Misno slavlje

Pozdrav:

Isus Sin Božji, Spasitelj ljudi neka bude sa svima vama

Uvod:

Sakupili smo se na ovu svetu Misu, jer smo se odazvali Božjem pozivu.  Sa sobom smo donijeli svoje živote i stavljamo ih u Božje ruke.  Nešto nam je ovog tjedna uspjelo i zadovoljni smo, pa za to zahvalimo  Bogu .... Nešto je ostalo nedovršeno, uzrujano ..srušeno, slomljeno. I ovo smijemo staviti u ruke Božje.... On je naš spasitelj,  sin Božji  i molimo ga za njegovu spasiteljsku blizinu.

U kratkoj tišini probudimo našu živu vjeru u Isusovu prisutnost među nama. Otvorimo se onome što ćemo danas čuti...

Pokajmo se za naše grijehe... i molimo Boga i jedan drugoga za oproštenje...

Ispovijedam se....

Propovijed:

Današnja čitanja nam na poseban način govore o tome kako su neki ljudi doživljavali prisutnost i blizinu Božju, odnosno Isusovu.

ILIJA

I danas bi mnogi željeli doživjeti nešto što bi ih uvjerilo da Bog postoji. Gledajte proroka Iliju. Samo ime Ilija je cijeli njegov životni program. Naime Ilija na hrvatskom znači: Moj Bog je Jahve. Živio je u vremena teška za vjeru. Kralj Ahab se oženio pogankom Izabelom i ona je uvodila štovanje lažnog boga Baala. Mnoštvo ljudi je prihvaćalo tu krivu vjeru. Ilija je zakleo kralja da ako se ne obrati, kiša neće padati tri godine i šest mjeseci. I bilo je tako.  Kralj i ljudi su optužili Iliju da je kriv za sušu, a ne za to što su oni sami zli. Ilija je morao bježati i u tom bijegu, pred bijesom naroda i kralja, Bog na čudesan  način hrani Iliju. Nakon tri godine i 6 mjeseci Ilija se vrati, sakupi Baalove svećenike na brdo Karmel i dogovore se: Čiji Bog zapali žrtvu na žrtveniku, on je pravi Bog...Prednost je imalo 450 Baalovih svećenika koji su urlali, sjekli se noževima i zazivali svoga boga da ognjem s neba zapali žrtvu i tako pokaže da je pravi Bog. No, vatre nije bilo. Ilija im se podrugivao... Kad je došlo vrijeme za Ilijinu žrtvu, postavio je žrtvu na oltar, naredio da se iskopa opkop oko oltara i da se žrtva polijeva vodom toliko dok se opkop napuni vodom. Ilija se pomoli  i padne vatra s neba i zapali žrtvu i isuši svu vodu oko opkopa. Ilija dade pogubiti svih 450 Baalovih svećenika, a u međuvremenu je pala obilna kiša.  I otud  vjerovanje da sv. Ilija raspoređuje kišu i sušu... No, ni ovo nije bilo poganskoj kraljici dosta pa ga je opet htjela ubiti i Ilija je pobjegao u pustinju i želio umrijeti. Putem ga je Bog čudesno hranio. Ilija je, nakon 40 dana hoda,  stigao i Bog mu se javio da će ga vidjeti. Ilija se nadao da će  Bog biti u prirodnim  fenomenima koje su se pred njim događale: najprije je bila oluja, pa oganj, pa potres. U svemu tome nije bio Bog, nego je Bog bio tek „u šapatu blagog lahora..."  To je poruka i pouka nama da ne vezujemo Božje pojavljivanje  s nekim posebnim prirodnim fenomenima ili događajima. Iako Bog može biti i u njima, mi moramo imati tako otvoreno uho i srce da Boga prepoznamo u „nježnom šapatu blagog lahora.

I danas se širi kult raznih krivih bogova, i danas se ne želi slušati Božje zapovijedi. Nudi se svega i svačega i zato moramo biti spremni sposobni otkriti Božju blizinu, prepoznati Božju prisutnost. Onda ćemo imati svoj pravi mir.

PAVAO

Apostol Pavao je Židov. I njemu je vrlo teško, dapače, kako sam piše, boli ga što njegovi sunarodnjaci odbijaju Isusa Krista.  I njegovi sunarodnjaci se izlažu opasnosti da neće postići spasenje. Vrlo mi sliči na današnju situaciju u župi. Mnogi riskiraju svoje vječno spasenje. A čini se da mnogima čak i nije stalo do toga. Svaki svećenik, koji se osjeća pozvanim poput Pavla, osjeća bol u duši kad vidi da njegova subraća po vjeri gube šanse vječnog spasenja.

Završetak današnje poslanice ipak pokazuje da Pavao ne gubi nadu u konačno Božje milosrđe.

OLUJE ŽIVOTA

Današnje evanđelje vjerno ocrtava sadašnju situaciju kršćanstva, Crkve, kako kod nas, tako i u svijetu. Situaciju hrvatskog naroda i države Hrvatske, ali i situaciju naše župe, kao i situaciju brojnih obitelji, a naročito pojedinaca. Naš život je izložen olujnim valovima. Suprotni vjetar puše, udara lađe,  kako pojedinaca, tako i cijele zajednice. Slikovito rečeno, svašta je polomljeno na tim lađama, čak prijeti opasnost da se potpuno potope.

Mnogi traže pomoć na razne strane. Neki čak i ne vjeruju da im je životna lađa u pogibelji. Oko nas vlada noć. Noć zla, neznanja, mržnje. Noć ideja i ideala. Ono što je nekada bilo sveto i veliko danas ne vrijedi ništa. Čamac života samo što ne potone.

