Misno slavlje

Pozdrav:

Gospodin Isus Krist,  koji vas je pozvao u svoj narod, neka bude sa svima vama.

Uvod:

I.

U današnjem evanđelju se kaže: I učenici pođu i pozivali su ljude na obraćenje (Mk 6,12).  Oni koji se danas upućuju u svijet, stoje pod istim pozivom na obraćenje, jer Marko, na početku svog evanđelja, tvrdi: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte Evanđelju."

U nekoliko minuta tišine pustimo da prošla sedmica prođe pred našim nutarnjim očima. Zahvalimo Gospodinu za sve ono lijepo i plemenito što smo doživjeli. Zahvalimo Gospodinu  i za ono manje lijepo, što nam se nije svidjelo. I to je sastavni dio našega života. Ispitajmo se, sada, što nama znači kraljevstvo Božje.  Da li mi uopće vjerujemo u to kraljevstvo Božje ?  Jesmo li išta učinili da to kraljevstvo Božje koje se približilo, po nama, bude uočljivo, osjetno? Od čega se mi trebamo obratiti? Razmislimo kako bismo odlučnije trebali raditi na izgradnji kraljevstva Božjeg. Pustimo da nas ohrabri Božja riječ.  A prije toga ćemo se iskreno pokajati za sve naše grijehe i propuste.

Ispovijedam se...

Kyrie:

Molitva vjernika

Pomolimo se,

Gospodine Isuse Kriste, ti šalješ glasnike svoje ljubavi u svijet i daruješ im svoga Duha.  Obraćamo se  tebi  s povjerenjem u tvoju pomoć  Na  zaziv „Gospodine Isuse Kriste „ - odgovorit ćete „Pošalji Duha svojega"

Za sve te ovo molimo, jer si nas poslao u svijet kao svoje glasnike s obećanjem da ćeš s nama biti na putu i blagoslivljati naše djelo. Tako ćemo te slaviti sada i u vijeke vjekova.

Propovijed:

1.

Ovih nekoliko nedjelja  početkom srpnja je bilo uobičajeno, a i danas je, da se slave mlade mise.  I moja je bila na jučerašnji dan prije 44 godine. Sjećam se pojedinih detalja kao danas. Sjećam se i one velike vrućine. Ima jedan zanimljiv detalj - bila je isključena struja sve do Slave. Ali isto tako se sjećam zanosa mnogih divnih ljudi  koji su sudjelovali, na ovaj i onaj način, u toj proslavi. Živima neka Bog podari lijepo zdravlje, a pokojnima neka udijeli vječni pokoj.

Ova slavlja mladih misa, koliko god su lijepa, dobra, korisna ipak mi se čini da malo zamagljuju ono bitno.  Ne radi se ovdje o samoj mladoj misi, nego se radi o svijesti i shvaćanju svećenika.  Baš na dan kada sam prije 44 godine zaređen za svećenika, posjetio me jedan kolega. I u lijepom razgovoru on reče, otprilike, ovo: „Znaš, meni se čini da ovi naši vjernici nas ne trebaju. Ako mogu od nas imati neke koristi, onda smo im dobri, ali ako ne mogu, onda im mi smetamo, pa i progone nas."  I zato neka mi danas bude dopušteno reći nekoliko riječi o pozivu i poslanju svećenika. A služba svećenika je među ostalima i proročka služba. Kad ovo kažem, onda ne mislim na to da bi svećenik predviđao neke događaje,  nego je proročka služba služba poučavanja.

Poziv

Da netko postane svećenikom mora biti pozvan. Biblija ima brojne primjere veličanstvenih poziva. Najljepši primjer poziva  nalazi se na prvoj stranici Biblije kad je Bog pozvao čovjeka u postojanje. Pa opisi poziva poput Mojsija, Ezekijela, Jeremije, a u Novom zavjetu ću spomenuti poziv apostola, posebno carinika Mateja i apostola Pavla.

Danas smo čuli nešto iz poziva jednog čudnog proroka. U starom  zajetu su proroci - to jest učitelji, bili iz određenih obitelji. A evo Amos  „nit je prorok niti proročki sin" već uzgajivač magaraca i goveda i divljih smokava." Evo iskoristit ću prigodu da nešto, ukratko, čujete o tom proroku i onome što je on govorio i učio: Amos je prvi biblijski pisac čije riječi su zapisane u knjizi, prethodnik Hoše i Izaije. Prorokovao je "u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa (Am 1,1)". To je bilo oko 750. g. pr. Kr. Njegovo ime znači "Jahve je zaštitio, donio". Živio je u gradu Tekoa u judejskom kraljevstv u  (južno kraljevstvo), ali je otišao propovijedati u (sjeverno kraljevstvo). Po zanimanju je bio uzgajivač divljioh smokava i pastir (stočar) (Am 7,14). U to doba dogodio se gospodarski uspon Jude i Izraela, ali se narod,  pogotovo u Izraelu, klanjao poganskim bogovima, živio nepošteno i jako se odvojio od  Boga (Jahve).

