Evo nas na kraju školske godine, tu u prirodi. Stalno se govori o promjeni klime. Govori se kako nastupa opće zatopljenje, kako se promijenila klima. To vidimo i opažamo. Osjećamo. No osjećamo da se promijenila i jedna druga klima. Duhovna klima ću je nazvati. Članak mi se je svidio i smatrao sam da bi bilo dobro o svemu ovom malo razmisliti.

Članak se bazira na njemačkoj situaciji, nisam htio mijenjati  i prenositi na našu situaciju, ali neće biti puno potrebno da shvatimo i prenesemo na našu situaciju.

 

 

Bilo da netko gradi kuću ili vodi svoju radionicu, uvijek se nailazi na duha kuće. Vanjske okolnosti ne znače ništa. Što znači najljepši bungalov, ako u njemu vlada teški zrak. Što vrijedi najbolje uređena firma, ako je poslovna klima nemoguća. Prošlih desetljeća mnogo se gradilo: obiteljskih kuća, nebodera, tvorničkih hala. Njemačka je gradila zajedničku njemačku kuću, pa kuću Europe, pa konačno svijet. A što je sa kućnim duhom? Što je to u zraku? Što govore znakovi vremena? Možemo li ih protumačiti i razumjeti?

 

Zar dalje tako?

Promjena klime? Očito nešto se lomi. Pokazuju li znakovi na oluju? Da li je pred nama opći potop?

Dugo smo mislili : sve ide tako lijepo. Sunce sja, privreda cvjeta (nekad bolje nekad slabije) rubalj raste, pa i euro. Biljke brzo postaju korov- a stabla? Na jednom moramo ustanoviti da kora puca, lišće otpada ne samo u jesen. Kiša, pada kisela kiša. Upravo u času kad smo mislili stabla će rasti do neba, oni počinju umirati. Znak vremena? U Rio su pred nekoliko godina beznadno potpisani neki dokumenti. Tko ih se drži?  Ozonska rupa raste. Rupa na nebu donosi milijunima ljudi pakao na zemlji. Tu nešto ne odgovara. Kako dalje? Ako krene ovako dalje onda neće daleko doći.

 

Promjena klime: socijala. Duboki lomovi prolaze posred Njemačke, lom preko svijeta siječe atmosferu. Siromaštvo u Njemačkoj ne skače u oči, onako kao ozonska rupa. Ne viče do neba, ostaje pred televizorima. Broj primatelja socijalne pomoći  se je enormno povećao, a tek broj nezaposlenih. Bijeda raste, ali istodobno i luksus. Znak vremena?  Jaki postaju jači, a slabi još slabiji. To razdire naše društvo. Političari se međusobno optužuju umjesto da nađu temeljni konsesus i krenu u potrebne reforme. Tu pak nešto ne odgovara. Kako dalje? Ako krene ovako dalje, onda neće daleko doći.

 

Promjena klime: kulturno. Najvažnija i sveopća riječ današnjice je «neprestano» Stalno se vrti talk-šou.  Industrija zabave je u punoj pari. Što god površnije, tim bolje, nikako u dubinu. Mlinski kamen ne opterećuje samo naš okoliš, nego mozgove i srca.»Zabavljamo se do smrti» (Neil Postmann) U trendu je zastupati pozicije, kao što netko zastupa usisivače ili mašine za pranje i uvijek mijenja produkte i firme.- a da ne veže svoje srce, otupljuje svoj život. Zaboravili smo onu mudrost po kojom čovjek postupa i misli samo ovako i nikako drugačije. Što je još sveto?  Skoro sve se može kupiti. Jeli to znak vremena? Ovdje ipak nešto ne odgovara!

 

«Religija tržišta!»

Tu su izazovi na koje moramo odgovoriti, i to iz vjerskih motiva. Čuje se: «Vi (Crkve) ste previše političarski. Miješate se u stvari koje se vas uopće ne tiču.» - Stvorenje se nas i te kako tiče, ljudi nas se toliko tiču, koliko nas se tiče i Bog. Ne smijemo dopustiti da sve ide k vragu. Ne trebamo samo naše pobožne ovčice smjestiti na sigurno. Ne smijemo samo gledati, kako naše društvo i dalje propada a da se ništa ne. Znakove vremena vidjeti i njih znati čitati tumačiti. Ovako ih tumačim u jednoj centralnoj točki:

 

