Pozdrav

Bog milosrđa i strpljivosti neka bude sa svima vama.

Uvod

Pozdravio sam  vas danas (16. nedjelje kroz godinu) pozdravom koji se tiče svakoga od nas, naše slabosti i naše osobne krivnje tako dugo dok pojedinac osjeća potrebu Božjeg smilovanja i strpljivosti. Zato, danas, u kratkim tišinama, pokušajmo razmišljati o onome o čemu se bude govorilo.

Na početku vas pozivan da se stavimo u prisutnost Božju. Zamislite sebe na vrhu  brda Sinaja kad Bog daje deset zapovijedi . Sve je ovijeno oblakom, munje iz njega sijevaju, čuje se jaka grmljavina, to je slika . Zamislimo sebe u toj blizini...I mi smo sada, ovdje, na ovom svetom mjestu Božje prisutnosti... Uvjeren sam da je velika većina od nas ovdje  svjesna Boga i vjeruje u Boga... I zato sada prođimo u mislima prošli tjedan. Najprije stavimo sve ružno  što nam se dogodilo u Božje ruke ...  a sada promislimo što nam se dogodilo lijepo prošli tjedan i stavimo to u Božje ruke...  a sada stavimo u Božje ruke naše želje i molitve, posebno ono za što želimo Bogu zahvaliti, moliti ga  za pomoć.... A da bi naše slavljenje Boga bilo korisno, priznajmo da smo grješni i molimo Boga da nas strogo ne sudi zbog naših grijeha.

PROPOVIJED

Današnja čitanja nam daju prigodu  da razmislimo o Bogu.  Među nama ima tri vrste katolika, s obzirom na  pitanje Božje opstojnosti. Jedan mali broj ljudi ne vjeruje da Bog postoji. Jedan veći broj vjeruje da Bog postoji kao neka sila koja nema nikakve veze s nama.  A najveći broj onih koji vjeruju na svoj način da je Bog osoba koja nas svih ljubi i od koga je sve ovo što je nastalo.  U koju  grupu ja spadam? .....

Među onima koji vjeruju da je Bog osoba od koga sve potjče i koji će imati konačnu riječ. Jedni ne vjeruju da nakon života ima išta. Čuli su se od kršćana u Dolu komentari: neka otvori grob i neka vidi što je tamo. To pokazuje totalno nepoznavanje vjerske nauke da je čovjek sastavljen od duše i tijela. I nakon smrti tijelo se u grobu raspada i čeka novo stvaranje kada će se opet sastati sa svojom dušom. - Vjerujemo li mi to? ....

Bog ljubi stvorenje i čovjeka, želi ga spasiti. I Božje spasenje mi nazivamo nebom ili rajem. Oko ljudsko nije vidjelo, ni uho čulo - što je Bog pripremio onima koji ga ljube. Vjerujemo li u to?.....

Ali taj dobri Bog i milosrdni Bog ima i granice svoga strpljenja. I on može ljude i te kako kazniti. Kazniti čak tako da ih potpuno odbaci od sebe. I u vječnosti - u tamu vječnog odbačenja od Boga, a to znači svijesti da nikada nećemo postići cilj zbog kojeg smo živjeli. Tu kaznu zovemo pakao. I da, tamo može doći svaki od nas... Vjerujemo li u vječnu kaznu za zle i pokvarene ljude? Vjerujemo li u kaznu koja se zove pakao?.....

Kako ćemo izbjeći pakao, a doći u raj? E, na to nam odgovara poslanica koja kaže da Duh Sveti pomaže našu nemoć. I oni koji slušaju poticaje Duha Svetoga, oni  će ići kod Boga u raj, a oni koji ga ne slušaju odlaze u vječno odbačenje... vjerujem li u to?... Kako ja slušam poticaje Duha Božjega...

A u evanđelju Isus jasno govori iako je današnje evanđelje jedna slika iz života koju je Isus sam rastumačio. Pšenica je simbol onog dobra kojeg sijemo. Bog je sijač dobra. Svaki koji sije dobro je na strani Boga pa bi bilo dobro sada sebe ispitati. Da li ja sijem dobro sjeme...?  Tko je u moju dušu sijao dobro sjeme? ...  A u čiju dušu sam ja posijao dobro sjeme?... Kukolj je simbol zla. I u životu se mnogo puta pitamo kako se ovo može dogoditi?  Može i događa se.  Isus je jasno rekao da je neprijatelj čovjek posijao kukolj na njivu da mu umanji rod. I sada je pitanje za svakoga od nas: Tko je u moju dušu posijao zlo koje je u meni? ... A jesam li ja posijao u čiju dušu zlo...? Zlo dolazi od Zloga, neprijatelja ljudi, jesam li svjestan toga da svaki put kad posijem neko zlo, stojim u službi sotone, Božjeg neprijatelja?

Isus nam, u prispodobi, jasno kaže da je Gospodar, to jest Bog onaj koji konačno prosuđuje. I da ne smijemo mi uzimati pravdu u ruke. A koliko puta bismo mi htjeli iščupati, iskorijeniti zlo...

Vjerujemo li u ono što smo čuli? Da je žetva  - sud svijeta a žeteoci anđeli... Vjerujemo li to što smo čuli da će kukolj biti sakupljen i spaljen u peći s neugasivom vatrom, gdje će biti plač i škripanje zuba? ... Ako to vjerujem, zašto onda  sijem zlo...Vjerujem li da će Bog preko svojih žetelaca - anđela  - konačno i zauvijek odijeliti dobre od zlih? Dobri su sinovi Božji  čiji se Duh zauzima za svete i daje donose dobar rod... Zli su sinovi  Zloga - đavla i njihovo je djelo osuđeno na vječnu vatru... Na nama je da se odlučimo što ćemo u životu sijati, dobro ili zlo. I vjerovali ili ne, na kraju ostaje izbor: dobro u Božju žitnicu, u raj,  a zlo u peć s ognjem neugasivim - pakao. No, neću to ja, ni ti odlučivati, nego Bog. Dovoljno je da to imam na pameti i ne  samo danas.....