Pozdrav
Milost i mir Boga, koji nam govori kroz riječi svetoga Pisma neka bude sa svima vama.
Uvod
„Tko govori sije, a tko sluša žanje" kaže jedna argentinska poslovica. I danas smo pozvani, slušati riječ Božju. Da bi njegova riječ u našim životima donijela obilat plod potrebno je neprestano pažljivo slušanje. Čitanje iz staroga zavjeta nam pokazuje da je baš slušanje ono najvažnije u našem odnosu prema Bogu, ali i odnosu prema ljudima. I za vrijeme ove svete mise molit ćemo Boga da nam svima podari srce koje sluša. (Pokušaj u tišini reći Bogu da ti dade takvo srce, posebno sada u ovoj svetoj misi)....
Da bi doista mogli slušati Boga, stavimo se sada u njegovu prisutnost. Malo mašte: zamislimo da smo sa Mojsijem u pustinji .. tamo pred nama usred pustinje gori jedan grm ... približavamo se skupa s Mojsijem vidjeti taj grm koji gori ... najednom čujemo glas: Izuj svoje cipele jer mjesto na kojem stojiš sveto je ... sakrivamo lice da ne gledamo u grm... i slušamo... Bog šalje Mojsija u Egipat da izbavi narod. Mojsije ga pita: A kako se zoveš, da znam reći narodu tko me šalje .. i čujemo glas ja sam koji jesam ... I taj, ja sam koji jesam, poziva danas i nas i on će nam progovoriti ...
Da bi nam ova sveta bila od koristi... molimo onoga koji jest - to znači onoga koji je sada ovdje da nam oprosti što ga nismo uvijek pažljivo slušali.
Uvod u prvo čitanje:
Mladi Salamon mora preuzeti prijestolje svoga pokojnog Oca Davida. Bog mu se javlja u snu - opet prisutnost Božja - i Salamon ga za nešto moli - poslušajmo pažljivo što to mladi budući kralj moli od Boga a što mu Bog daje...
Nakon čitanja:
Kako me je ovo pripovijedanje dojmilo ... za što bih ja molio ...?
Pripjevni psalam:
Na ovo što smo čuli odgovorit ćemo riječima starozavjetnog molitelja.
O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!
Uvod u drugo čitanje
Drugo čitanje nam pokazuje stanje u prvoj kršćanskoj zajednici. Progonstva i patnje su učinile da mnogi posumnjaju. Pavao potiče i hrabri. Ono što dolazi sve će obasjati i dati novo svjetlo...
Nakon čitanja
Kako se mi odnosimo prema patnjama. .. prema svemu lošem što nas susreće...
Uvod u evanđelje
Nema polovičnosti, posebno kad se radi o kraljevstvu nebeskom, Isus je u svom u svom naviještanju jednoznačan i bez kompromisa. traži od slušatelja bolne odluke, nema izmicanja niti računice. I ove prispodobe danas hrabre i potiču mnoge ljude.
Nakon evanđelja
jesam li se ja spreman odreći nečega zbog kraljevstva Božjega... Ili mislim da se u nebo ide bez truda i napora?
Propovijed:
Tekstovi svetog Pisma koje smo sada čuli su vrlo zanimljiva i daju nam vrlo mnogo prigode za razmišljanje. Mladom Salamonu Bog nudi neograničeno: Traži od mene što da ti dadem. A Salamon traži za mnoge od nas , usuđujem se reći za veliku većinu nešto nezamislivo, ne traži ni slavu, ni moć, ni bogatstvo, ni zdravlje nego traži „pronicljivo srce" ili kakao to neki drugi prevodioci prevode traži „srce koje sluša." I jer je to zatražio Bog mu je dao i slavu, i moć i bogatstvo da je postalo čak poslovično!
Što to znači srce koje sluša? Živimo u vremenu kada se puno govori, radio, televiziji, pa i na neki način drugi mediji sve nam to vrlo bučno govori. Govora ima svuda i na sve strane. Često slušam razgovore ljudi. I sam sam često puta u takvoj opasnosti. Doista ljudi mehanički slušaju imaju zdrave uši, ali ne žele čuti ono što onaj drugi govori. I tu nastaje strahovito veliki problem u međuljudskim odnosima. Premalo se danas sluša srcem. Ili da me bolje shvatite što mislim kad kažem slušati srcem. To znači da ja kad s nekim razgovaram želim saznati što mi onaj drugi želi reći, što mi želi otkriti ili povjeriti. Mi često puta slušamo drugoga, ali već u glavi imamo ideju što bi nam onaj drugi mogao reći i trebao reći i prema toj ideji smišljamo odgovor, pa zapravo razgovor ne postoji nego postoji monolog razgovor samog sebe sa svojim idejama o drugome. I na žalost ovo je vrlo često u današnjim obiteljima pa zato i dolazi to tako čestih rastava, sukoba generacija. Ja ne želim slušati što mi onaj drugi govori. Ne želim ga slušati srcem. To znači prihvatiti osobu sa njezinim idejama, mislima, s onim što tu osobu muči, što je tišti.