Bog je poslao Amosa, da ode u Izrael. U prva dva poglavlja je navještaj osude nad Izraelom i Judom i susjednim narodima. Preko Amosa Bog poručuje narodu da će ih kazniti, jer su se udaljili od njega. Bog ih je već prije upozoravao, ali se nisu popravili: "Bez obraćenja nema spasenja (Am 5,3)". I ponovno ih potiče na obraćenje: "Tražite dobro, a ne zlo da biste živjeli i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest (Am 5,14)". Bogu nisu mile njihove svečanosti, jer je to izvanjsko bogoštovlje bez dubine. Narod je slavio dan Jahvin kao da im je to na slavu, a prorok Amos ih upozorava da je to dan suda i pravde u odnosu na to kako su živjeli. Mislili su da, budući da su izabrani Božji narod, ih ne može zadesiti nikakva nesreća i da mogu raditi što im se prohtije, ali Bog ih upozorava: "Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj j gori (Am 6,1)". Budući, da su izabrani narod, trebali su živjeti po Božjim Zapovijedima. Amos je prorokovao i upozoravao u Betelu, gdje je bilo svetište poganskim bogovima. Svećenik Amasja ga je ocrnio pred kraljem Jeroboamom i poručio mu da ode.

Prorok Amos imao je pet viđenja. Prva dva viđenja su pustošenje skakavaca i suša. Prorok je zamolio Boga da se smiluje i poštedi narod. To se i dogodilo. Treće viđenje je visak: "Tada Gospod reče: "Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti (Am 7,8)". Slijedeće viđenje je košarica zrela voća što je značilo da je narod zreo za propast. Posljednje viđenje je Bog kraj: propalo kraljevstvo. Oni pripadnici izabranog naroda koji su grješno živjeli, propast će, a pošteni će vječno živjeti u miru. Amos naviješta, na kraju, dolazak Mesije, sina Davidova i njegovo kraljevstvo mira. Oko  722 g. pr. Kr. Asirci na čelu s Salmanasaraom osvojili su izraelsko kraljevstvo i odveli velik dio naroda u zarobljeništvo.

Kad čitam knjigu proroka Amosa i primjenjujem je na naše vrijeme, na situaciju u svijetu, u Europi, u Crkvi, a na poseban način u Dolu, onda se imamo što zamisliti.

Uloga proroka nikada nije bila ugodna. Svi oni koji su postali proroci radi lagodnog i ugodnog života, svi su promašili, jer su bili lažni proroci.  Teško je ovo shvatiti današnjem čovjeku pa i kršćaninu, jer se sve mjeri pitanjem : A koju korist imaš od toga?  Možda i zbog toga danas ima malo onih koji se odazivaju na Božji poziv.

Poslanje

U svaki poziv uključeno je i poslanje. Bog nekoga  poziva i odmah ga šalje. Čuli smo prošle nedjelje kako je Bog pozvao proroka Ezekijela i odmah ga šalje: „Sine čovječji šaljem te k izgubljenim sinovima doma Izraelova, reci im da su otpadni narod, narod tvrda srca." Evo danas čujemo o proroku Amosu. Ne sviđa se njegovo propovijedanje ni svećenicima, ni kralju i zato ga tjeraju iz svoga grada: „Idi i prorokuj drugdje."

Evanđelje nam govori poslanju dvanaestorice. Isus ih šalje, a zanimljive su i njegove preporuke. Neću ponavljati, čuli smo. Neka ništa ne nose sobom što bi ih opterećivalo, što bi im smetalo. Obdario ih je i potrebnim silama: istjerivati zloduhe i ozdravljati nemoćne.  Najavio im je i mogućnost da ih ljudi neće prihvatiti, dapače da će ih odbiti i potjerati. Jasno im je rekao što trebaju učiniti.  Otresti prašinu sa svoje obuće i otići. A to u biblijskoj slici znači ostaviti ih njihovoj propasti.

I sada nam se ovdje, jasno nameće pitanje našeg odnosa prema propovijedanju, ali i odnosa svijeta.  Vidite koliko i kako se napada  poglavar Crkve - Sveti Otac, zašto? Jer današnji svijet  ne želi slušati naučavanje Svetoga Oca, jer je protivno potrošačkom mentalitetu današnjeg čovjeka.  Jer današnji čovjek ne vjeruje u opstojnost i vlast zlog duha - đavla pa se ne mogu ni đavoli istjerivati. A ono što se i dogodi, onda svijet to gleda kao senzaciju.  Ne vjeruju današnji ljudi u ozdravljujuću moć sakramenata. I zato im nisu potrebni i sve manje ljudi pristupa sakramentima. I kad svećenik prorok poziva na obraćenje - ukazuje na propast, onda on postaje smetnja i treba ga istjerati.

Istiniti i lažni proroci

Netko će i s pravom reći da svi svećenici nisu sveci.  I ovdje  moram reći ono što je napisao glasoviti novinar  Petar Seewald ovih dana: „Ne smije se izgubiti pogled  za stvarnost. Jedan veliki duh reče za samostane, to vrijedi i za Vatikan, a to vrijedi i za same proroke našeg doba:  „Kao što nigdje nisam vidio tako palih ljudi kao ovdje, tako isto nigdje nisam vidio svetijih ljudi nego ovdje. „

Uostalom naivna je pretpostavka da ondje gdje se radi o svetosti da se tamo nalaze sami sveci. Upravo Judina izdaja  je slika i prilika velikih napasti za Crkvu,  a tako i napast za pororoka  a) napast mamona (boga novca)  - po kojemu se Juda služio zajedničkom kasom, b)  duhovno izdajstvo po kojemu se on suprotstavio Mesiji, jer taj baš nije odgovarao njegovim predodžbama.

Biblija pozna mnoštvo dobrih, velikih i svetih proroka, ali pozna i padove i tragedije lažnih proroka. Na ove upozorava Isus: „Čuvajte se lažnih proroka." Sveti Pavao upozorava svog učenika da će ljudi radije slušati lažne proroke koji će govoriti ono što im godi ušima.

I na kraju  navest ću citat svoje vlastite pjesme gdje se govori o o onoj nutarnjoj borbi pozvanog i poslanog u pjesmi Ređenje :