Vidno je da kršćanstvo gubi tlo pod nogama. Mnogi uživajući konstatiraju i govore: sada nestaju objašnjenja i humanost. Dalje odlično. Dezorjentacija i praznovjerje se šire na veliko. I već davno je umjesto «milosrdnog Boga» nastupila nemilosrdna «Religija tržišta-.» I sami sebe unosimo u tu kolotečinu tako da nam je lakat mnogo važniji nego srce. Davno je duša prodana na tržištu i čudimo se da je socijalna klima postala tako hladna da se mnogi smrzavaju i smrzli su se. Savijamo kičmu pred ovako žestokim tržištem Novac vrijedi više nego vjersko uvjerenje, nego ispravnost: i čudimo se korupciji i nasilju (već kod djece i omladine). I još više ćemo se čuditi. Možemo zakone pooštravati i  strože primjenjivati koliko hoćemo  koliko god želimo: malo će se toga promijeniti, ako ne dođe do bitnih promjena u našim glavama i srcima. Kriza u okolišu i društvu je kriza i čovjeka. On je zaboravio tko je gospodar stvorenja.

 

A mi?

Promjena klime je  već davno nastupila ali u obratnom pravcu. Kako možemo klimu koliko je moguće socijalno i okolišno urediti da bude podnošljivo? Otkuda ćemo dobiti poticajnu snagu? Od kuda uzeti snagu i hrabrost sadašnju krizu gledati kao šansu za obraćenje i nadvladati strah od promjena? Otkuda crpsti povjerenje, da nećemo izgubiti ako dijelimo i manje imamo.?

I mi smo u Crkvi  pogođeni nutarnjim i vanjskim zagađenjem okolice - ne samo kao žrtve nego kao i počinitelji i počiniteljice. Prevelika je vlastita korist u velikim i u malim stvarima. Pravi smo umjetnici u trikovima da ne budemo prisutni,  a taktika vučenja za drugima je vrlo pogodna. I kod nas se često susreću velike riječi koje slijede mala ili nikakva djela. Hrabrost za konverziju (iz teškog zraka u čisti) želja za promjenom ponašanja ima s nama nešto zajedničkoga. Kakvu klimu širimo u našim župama? Društvima? Grupama? Kakav duh vlada ondje gdje živimo i radimo. Radi se i o kućnom duhu.

Kućni duh

Dopuštamo da nas Isusov Duh vodi?  Taj nije od jučer, i djeluje i danas. Prisutnost Duha. Gdje taj Duh vlada, tu je drukčija klima nego kod onih koji žele uvijek pribaviti više, vole više iskoristiti za vlastitu korist. Ovdje smo budni jedni za druge. Tu imaju stranci mjesta za stolom. Tu dolaze i oni koji su pali i ništa ne vrijede u društvu. Opcija za siromahe. «Ne gasite Duha.» (1. Sol 5.19)

Gdje je Duh Isusov, tu se smiju potlačeni podignuti, tu grješni nalaze oproštenje. «Ne gasite ovog Duha» Gdje vlada duh Isusa Krista, tu se neće o svijetu samo lijepo govoriti, tu raste civilna odvažnost za jasnu riječ protiv prekrivanja socijalne nepravde, protiv mrzovoljnosti u politici i  bezidejnosti u kulturi. «ne gasite ovog duha»

Ne moramo se sakrivati, ček se i ne smijemo sakrivati.. trebamo pustiti da se vidimo. Možemo u svom snagom nastupati u javnosti i propovijedati da smo djeca Božja. I trebamo napokon  prekinuti sa bijednim bezdušnim samo oplakivanjem. Promjena klime. Ne smijemo naše snage i nadanja  utrošiti u beskorisnim trvenjima. Umjesto raspravljati o posljedicama paketa štednje, trebali bi iskoristiti kao šansu , da razmislimo  o našim zadaćama u ovom društvu, o poslanju i prioritetima kao kršćani i kao Crkva. Koliko trebamo imati institucija, a da ne izgubimo Duha Božjega. Ovo pitanje trebamo razmisliti ozbiljno sa svim posljedicama. «Ne gasite Duha Božjega.»                                   Franz Kamphaus: Između noći i dana

A tu kod nas?

 

Doživjeli smo papin dolazak. Suze su nam često puta izbile na oči...no da li je ono što smo vidjeli, doživjeli prava klima koja kod nas vlada, kakva je klima u stvarnosti...U Crkvi kod Hrvata,  u biskupiji. Mnogo što se promijenilo, počam od činjenice da smo sve stariji, da nas je sve manje, da se osjeća trend kod vjernika onakav kakav je, da mladi sve manje i manje osjećaju potrebu Crkve (ne zavaravajmo se brojem krizmanika!) što je ostalo nakon krizme nitko nije zadovoljan. Promjena klime? Znamo li te znakove čitati.