Toga slušanja bez srca imamo i u politici, u Crkvi, u mjestu, u obitelji... Pa i sada ovdje među nama ima onih koji ne slušaju srcem. Pogledajte ljude koji nedjeljom dođu na misu. Kad počnu čitanja sjedne se a onda mnogi počnu međusobno ćakulat, drugi uopće ne slušaju - to znači ne pitaju se što Bog želi meni reći ovoga trenutka. Ne želimo to slušati. Ili bolje rečeno vrlo rijetki su oni koji žele čuti što im Bog govori. Pitanje je koliko vjernika stvarno sluša što se u Crkvi čita jer su svijesni da je to riječ Božja. Ruku na srce - vrlo malo. Posebno među onima koji rijetko dolaze na misu.
A da ne govorim za propovijed ili homiliju. Propovijed ili homilija imaju zadaću da ono što se pročitalo u svetom da svećenik - propovjednik to pretoči za sadašnje vrijeme i za mjesnu situaciju.
Moram reći da, na žalost ima svećenika koji se za to uopće ne trude, drugi krivo shvate svoju zadaću pa se pretvaraju u zagovornike ove ili one političke stranke ili neke ideologije. Za takve svećenike kaže sveto Pismo da su „nijemi psi koji ne laju." Ovim nikako ne želim reći da sam ja u tome bez grijeha i savršen. Znam samo jedno i u to sam uvjeren da me Bog sigurno neće mnogo pitati jer se ozbiljno pripremam za propovijed prema evanđelju i nauci Crkve
Ali kod slušatelja ne postoji baš velika dobra namjera. Mnogi ne žele čuti što se govori nego odmah čim osjete da nije po njihovom „guštu" zatvore uši i ne žele slušati nego komentiraju. Jednima je „grop u štumku" drugima je „brijačnica" trećima je „što je ovo potriba govorit" četvrtima je „ča se miša u stvari koje mu se nije za mišat" a peti „ne žele da se svećenik dira u instituciju obitelji" šesti sada misle „e lipo im je zabi brokvu" a vrlo rijetki misle i slušaju „srcem" i pitaju se koliko ovo meni može poslužiti da budem bolji čovjek i kršćanin.
A kad sve ovo prebacimo na kućne - obiteljske stvari - na stvari mjesta onda se vidi koliko bi se nepravdi, svađa i mnogo zla izbjeglo kad bi se htjelo onoga drugoga slušati srcem. Koliko bi više razumijevanja bilo i u odnosima djeca roditelji, roditelji djeca, a koliko bi tek bilo više mira i reda u mjestu i župi kad bi se slušalo sa srcem, a ne htjelo slušati ono što se ne reče.
U ovakvoj situaciji ima ljudi koji trpe. Trpe pravedni. I takvim ljudima poručuje sveti Pavao: Onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro. Nije lako u to vjerovati posebno onda kada sve izgleda crno i teško. I upravo tada je potrebno imati ovu snagu vjere da se izdrži. A moje svećeničko iskustvo mi govori da je ova Pavlova riječ tako istinita. jer doista, onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro.
I Isus nam u današnjem evanđelju poručuje: U kraljevstvo nebesko se tako lako ne ulazi. kraljevstvo nebesko je označeno sa blagom na njivi ili dragocjenim biserom. I treba se svega odreći da bi došli do ovog zakopanog blaga do ovog dragocjenog bisera. A kad danas promatramo kršćane onda opažamo da se događa nešto sasvim drukčije. prodaje se dragocjeno blago, sakramenti, život po vjeri, ovdje u Dolu sveta Misa - to najveće blago na zemlji prodaje se za ispunjenje nekih osobnih hirova.
A tek mreža puna svakakvih riba. Na kraju odvajaju se dobre i loše ribe. To mi nećemo činiti činit će Anđeli Božji na kraju svijeta.
I sada se nameću pitanja svima nama. Želim li ja biti među dobrim ribama, želim li ja kupiti ono dragocjeno blago, dragocjeni biser, to jest ući u kraljevstvo Božje onda ja moram tako biti uz Boga i Boga ljubiti da bi Bog meni mogao sve okrenuti na dobro. A da mi se može sve okrenuti na dobro onda moram slušati srcem i Boga i ljude. I ovo je jedini put. Drugoga nema. Ili možda netko misli da će Bog na kraju njega slušati srcem kad on nikad nije ni Boga ni ljude slušao srcem. Za takve ostaje da ga se poput nekorisne ribe izbaci van - u tamu gdje će biti plač i škripanje zubi. Na nama je sada što ćemo izabrati na kraju. Današnja čitanja su nam pokazala jasan put.