Zdravstveni odgoj u Njemačkoj

22.01.2013 17:30

Predsjednik Vlade RH, Zoran Milanović je po izlasku iz katedrale, nakon Božićne mise, izjavio kako je za neke anglosaksonski model preliberalan pa će se u Hrvatskoj koristiti njemački model ZO. Za taj model, dr. Judith Reisman izjavljuje: "Kada se vrtićki odgajatelj može tuširati i sapunati s vašim djetetom protiv vaše volje i uz blagoslov obrazovnog sustava, nešto je strašno pošlo po krivu."

Noćna mora

izvor: http://www.drjudithreisman.com/archives/2010/09/legalized_child.html

Noćna mora svakog roditelja započela bi ovako - nazove vas „teta" iz vrtića vaše četverogodišnje kćeri i kaže: „Dobar dan, samo smo htjeli da znate da je danas jedno starije dijete odvelo vašu kćer u „Intimni kutak", i kad smo ih našli, on je već bio gol, skinuo gaćice vašoj kćeri i pipkao je".

U nekim zapadnim zemljama razgovor bi se mogao nastaviti ovako: „Činilo se da je vaša kćer na  rubu suza i pred svom je djecom (koja su se do tada skupila oko nje) glasno rekla da ne želi „dirati njegov nabrekli pimpek", tako da smo ga zamolili da prestane. Upozorili smo je o njezinom neprikladnom izboru riječi i kako je mogla povrijediti njegove osjećaje, raspravljali smo o tome kako je vaginalno dodirivanje ugodno, podsjetili smo je da joj je dozvoljeno reći „ne" i pobrinuli se da oboje imaju pozitivnu predodžbu o sebi samima kad se istražuju. Druga djeca su se već bila skupila oko nje, tako da smo ovaj slučaj odmah iskoristili kao poticaj za pouku. Upozoravamo vas da biste trebali poraditi sa svojom kćeri - ona se jako ustručavala biti gola i odbijala je upustiti se u seksualnu igru prilagođenu njezinoj dobi kad se za to ukazala prilika".

Biste li zvali policiju? Bi? Ali ne u Njemačkoj! Krajnja seksualizacija djece ubrzano se širi Europom - gdje spolni odgoj u nekim zemljama započinje već u predškolskoj dobi. Ovaj spolni odgoj nije ona verzija na koju Amerikanci tradicionalno misle, tj. ona koju karakterizira pouka o kontracepciji i objašnjavanje reproduktivnog sustava.

Spolni odgoj u Njemačkoj

Njemački obavezan kurikulum obuhvaća pjesmice koje vašeg predškolca pomažu učiti da se ne boji masturbirati. Uz to, u jednoj vladinoj brošuri (napokon opozvanoj i osuđenoj barem od nekih vodećih ljudi nakon što je godinama bila dostupna) očeve se potiče da vagini svojih kćeri daju miljenička imena poput „pica" i da ne zanemaruju milovati vaginu i klitoris koji su iz nekog razloga zanemareni tijekom dnevne skrbi, što uzrokuje da kćer gubi seksualni ponos... Prema ovoj brošuri „podružnice Ministarstva obitelji njemačke vlade potiču roditelje da seksualno stimuliraju svoju djecu već u dobi od jedne do tri godine." Dvije knjižice od četrdesetak stranica naslovljene „Ljubav, tijelo i  igranje doktora" Njemačkog federalnog centra za zdravstvenu prosvjetu (Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung - BzgA) namijenjene su roditeljima, prva je upućena djeci u dobi od jedne do tri godine, a druga djeci u dobi od četiri do šest godina (1).

„Očevi ne posvećuju dovoljno pažnje klitorisu i vagini svoje kćeri. Njihovo milovanje rijetko se proteže na ova područja, a to je jedini način da djevojčice razviju osjećaj ponosa na svoj spol", piše u knjižici koja se odnosi na dob od jedne do tri godine. Autori obrazlažu, „Dijete dodiruje sve dijelove tijela svoga oca, ponekad ga uzbuđujući. Otac bi trebao učiniti isto."

Drugi proizvod ustanove BZgA je pjesmarica namijenjena četverogodišnjacima i nešto starijoj djeci gdje je uključeno nekoliko pjesama koje podupiru masturbaciju. Pjesmarica se zove „Nos, trbuh i guza" (2) i uključuje pjesmu sa sljedećim tekstom: „Kada dodirujem svoje tijelo, otkrivam što imam. Imam vaginu jer sam djevojčica. Vagina nije samo za piškenje. Kada je dodirnem, osjećam ugodne trnce." (Ovo je preuzeto s LifeSiteNews stranice koja je imala dostupan prijevod (3) - ponavljamo, ova brošura je konačno povučena. Može se još nabaviti besplatno on-line na raznim web stranicama).