Evo praznici su pred nama zar ne bi bilo dobro malo ovo vrijeme iskoristiti i pokušati se prepustiti Duhu Božjemu, još uvijek smo u sedmici blagdana Duhova.  Ovo razmišljanje bih završio jednom starom blagoslovnom molitvom, kojom bih želio zazvati Božji blagoslov na sve nas, na povjerene nam duše, na rad.

Blagoslov

Ti Bože početka, blagoslovi nas,

Ako čujemo tvoj poziv,

Ako nas tvoj glas potiče

Na novi početak na polazak.

 

Ti Bože, početaka, štiti nas

Ako sve pustimo i oprostimo se

Ako u zahvalnosti gledamo unazad

Na ono što stoji iza nas.

 

Ti Bože početaka, daj da tvoje lice

Svijetli nad nama, kad  u povjerenju

I s povjerenjem činimo novi korak

Na putu naše vjere.

 

Ti Bože početaka daj nam mir,

Ako bi nas vlastiti put i uzbrdo vukao

Kad govorimo živio.

Daj da cvijeće cvate za svakog od nas,

Daj da nas vjetar u leđa učvršćuje

I kad nam sunce žarko u lice sjaji

Svugdje gdje idemo.

Bože početaka blagoslovi nas.

 

 

Neki prijedlozi za pastoralni rad u dekanatu

 

Suočeni sa rastućim problemima želio bih predložiti braći svećenicima u dekanatu dvije inicijative.

 

1.     Duhovni susreti - (tako bi ih nazvao) za nastavnike, učitelje i profesore.

 

Razlog: Vidimo da se pokušava uvesti joga i mnogo toga drugoga preko školskog sustava što bi u konačnici imalo za cilj srušiti vjeru i moral, katoličku Crkvu u hrvatskom narodu. Opravdanja idu od prilike da se na taj način nastavnom osoblju pomaže da svladaju stresove i napetosti, a cilj je njih pridobiti za hinduizam a preko njih utjecati na djecu.

I zato smatram da bi bilo vrlo korisno i u ovoj godini obitelji u našoj biskupiji, iako je na izmaku organizirati «Duhovne susrete» za nastavno osoblje.

Spreman sam preuzeti kompletu organizaciju i vođenje. zamišljam ovako: nakon kratke molitve jedno kraće predavanje općeniti vjerski problemi. potom razgovor na temu

Ručak - malo slobodnog vremena

Poslije podne « okrugli stol»  gdje bi kratko uveo u ra6zgovor o nekim vjerskim temama, potom bi uslijedio razgovor.  Možda prigoda za ispovijed i Misa - za sada ad libitum. I razlaz.

Testiranje nekih ljudi iz te branše mi pokazuje da je to vrlo pohvalna inicijativa i vrlo potrebna. Koliki će se odazvati nije uopće za diskusiju. Važno je da mi ponudimo.

To bi se odvijalo pod okriljem dekanata. Pozivalo bi se u ime dekanata. Mjesto održavnja bi bio Dol. Kasnije ako se pokaže zgodno i  potrebno mogu se pozvati i drugi predavači, te promijeniti mjesto održavnja.

 

1. Susreti za ministrante osmaše

 

potaknut iskustvom kojeg sam imao sa susreta ministranata u Gornjem Humcu došao sam na ideju da organiziramo susrete osmaša ministranata. Bilo u vidu  rada za zvanja bilo u vidu razvijanja povezanosti sa Crkvom eventualno i pripremanja nekih za laički angažman u Crkvi.

I za ove susrete sam spreman preuzeti vođenje i organizaciju dana bez prijevoza. zamišljeno je kao poludnevni ili popodnevni susret. Održavalo bi se jednom mjesečno ili svaka dva mjeseca.

temelj bi mi poslužila knjiga za rad sa mladima u Austriji i Njemačkoj a nešto sam primjenio u Humcu i djeci se vrlo svidjelo.

 

rad sa tom populacijom nam je, ruku na srce, najteži ali i najzapušteniji. Imamo prvopričesnike, krizmanike, ova generacija i to baš muška nam izmiče.

 

Sigurno da ćemo se i na ovaj način uključiti u borbu protiv droge, ali ne samo droge, nego mnogi mladi nam očijukaju sa sektama, pa čak i sotonistima

 

sve uvjete za razvijanje susreta imamo. jedino bi bilo potrebno solidarno snositi troškove

za radni materijal - kopiranje i drugo kao i male zakuske.