Šesto mjesečno pismo nadbiskupa Maura Piacenze svećenicima (tajnik kongregacije za kler)

Draga subraćo u svećeničkoj službi,

Posvetna molitva nas podsjeća, u svom središnjem dijelu, da je svećeništvo u svojoj biti dar. Upravo  pogled na tu činjenicu da nam je to „nadnaravni dar", donosi i sobom dostojanstvo kojega trebaju priznati, kako klerici, tako i vjernici.  Radi se o dostojanstvu koje ne dolazi od ljudi, nego je čisti dar milosti.  Za primanje ovog dostojanstva  biva se pozvan, a nitko nema pravo na to.  Dostojanstvo koje dolazi od „Svemogućeg Oca", povjerena svećenička služba  mora biti vidljiva i u životu svećenika: treba se ova svetost na njima prepoznati - u njihovoj spremnosti na prihvaćanje, po ljudskosti ispunjenoj poniznošću i brigom za duše, njihovoj revnosti za evanđelje i prianjanju uz naučavanje Crkve, ispravnom i dostojnom karakteru, slavlju otajstava i konačno po njihovoj odjeći.  Sve na svećeniku treba, njega samoga i svijet, podsjećati da je primio dar koji je nezaslužen,  koji ga čini osloncem za djelotvornu prisutnost Apsolutnog u svijetu, a kojega nitko ne može zaslužiti i to zbog spasenja ljudi.

Duh Svetosti, za čiji se novo slanje moli, je garant za to da se ovaj sveti poziv treba živjeti u svetosti. On omogućava i osposobljuje  da se pristaje uz službu i vjerno je vrši.

Tako se pojavljuje vjernost kao čudesni susret između slobode i vjernosti Božje i stvorene, ali ranjene slobode čovjeka koja se osposobljava, snagom Božjom, preko sakramenta, svojim životom biti „Uzor i mjerilo svima." Ovaj zahtjev „ biti uzor i mjerilo svima"odbacuje nastojanje da se svećenička služba reducira na čisto moralnu veličinu, nego upućuje na „životnu puninu": života koji stvarno zaslužuje to ime  i koji je, u punini, kršćanski.

Pomazan Duhom svemogućeg Oca  svećenik je pozvan da, preko naučavanja Crkve i slavljenjem sakramenata, a prije svega svojim životnim primjerom,  bude „mjerilo" za njemu povjereni narod i da ga vodi putem spasenja u svijesti  da je jedini smisao svećeništva: raj nebeski.

Dar Očev je znak posebne ljubavi  prema „sinovima svećenicima" koji, na poseban način, sačinjavaju  „portio electa populi Dei" koji je ujedno i pozvan da „bude izabran" da svetošću života daje svjedočanstvo vjere.

Neka uspomena na primljene darove, koje nam upravo Duh obnavlja i  zaštita blažene Djevice Marije, službenice Gospodnje i zaručnice Duha Svetoga pomogne vjerno ispuniti ovo poslanje u očekivanju vječne nagrade, koja je namijenjena samo sinovima, koji nisu samo izabranici nego i nasljednici!

+ Mauro Piazenca

naslovni nadbiskup Victoriane

tajnik