popodne
sunce upiče[1]
na molen mostu puno svita
vapor dohodi u valu
zvona ne zvonidu
popina bandira[2]
na vaporu se ne vije
nikor se ni ošrvo[3]
eno ga
vidin ga
mošu mu šudarićima[4]
križ s bandiron
kurot[7] u privijolu
popi u kotima
biskup na skale
pleskotonje[8]
najedon put
joja
pomidori
pokojan frotar
cili žut od joj
svit se
inkanto[9]
onda razbižo
ko ovce po vrhu
u crikvu šušur[10]
ajme tuču biskupa
doleti čovik
raširenih ruk
Gospe učin čudo
plač suze muk
......
trideset godišć posli
pun moli most svita
veseli
gledaju priko lanterne[11]
je vidiš gliser
milicioneri sa toki voki na rotu
enoga
vidin ga
zvona slavidu
gliser koštoje[12]
na isten mostu
na isten mistu
iskrcoje se kardinol
pleskotonje
živio kardinol
.....
I Gospe je učinila čudo
zvona opet zvonidu
svit radosno čeko biskupa
somo onih sa jojima
i pomidorima
nimo
nestali su
i ne bilo hi
nikad već
[1] prži
[2] papina zastava
[3] opazi
[4] maramica
[5] crkovinari
[6] baldahin, nebnica u procesiji
[7] župnik
[8] pljesak, pljeskanje
[9] zastao
[10] žamor
[11] svjetionik
[12] pristaje