Ovaj nagovor sam održao u Koprivnici na susretu mladih tog dekanata kao pripravu za susret mladih u Sisku.

U uskrsnoj osmini evo nas ovdje da razmišljamo o jednoj rečenici: Gospodin Isus me poslao da progledaš! Možda ćeš promisliti pa što ja moram progledati? Ja vidim i te kako dobro! Imam dobar vid, dovoljno informacija da vidim sve oko sebe. Što onda trebam progledati?

Da bih na ovo pitanje odgovorio, moram postaviti jedno drugo pitanje: Zašto mnogi ljudi danas (a možda ima takvih i među vama ovdje) ne vjeruju u uskrsnuće mrtvih? Jednostavno zato što nemamo iskustva uskrsnuća. Imamo iskustvo rođenja, uspjeha, neuspjeha, patnje i boli, radosti i žalosti, imamo i iskustvo smrti, ali iskustva uskrsnuća nemamo. I zato nam je teško vjerovati u uskrsnuće mrtvih.  I logično nam se nameće pitanje a što je to uskrsnuće? Uskrsnuće nije nikakav ćiribu ćiriba čin, nikakav potez čarobnim štapićem, to je nastajanje nečega novog.  „Evo sve činim novo", reče Prvi i Posljednji koji sjedi na prijestolju u knjizi Otkrivenja. Kad ovako postavim stvar, onda mogu ustvrditi da je uskrsnuće proces kojega i mi sami možemo doživjeti. No, da bi se to moglo dogoditi, potrebno je da nam netko otvori oči.

Marija Magdalena i druge žene idu na grob. Idu tražiti onoga koji je mrtav.  „Tko će nam odvaliti kamen?" Mrtvac leži iza teškog grobnog kamena. Sve su to logična pitanja koja ukazuju na stari način razmišljanja.

Kamen je odvaljen! Dogodilo se nešto novo. Nešto neočekivano! Ulaze u grob i gle čuda - tamo ne nalaze mrtvog Isusa! Ne, jer Isus je živ. Čuju pitanje: Što tražite živoga među mrtvima?

Što ova rečenica govori nama? Da bi se u nama dogodilo uskrsnuće, da bi se u nama i na nama ostvarilo nešto novo, potrebno je ući u grob. Ući u vlastiti grob, grob svoje duše, grob svoga srca. Ne znam jeste li kada pogledali u neki grob. Vjerujem da nitko od vas nije ušao u grob.  Vidite, ja jesam. Čak sam na rukama nosio kostur jednoga biskupa koji je 96 godina ležao u grobu. Čudan je to osjećaj!

Da one žene nisu ušle u grob, nikad ne bi imale doživljaj uskrsnuća.

I svaka i svaki od vas treba ući u svoj grob, u grob svojih promašaja, svojih mana, svojih grijeha. Suočiti se s mrakom u sebi. I tek kad uđeš u svoj vlastiti grob, možeš čuti riječi: Što tražiš živoga među mrtvima?

Kako su one žene bile šokirane, zaplašene ovim riječima! Tada su shvatile da grob nije mjesto susreta.  One trebaju ići u Galileju i tamo će sresti živoga Isusa.

I ako ti želiš uskrsnuti, naći sebe živoga, moraš ići u svoju vlastitu Galileju.

Galileja nije neko izmišljeno mjesto. Galileja je mjesto gdje su one žene doživljavale susrete s Isusom, Isusovu ljubav, njegovo oproštenje,  njegovu brigu za bolesne i one na rubu društva, odbačene, Galileja je mjesto gdje je Isus opraštao grijehe, mjesto gdje se veselio na svadbi.

Svatko od nas ima svoju Galileju. Galileju gdje i kada smo u vjeri susretali živoga Isusa. Sjećate li se svoje vlastite Galileje: na primjer prve pričesti ili krizme ili nekog drugog događaja kad ste osjećali Isusovu blizinu?

I kad ti izađeš iz svog vlastitog groba svojih grijeha, svoje tame, svoga truleža i kad otiđeš u svoju Galileju, onda ćeš doživjeti početak svoga uskrsa.

Kažu stručnjaci da se ovisnici počinju oslobađati svoje ovisnosti kad dotaknu dno.  Drukčije rečeno, kad uđu u tamu svoga groba, onda može početi nastajati nešto novo.  I poznam mnoge ljude za koje se govori da su sasvim drugi, sasvim novi čovjek.

Poznam mnoge ljude koji su se potpuno promijenili. Postali su sasvim novi. Poznam ovisnika o drogi koji je postao svećenik. Poznam muža i oca  koji je maltretirao i zapuštao svoju obitelj, ali je u jednom trenutku ušao u grob svoje tame i zloće  i postao brižan otac i vjeran i nježan suprug.

Draga moja mladosti, želite li i vi u svom životu stvari sagledati drukčije nego što ste to gledali do sada,  onda morate ući  u tamu svoga vlastitog groba. Onda ćete u tom grobu otkriti crnilo, smrt vašeg života i uvidjeti da se vaš pravi život nalazi u vašoj osobnoj Galileji.

I ako se  to večeras  ili ovih dana dogodi bilo kome od vas, a želim da se dogodi svima, onda će se i večeras ovdje ostvariti geslo ovog susreta: Gospodin Isus me poslao da progledaš.