U sličnoj situaciji su bili i učenici. Samo je nama danas njihova situacija mnogo jasnija. Oni su na uzburkanom moru i prijeti brodolom. Najednom evo Isusa. Oni su s njim jeli i pili, gledali njegova čudesa, ali ga ne prepoznaju. Prestrašili su se misleći da je utvara...

Za nas danas to znači sljedeće: Isus će doći k nama u našoj najvećoj oluji. On je uz nas samo često puta ga ne prepoznajemo. I mi mislimo da je utvara. Drugim riječima, uopće ne pomišljamo da bi nam Isus mogao pomoći. I ovdje počima naša tragedija. Isus nas može i želi spasiti, ali mi ne prihvaćamo njegovu blizinu, ne prepoznajemo je. Iako je kriza velika, svjedoci smo toga, ipak su crkve sve praznije i ne samo u Dolu, a neki napuštaju ili ne dolaze u crkvu. U katoličkoj Europi je  još gore. Isus danas nama i svima poručuje: ne bojte se. JA SAM.  Prevedimo poruku JA SAM koja je apostolima bila sasvim jasna i dala im utjehu, sigurnost. Nama danas kao da Isus, u ovom evanđelju, jasno govori: „Bog nas nosi - drži kad upadnemo u vrtlog. Tada nas on donosi nazad u sigurnost."

I kad je Isus rekao JA SAM - to jest očitovao se apostolima da je Bog- nastala je utiha.  Bog može utišati sve oluje. A apostoli su onda priznali da je Isus Sin Božji. Pa i nama danas je poruka vrlo jasna: Kad nas uhvate oluje života, onda treba poput Petra reći: spasi me Gospodine  i Isus će pružiti ruku i spasiti nas.

Božju blizinu doživio je Ilija suprotno od očekivanja, onoga što je on do tada mislio i vjerovao. Bog nije bio ni u oluji, ni potresu ni ognju, nego u „šapatu nježnog lahora,..." Ilija je morao biti otvoren za tihi šapat Boga. Tako i mi moramo biti otvoreni, znati slušati tišinu, jer nam Bog govori u tišini duše. I zato nam Crkva preporuča sve više tišine - šutnje za vrijeme svete Mise  da mognemo naučiti slušati Boga. Doživjeti njegovu blizinu, sada i ovdje.

Božju blizinu možemo osjetiti i u olujama života - time se želi reći  u svim situacijama našega života, ne samo za vrijeme svete mise. No, u takvoj situaciji je teško prepoznati Isusa, mnogo puta mislimo da je utvara. I da osjetimo njegovu spasiteljsku ruku, trebamo poput Petra koji sumnja, reći: Spasi me Gospodine.

I zato ću završiti ovu propovijed opisom apostola Petra, ali kad spomenem ime Petar, neka svatko od nas to prebaci na sebe.

Čamac, koji se zove župa, plovi morem koje se zove vrijeme. Cilj, koji mu daje pravac, zove se Božja vječnost. Čamac plovi udaran olujama straha, nevolje, opasnosti, sumnji, nade, borbe i pobjede. Tako plovi iz godine u godinu. I uvijek se pita: hoće li čamac izdržati? Hoće li doći do velikog cilja? Neće li potonuti?  Ostani s nama, Gospodine, ostani s nama, Gospodine, inače ostajemo osamljeni u plovidbi po tom moru. O ostani s nama, Gospodine!

Čamac, koji se zove župa, ostaje čvrsto privezan uz obalu, jer je ljepše i ugodnije živjeti u miru. Mnogo je ljepše biti zadovoljan u staroj slavi i nije spreman slijediti poziv na isplovljavanje.  A tko se plaši opasnosti i patnje, neće puno doživjeti od Boga. Samo onaj tko se usudi krenuti, postići će veliki cilj. Ostani s nama, Gospodine, jer smo osuđeni ploviti sami po tom moru. O, ostani s nama.

U čamcu koji se zove župa mora biti družina, inače je čovjek na dugom putovanju sam i osamljen. Svatko stoji ondje gdje stoji, izvršava svoje zadaće i ako vjerno ne ispunja svoje dužnosti, ne uspijeva cjelina.  I što družina zajedno, u znoju, radi u čamcu u vjeri, nadi, povjerenju dobar je Božji duh. Ostani s nama, Gospodine, ostani s nama, inače ćemo biti sami i osamljeni u plovidbi po tom moru.  Ostani s nama, Gospodine.

U čamcu, koji se zove župa tu i tamo se upita: plovimo li u ispravnom pravcu i kako ćemo naći pravi put na širokom moru? Neki savjetuju ovo, neki ono; neki govore na dugo i široko - kratkovidno - kakvi već jesmo i odlazimo daleko od cilja. A ipak ondje gdje se izbjegava galama, gdje se radije sluša  i šuti, sigurno će mu Bog pokazati ispravan put!  Ostani s nama, Gospodine, ostani s nama, inače ćemo biti sami i osamljeni u plovidbi po tom moru.  Ostani s nama, Gospodine.

Čamac, koji se zove župa, plovi po moru koji se zove vrijeme. Cilj koji mu daje pravac je Božja vječnost. I ako nas pritišće osamljenost, ako prevladava strah: mnogi prijatelji su s nama na istom putu. To nam daje poticaj i više nismo sami. I tako će čamac napokon, nakon dugog putovanja, uploviti u Božju luku. Ostani s nama, Gospodine, ostani s nama, inače ćemo biti sami i osamljeni u plovidbi po tom moru.  Ostani s nama, Gospodine.

Martin  Gotthard Schneider, Worte und Weise