mjerodavnih u mjestu nema sluha  ni pažnje prema ovim vrijednim znakovima vjere starih Doljana

No nisu samo ovo znakovi vjere. Ove može čuvati i čuva sam župnik i čuvat će ih i dalje. No ono što mještani mogu čuvati i bez njih se ne može čuvati ni sačuvati a to su njihovi običaji i pjevanje. Na žalost već su mnogo od toga zabacili ( Večernje na velike blagdane, „ Baraban"  kao i pjevanje Božićne Jutarnje - kako to kažu „tlaka im je" „jer i onako smo pjevali zato što nas je župnik tjerao." Ja ih više ne potičem niti pozivam. Ono što se ne radi s ljubavlju ne treba se ni raditi. Župnik i dalje vrši sve obrede, a koliko će oni biti svečani i kakvu će „pompu" imati nije stvar župnika nego stvar sela. Dvije slike jasno pokazuju  razliku u obredima u samo nekoliko godina.

Obredi Velikog petka na večer prije par godina

Obredi Velikog petka 2011

Župnik može čuvati kartonsku kutijicu sa zlatnim nakitima, župnik može čuvati i srebrno „poče" župnik bi mogao naručiti i lijepe ormare u kojima bi se čuvale vrijedne knjige. Župnik može staviti otrovi za miševe u sakristiji koji su počeli napadati vrijedne misnice. I sve se to događa jer župnik ne može zaštiti ormar te misnice boljim ormarom. Mnogi mještani daju umjesto vijenca na grob za „potrebe crkve" ali u zadnje vrijeme župnik te novce ne vidi, jer ih uzimaju  i s njima upravljaju ljudi iz Mjesnog odbora  „jer nemaju povjernja u tebe" (kako mi reče netko) i tim novcem  uređuju kamenu stazu pred crkvom  (ona se, Bože moj, vidi) a to što propadaju vrijedni spomenici kulture kako materijalni tako i duhovni ne briga nikoga pa se za to ne brine ni „Etno eko udruga Hrapoćuša" koja ima u svom programu  čuvanje kulturne i vjerske baštine. No zato zdušno grade igralište i javni zahod na njemu. I još se bune kad župnik traži da se plaća najam  za upotrebu preko tisuću i tri stotine kvadratnih metara crkvenog zemljišta. Bune se što župnik uređuje župnu kuću (novcem kojeg je dao biskup)  jer da time „samo povećava svoj standard."  Eto i ovo je svjedočanstvo jednog propadanje nečega lijepog i vrijednog. Pa neka bude i kao ispit savjesti svima koji bi se trebali brinuti  za materijalnu i duhovnu kulturu. Na žalost Dol nije jedini primjer ni osamljeni primjer. Jučer čitam u „Slobodnoj" novinarsko izrugivanje sa svećenicima koji ne dopuštaju golotinju u crkvu.

 

Vrijedna misnica sa grbom i godinom 1724

 

I ovo blago je ugroženo (mišji izmet) a mjesne vlasti onemogućavaju  svojim postupcima župnika  da čuva ovo blago

Napisao sam i spasio dušu svoju. Nitko ne može reći da nije znao!

 

No da ne bude baš sve crno evo i nešto lijepoga. Velečasni  Milan Juranić, inače umjetnik, on je bio ugostio dolske mlade pjevače, dok su bili aktivni,  u svojoj župi Zagorska Sela, odlučio darovati sliku svetog Mihovila za starohrvatsku crkvicu sv. Mihovila  iznad Dola. Svečanost postavljanja slike i svečani blagoslov  će biti ovog ljeta. Vrijeme će biti naknadno objavljeno.

Sv. Mihovil, rad  umjetnika, svećenika Milana Juranića:

SVETI MIHOVILE, ČUVAJ NAS U BOJU PROTIV ZLA, A SVE ZLODUHE U PAKAO STROVALI!