Pjesme se još mogu skinuti u pdf formatu na glavnoj vladinoj stranici vezanoj za spolni odgoj zajedno s nevjerojatnom igrom za predškolce do šest godina koja uključuje dlakavog plavog falusnog medu i vilu koja ga se boji dodirnuti jer bi se moglo dogoditi nešto loše. Bez brige - ona će ga dodirnuti.

Premda trenutačni njemački vodič za spolni odgoj predškolaca ne kaže izričito da bi obitelji trebale biti uključene u ove aktivnosti, on ipak identificira djecu kao seksualna bića i mučno je jasan u tome da djeci u dnevnoj skrbi ili vrtiću treba dozvoliti da eksperimentiraju sa seksom u kutku za lutke, da ih treba poticati da neograničeno masturbiraju - vjerojatno je previše čak i ograničenje „nasamo" - te da od njih treba očekivati pitanja koja se u SAD  tradicionalno vežu za djecu predtinejdžerske dobi, osim u slučaju kad njihovi roditelji nad njima vrše „represiju".

Službena vladina brošura ustanove BZgA tvrdi: „... ne smijemo ispustiti iz vida činjenicu da neka djeca u dobi između tri i šest godina nemaju slobodan odnos prema seksualnosti. Ovo se izražava nesigurnošću, inhibicijama i tjeskobom vezanom za golotinju i tjelesni kontakt. Skriveni razlozi mogu biti usađeni u obiteljskoj socijalizaciji. Djeca brzo shvaćaju da područje spolovila treba biti isključeno. Oni naslućuju prešućivanje kod svojih roditelja, čak i ako se to neverbalno komunicira. Djeca mogu odgovoriti potiskivanjem seksualnosti ili udovoljavanjem svojim seksualnim potrebama u tajnosti iz straha da budu otkriveni."

Misao je ovdje jasna. Ako se ne upuštate u poučavanje vrlo mlade djece o seksu, ili ako ignorirate njihova spolovila i ne dozvoljavate neograničenu masturbaciju, vi ste fundamentalistički represivni dinosaur. Vaše dijete će odrastati iskompleksirano. Čovjek se pita što je alternativa - divljenje prema i/ili dodirivanje dječjih spolovila? Nije li to pedofilija? Što se ovdje preporučuje?

Zašto roditelji ne poduzimaju ništa? Pokušali su, i saznali da su im ruke vezane jer je njihova vlada ratificirala Konvenciju o pravima djeteta, naizgled pozitivan amandman Ujedinjenih naroda koji se nažalost čini da oduzima prava roditelja i da vladama koje ga potpisuju daje zadnju riječ u predmetima koje se odnose na odgoj i obrazovanje djece. Kada roditelji pokušaju protestirati protiv ovoga, kaže im se da djeca imaju „pravo na obrazovanje". Neki su u Njemačkoj radije išli u zatvor negoli podvrgnuli djecu ovom „pravu".

Evo kako se BZgA suprotstavlja roditeljskim primjedbama na nametnuti kurikulum spolnog odgoja u vrtićima:

„Večernji susreti roditelja i odgajatelja s temom spolnog odgoja olakšavaju odgajateljski rad u  vrtiću. I ako roditelji katkada pokažu reakcije zadrške u vezi tog predmeta ili iskažu mišljenje da je njihovo dijete premlado za spolni odgoj, ove izjave ne treba prerano odbaciti, već treba iskoristiti priliku da se s roditeljima započne rasprava o važnosti dječje seksualnosti. Roditeljske nesigurnosti često prikrivaju pitanje da li je seksualno ponašanje njihova djeteta „normalno". Večernji susreti roditelja i odgajatelja mogu se tako iskoristiti za propitivanje različitih roditeljskih pitanja, tjeskoba i nesigurnosti..."

Nije li to krasno? Ako mislite da nije prikladno da odgajatelj dozvoljava da drugo dijete odvodi vašeg vrtićarca u kutak za lutke za igranje doktora dok to gledaju druga djeca, to je zato što se potajno bojite da je vaš malac zastranio. Ne brinite - odgajatelji će vam pomoći da ubrzano prebrodite svoje vlastite probleme.

