On, visok, zgodan, inteligentan - najbolji student na tom fakultetu - otac mu prije kratkog vremena iznenada umro. Majka vrlo teško bolesna. Interesantnim ga je Gospodin vodio putovima do jučerašnjeg dana kad je zaređen za svećenika. On je dvanaesti živi svećenik iz tog bračkog mjesta.

 

Prostrana, velika crkva ispunjena, krcata, pretežno mladim ljudima  ( a na sva se usta govori kako mladi napuštaju i odlaze od Crkve). Stariji su bili u velikoj manjini. Prije ređenja sam u kafiću razgovarao s nekim redovitim (starijim)  polaznicima mise, nisu pokazali interesa da dođu na ovaj događaj.

 

Okupljaju se svećenici (nas tridesetak) bogoslovi (njegovi kolege) u procesiji ulazimo u  prepunu crkvu. Pjesma s kora odzvanja, na licima se čita neka radost, oduševljenje, divljenje.. ne znam reći... U crkvi nekakva čudna  dostojanstvena tišina, poput one kad je Ilija sreo Gospodina u tišini lahora.

 

Biskup u propovijedi govori: Oni koji u ovom činu, ređenja ne vide čin vjere, ne vide Isusa Krista, ništa neće razumjeti.

 

Ređenik leži na zemlji.. ništavilo pred Bogom čovjek grješan..oko njega kleči tridesetak svećenika predvođenim biskupom, kleči i okupljena zajednica..pred Bogom...molimo... za Ređenika...za sebe...(kakvi su mi osjećaji tog časa obuzimali dušu i tijelo, osjećam to u treptavom glasu okolnih svećenika) ...molim za mlade bogoslove...buduća zvanja...Dva pjevača u domaćoj melodiji pjevaju litanije  Svih svetih a zbor  od više od pet stotina prisutnih, pretežno mladih odgovara na zazive. To je trebalo doživjeti, neopisivo..Pjevači pjevaju: Da se dostojiš ovog ređenika blagolsoviti.. a prisutni u jedan glas: Tebe molimo usliši nas... Osjećam i pjevačima drhti glas : Da se dostojiš ovog ređenika  blagosloviti i posvetiti ... a prisutni  poput zvuka orkestara, poput buke udaranja valova  odgovaraju: tebe molimo usliši nas... Da se dostojiš ovog ređenika blagosloviti, posvetiti i zarediti a prisutni poput groma (vani je zagrmjelo i priroda se pridružuje) odgovaraju: Tebe molimo usliši nas... Biskup ustaje ostaje u tišini ..osjeća se djelovanje Duha Božjega, stvara čudo, ne vidimo ga ali ga osjećamo tu je,,, molitva i polaganje biskupovih ruku .. i prisutnih svećenika na glavu ređenika... prima ono što su apostoli primili.. treba ovog časa vjera u otajstvo, vjera u Isusa Krista ..jer on je na djelu... vjerujem da to ovog časa svi prisutni osjećaju..

Mjesni župnik pomaže ređeniku skinuti đakonsku odjeću a oblači misnicu. Simbolička gesta koja pokazuje što se dogodilo.

Biskup ređeniku maže ruke uljem krizme i na taj način ga simbolički posvećuje , da te ruke blagoslivaju i posvećuju, po snazi Onoga koji je i njega ovog časa posvetio i zaredio...i predaja kaleža i patene samo simbolički označuju ono što će obilježavati njegov život. I ređenik se pridružuje biskupu i misnicima u nastavku slavljenja svete mise. I tako ređenik ulazi u poslanje i službu svećenika...a ja vidim istog onog mladića kojeg sam vidio malo prije, samo na njemu druga odjeća...

 

I na kraju buran aplauz prisutnih ređeniku. Aplauz, onih koji su doživjeli ovog časa susret sa otajstvom. Aplauz  odobravanja i radosti, ali aplauz koji me podsjetio na  „Propni ga" već možda sutra, ne od tih nego drugih (kao što vjerujem da nisu isti ljudi vikali „Hosana i propni ga."

I ređenik je pošao : Poći ću za tobom kamo god pođeš. Pođi don Pave.. Isus je s tobom.  Ovog časa smo to doživjeli...Pođite svi ostali ređenici u Hrvatskoj i širom svijeta...

 

P. s. Don Pave Gospodnetić je najbliži rođak blažene uspomene don Jurju Gospodnetić koga su četnici živa pekli na ražnju 1941, a mi smo u Hrvatskoj taj dan slavili kao državni praznik, Dan ustanka naroda Hrvatske. .