Misno slavlje

Pozdrav:

Vjerni i milosrdni Bog neka bude sa svima vama

Uvod:

Tko radi, ima pravo na plaću i na vrijeme odmora. Dok se čovjek brine za sebe, ne smije zapustiti samoga sebe. Nevolja ljudi će uvijek nalaziti one  koji će željeti pomoći onima koji su upali u nevolju i koje je ta nevolja srušila. Da bi im se moglo pomoći i Isusovi učenici su trebali vremena i odstojanja. Tako je i za nas služba Božja - Misa - vrijeme koje uzimamo za sebe da bismo se mogli ponovo susresti s Bogom i bližnjim. Za to nam treba vrijeme i odstojanje od svega drugoga.

Neki misle da s Bogom mogu razgovarati, moliti mu se bez zajednice, bez bogoslužja npr. u prirodi. Posvetiti nedjelju znači mnogo više od biti sam s Bogom.  To znači sakupiti se s ostalom kršćanskom braćom i sestrama i dopustiti Isusu da nas pozove kao svoju zajednicu kojoj on želi dati svoj mir u ovome svijetu čiji se duh odražava  u životu župe i zajednice vjernika.  Isus ne diktira svoj mir poput pobjednika, on ga nudi i poklanja kao mogućnost zajedničkog života.  I sami trebamo aktivno sudjelovati i učiniti sve da izgrađujemo mir.

No, živimo i u društvu ovakvom kakvo jest. I mi smo dio toga društva. Današnja čitanja nam stavljaju pred oči ljude koji vode društvo. U ono vrijeme ti vođe nisu odgovorili svojoj zadaći, svome poslanju.

Isus je pravi vođa koji sabire oko sebe  raspršene  sinove doma Izraelova. Sabire ih po svojoj krvi na križu.

Mi smo novi narod Božji, mi smo novi dom Izraelov i nas Isus želi okupiti, jer smo kao ovce bez pastira. Želi nas ojačati.  Sada  se u tišini opustimo. Probudimo vjeru u  Isusa Krista koji nas je svojom krvlju spasio i koji nas sada želi okupiti... prepustimo se djelovanju njegovog Duha...

Molitva vjernika

Isuse, dobri pastiru, ti se za nas brineš. Poznaš naše brige i potrebe svoga stada. Poznaš naše čežnje i nadanja. Zato ti sada iznosimo naše prošnje:

• Za sve one čiji je život srušen, koji ne znaju ni što, ni kako i nemaju nikoga tko bi im pomogao, molimo te
• Za sve one koji su se poveli za lošim i nevaljalim učiteljima i tako je njihov život zauvijek srušen, molimo te
• Za sve one koji se brinu za druge ljude i u toj brizi imaju premalo vremena za sebe, molimo te
• Za sve one koji su se previše opteretili životnim brigama i zbog toga se zatvaraju pred drugim ljudima, molimo te
• Za naše pokojne, privedi ih iz tamne i duboke jame smrti u svjetlo tvoga kraljevstva, molimo te

Za mnogo te toga molimo, gospodine Isuse Kriste, pomozi nam u svemu onom što nadilazi naše snage, pomozi nam da činimo ono što je nama moguće učiniti.  Budi nam brat i prijatelj, budi nam dobar pastir, sada i u vijeke vjekova.

Meditacija nakon pričesti

Propovijed:

1.

Svaki narod, svako društvo mora imati svoje vođe.  Tako je i izraelski narod  imao svoje vođe. Prvi i pravi vođa je bio Bog koji je čudesno vodio taj narod. Oni koji malo bolje poznaju Bibliju trebaju se samo prisjetiti Abrahama, Izaka, Jakova i njegovih 12 sinova. Pa njihov odlazak u bogati Egipat da se spase od gladi, 400 godina bijede i ropstva u Egiptu i napokon oslobođenje preko Mojsija, čudesan odlazak iz Egipta kroz Crveno more...40 godišnje lutanje kroz pustinju i napokon uspostava izraelske države. I na čelo države su došli ljudi koji su trebali, u ime Jahvino, voditi taj narod.  No, ti vođe su zaboravili, tijekom vremena, na svoga jedinog Boga, a okrenuli su se lažnim bogovima koje su donijele njihove žene poganke. A narod je pošao za njima. I odlomak prvog čitanja  upravo govori o takvim  pastirima (biblijski izraz za vođu) koji su zaveli svoj narod. Teška sudbina ih je zahvatila. Njih i narod.

Novi  Božji narod

Europski narodi su dolaskom  na europsko tlo susreli kršćanstvo i primili krštenje i tako ušli u Božji narod. Čak su i brojni kraljevi prednjačili krštavanjem svojih podanika.  Hrvatski narod je jedan od rijetkih naroda koji je slobodno prihvatio kršćanstvo. I to prije više od 13 stoljeća. Brojni hrvatski vladari, knezovi, kraljevi su bili veliki ljudi, veliki vođe i veliki vjernici. Ostavili su brojna svjedočanstva kroz povijest. Spomenut ću samo krstionicu kneza Višeslava. No, brojni vladari nisu bili pravi niti su se ravnali prema Božjim zakonima i narodu je tada bilo loše.

I današnji europski narodi još uvijek spadaju, makar po imenu, u novi Božji narod. Povijest tih naroda ne pokazuje ništa drugo od onoga što smo čuli u prvom čitanju. Koliko god sebe nazivali svetima, apostolskim carevima i kraljevima propali su, jer su se konačno iznevjerili Bogu.