Ili ova rasprava o prikladnim granicama između odgajatelja i djeteta (obratite pažnju da je ovdje problem staromodni roditelj, a ne odgajatelj): „Majka se obraća odgajatelju: „Moje dijete mi je reklo da ste se jučer tuširali zajedno s djecom nakon što ste se šetali s njima po kiši, i da ste naizmjence sapunali jedni druge? Što je Vama?"

Pa ipak, naišli su na problem. Iz nekog razloga, sve više i više obitelji započinju izvlačiti ovu seksualno nedovoljno zainteresiranu djecu iz javnih škola i poučavati ih kod kuće. Hm, pitam se zašto?

Odgovor njemačkih vlasti? Njemačka je objavila da djeca školovana kod kuće čine paralelno društvo i da je kućno školovanje sada zabranjeno.

Mislite da je ovo važna tema? Podržite nas na facebooku!

Spolni odgoj u Engleskoj

Članci protiv kućnog školovanja počeli su se iznenada pojavljivati u Ujedinjenom Kraljevstvu. Roditelji su gledali, čudili se, kako su prethodno prijateljski nastrojeni i radoznali mediji postali neprijazni. Članak za člankom srcedrapajućih optužaba za zlostavljanje u situacijama školovanja kod kuće - premda su djeca o kojima se pisalo podržavala prekršaje i inače bila poznata socijalnim službama, a ne „u skrovitosti zlostavljano i na brak prisiljeno dijete koje se školuje kod kuće" koje se nastojalo iskrivljeno prikazati (4).

Budući da samo 38% roditelja školuje djecu kod kuće iz vjerskih razloga, a mnogo ih je vrlo liberalno, bilo im je teško nalijepiti etiketu „ekscentričnih vjerskih kultova". No, mediji su ih nastavljali bombardirati koristeći u člancima što je više moguće zamjenicu „mi",kao da je čitava zemlja bila sigurna da su školovatelji kod kuće jedno šašavo društvo koje treba biti strogo nadzirano. Propustili su istaknuti da ako su se zlostavljači skrivali iza školovanja kod kuće (kako su nastojali insinuirati) držeći djecu sakrivenu u potkrovlju ili slično, da ih onda sigurno ne bi izvodili i prijavljivali kod raznih agencija. Ili da bi takve zakonske odredbe mogle zakinuti zaista zlostavljanu djecu koju su već pokušavali nadzirati.

Pod takvim utjecajem, javno mnijenje se polako promijenilo. Odjednom, povedena je debata. Parlament je predložio zakon. Ovaj zakon uveo bi godinu dana obaveznog i od vlade propisanog spolnog odgoja (nametnutog čak i privatnim vjerskim školama) pa je u istom zakonu vladi dodijeljena moć da obori trenutni zakon o kućnom školovanju i da zaobiđe tradicionalne zaštite građana citiranjem sporazuma "o pravima djeteta".

Ako ovaj zakon prođe, to znači da bi obitelji koje koje školuju svoju djecu kod kuće, bile prisiljene dopustiti lokalnim vlastima pristup u svoje domove, kao da su seksualni prijestupnici kojima je potreban nadzor. To bi omogućilo intervjuiranje mlade djece nasamo, bez prisutnosti roditelja. Ako djeca neće htjeti (ili neće moći) sudjelovati u intervjuu, bespomoćni roditelji neće moći spriječiti lokalne vlasti da ih prisilno vrate u tradicionalnu školu iz raznih, često nejasnih razloga. Građani Ujedinjenog Kraljevstva su protestirali, pruživši nezapamćeni odgovor na donošenje ovog zakona. O njemu se debatiralo ovog tjedna u Parlamentu. Još uvijek ima izgleda da će proći, premda se čini da su mu šanse ipak smanjene.

Članci protiv školovanja kod kuće počeli su se pojavljivati i u SAD. Tijekom zadnja dva mjeseca pojavili su se članci koji pokušavaju oslikati američke kućne školovatelje kao mnoštvo zaostalih nazadnjaka koji pretjerano štite svoju bljedoliku djecu i indoktriniraju ih da vode živote kao u nekom kultu. To je više nego smiješno jer je toliko daleko od stvarnosti - osobito ako se u obzir uzme raznolikost američkih kućnih školovatelja i njihove razloge za kućno obrazovanje (većina njih koristi alternativnu nastavnu metodu za dijete koje ne uči dobro u tradicionalnim razredima) - no pokazatelj je smjera kamo ide i Američko društvo.