Današnja Europa, kojoj se toliko teži, o kojoj se toliko govori velikom brzinom se udaljava od Boga. I time leti prema svojoj katastrofi. Europskim vođama  nije na prvom mjestu ni Bog, ni njegov zakon  već samo novac i dobit. Pod izlikom ljudskih sloboda uvode se takvi zakoni koji uništavaju temelj ljudskog društva, ali i prirodnog, ćudorednog, moralnog zakona koji potječe od Boga i time se otklanja i Boga  iz društva. To se vidi na svim područjima života. Što su nekada izraelski kraljevi uvodili štovanje lažnih bogova iz okolnih poganskih naroda, to današnji vladari čine na sasvim druge načine. Evo ja ću navesti samo neke: na području morala: rastava braka, uvađanje homoseksualnih brakova; na području medicine: eutanazija - bezbolno slanje bolesnih i nemoćnih na onaj svijet i potpomognuta oplodnja kojom se želi regulirati ljudska vrsta (isto što je planirao Hitler) na području vjere:  Bog je dobar neće dopustiti da ni jedan čovjek ode u pakao štogod taj činio. Na kraju sve je isto jesi dobar ili loš, pošten ili lopov.

Svatko tko gleda situaciju otvorenih očiju vidi kuda ide Europa. Sve manje djece se rađa, sve više abortusa - pobačaja.  Samo u Njemačkoj, po riječima nadbiskupa Zolitsa, predsjednika biskupske konferencije više od 100 000 godišnje. Dolazak radnika iz drugih krajeva svijeta donosi i novu djecu, novu kulturu. U berlinskoj nadbiskupiji prodano više od 200 crkava, a u centralnoj Francuskoj - negdašnjem srcu katoličanstva Francuske  - ima više minareta nego tornjeva crkava. U Holandiji sve više stranaca postaju načelnici općina i gradonačelnici.. To su samo neke slike koje nam jasno pokazuju da će se uskoro i na Europi  i europskom kršćanstvu ostvariti riječi proroka: „...zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog vaših zlodjela."

Ni u Hrvatskoj stanje nije ništa bolje: na svim područjima, jer pastiri naroda  (to jest njihove vođe) nisu gledali i ne gledaju dobrobit naroda, ne osvrću se na zapovijedi Božje. I kod nas ukinuta nedjelja kao neradni dan za trgovce i ne samo za trgovce, sloboda abortusa - kažu da je ženino pravo odlučiti hoće li roditi ili ubiti dijete, istospolne  bračne zajednice, zakon o potpomognutoj oplodnji koji daje pravo na dijete i lezbijkama, a da ne govorimo  raznim zloupotrebama vlasti, krađama i svemu ostalome. Na koncu imamo i potpredsjednika vlade koji je krivac za smrt dviju osoba  i nikome ništa.  I onda  neka nas ne čudi da sve ide naopako. Otišlo se daleko i predaleko od Božjih zapovijedi i zato s pravom možemo reći da se riječi proroka Jeremije odnose i na naše vođe: „Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih i niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših!"

Ništa nije bolje ni kod nižih pastira, na razini mjesta i grada. Gdje god se okrenemo nailazimo na slične probleme. I zato ova riječ, na poseban način, pogađa i ove niže, lokalne pastire, to jest vođe.

I duhovni pastiri su pogođeni istom napašću.  U Crkvi - posebno u nekim zemljama Europe, postoji pokret svećenika, čak i biskupa koji ne žele slušati papu. Žele se odvojiti od Rima.  Ima svećenika koji su duboko pali  pa čak i počinjali razna zlodjela.  Ima svećenika koji se ne žele, iz različitih razloga, uhvatiti u koštac s nadolazećim zlom. Sve ovo daje jednu vrlo lošu sveukupnu sliku stanja društva u kome se nalazimo.

Ima li izlaza iz ove mračne situacije?

Sam prorok ga  nudi: Gospodin govori „Evo ja ću sam sakupiti ostatak raspršenih ovaca i pobrinut ću se za njih." A kako se on to brine za svoje ovce, čuli smo u pripjevnom psalmu koji je sigurno jedan od ljepših među 150 psalama. Samo je pitanje koliko mi ljudi današnjice  želimo biti  „ovce dobroga pastira." Koliko mi vjerujemo u to što nam je ovdje rečeno.

Evanđelje je prava potvrda onoga što je rečeno u psalmu. Isus vidi da su apostoli umorni, kako od napornog prvog misijskog putovanja, tako i od mnoštva zadataka u susretu s ljudima. Koliko ljudskosti i topline u riječima: „Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto i otpočinite malo."  A onda slijedi tako topla rečenica koja svakome od nas koji vjerujemo u Isusa mora dati posebnu snagu u ovim teškim vremenima koja sam upravo opisao: „Vidje silan svijet i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira."  Kako lijepo zvuči ova rečenica na opisanu situaciju.

I što je Isus učinio za te svoje ovce?  Razorio je neprijateljstvo u svom tijelu i po križu sazdao novog čovjeka ubivši u sebi neprijateljstvo i navijestio mir i onima blizu, i onima daleko, jer po njemu i jedni i drugi, u jednom Duhu, imamo pristup Ocu...

Hm, ove riječi danas mnogim kršćanima ništa ne znače.  Želimo li mi danas da nas on povede u osamu, da se odmorimo, da se sakupimo, onda moramo imati vjere i povjerenja u njegovu riječ. A oni koji ne vjeruju i ne mogu u to povjerovati, propali su. Pošli su za pastirima ovoga svijeta.

I u ovoj svetoj misi nam on nudi sabranost i mir, okrjepu i poticaj samo treba biti otvoren. On je pružio ruku, na nama je hoćemo li je prihvatiti ili ne.

Johannesa Jouradanna „Njegov krik je nijem".

Šalom