Zaključak

U drugim zemljama, čini se da je obrazovanje kod kuće opcija koja se ukida, kako bi se omogućilo uvođenja spolnog odgoja pod okriljem države. To je stvar ravnoteže ovlasti. Ako je obrazovanje kod kuće opcija dozvoljena opcija, onda će ljudi dakako ispisivati djecu iz javne škole, ako je spolni odgoj sklon zlostavljanju, a škole će prema tome mijenjati stvari kako bi snubile djecu natrag. Međutim, ako kućno obrazovanje ima tako mnogo propisa da postaje druga javna škola opterećena zakonima i prestaje biti opcija, roditelji bilo kojeg političkog opredjeljenja neće više imati utjecaja.

SAD je potpisala Konvenciju o pravima djeteta dok je Clinton bio predsjednik, ali, hvala Bogu, nikad nije ratificirana. Mi smo posljednja zemlja Ujedinjenih naroda koja je uspjela izdržati protiv nje i stekla mogućnost proučiti učinke Konvencije na dobrobit djece provedene u drugim zemljama. Međutim, sigurno ne bi pomogla našoj djeci jer indirektno vodi ka zlostavljanju.

I situacija u Njemačkoj i situacija u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazuju da Konvencija o pravima djeteta može biti zloupotrebljena s namjerom da se roditelje - koji su obično najenergičniji branitelji djeteta - učini bespomoćnima u borbi protiv zlostavljanja ili pogrešnog postupanja s djecom. Kada se vrtićki odgajatelj može tuširati i sapunati s vašim djetetom protiv vaše volje i uz blagoslov obrazovnog sustava, nešto je strašno pošlo po krivu.

Poveznice:

(1) Radi se o brošurama autorice Ine-Marie Philipps pod izvornim naslovom Körper, Liebe, Doktorspiele. Ein Ratgeber für Eltern zur kindlichen Sexualentwicklung vom 1. bis zum 3. Lebensjahr i Körper, Liebe, Doktorspiele. Ein Ratgeber für Eltern zur kindlichen Sexualentwicklung vom 4. bis zum 6. Lebensjahr. Köln: Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung, 2001. Brošure se mogu skinuti na adresama: http://www.kheck.info/quelltexte/koerper_liebe_doktorspiele_1-3.pdf i http://www.kheck.info/quelltexte/koerper_liebe_doktorspiele_4-6.pdf

(2) Originalni naslov pjesmarice glasi Nase, Bauch und Po, a opširniji opis CD-a može se vidjeti na http://www.bzga.de/infomaterialien/sexualaufklaerung/nase-bauch-und-po-cd/

(3) John-Henry Westen, „German government publication promotes incestuous pedophilia as healthy sex ed" [30. srpnja 2007.], http://www.lifesitenews.com/news/archive//ldn/2007/jul/07073008 (4) Npr. Daniel Bates, „Home schooling 'could be a cover for child abuse and sexual exploitation' [ 20. siječnja 2009. ], http://www.dailymail.co.uk/news/article-1123182/Home-schooling-cover-child-abuse-sexual-exploitation.html#ixzz2Hax9qE1j

Talijanski portal o prijeporima oko zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj

Vodeći talijanski pro-katolički on-line portal „La nuova Bussola Qutidiana" u naslovnom članku od srijede, 23. siječnja, progovara o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj vezanoj uz uvođenje spolnog odgoja u škole. Članak donosimo u cijelosti:

„Crkva u Hrvatskoj suočava se s najvećim i najsnažnijim napadom na katoličku vjeru hrvatskog naroda od vremena turskih osvajanja, napadom, čak težim i opasnijim od onog za vrijeme 50 godina jugoslavenske komunističke diktature.

Nesposobna riješiti pretešku ekonomsku krizu koja Zemlju vodi na rub bankrota i masovnog siromaštva, nova lijevo orijentirana vlast pod vodstvom Zorana Milanovića nastoji svoje biračko tijelo održati ujedinjenim bacajući sve svoje karte na izravan sukob s Katoličkom crkvom i na radikalno izokretanje vrijednosti, što će katoličku Hrvatsku pretvoriti u zemlju s jednim od najliberalnijih zakonodavstava u svijetu.

Naime, posljednjih mjeseci, sve više se ograničava javna prisutnost Crkve: u nekim razredima srednjih škola ukinuti su satovi vjeronauka, mjera koja sa svom vjerojatnošću predstavlja eksperiment koji prethodi njegovom ukidanju u školama svake vrste i stupnja; sužava se sloboda pastoralnog djelovanja Crkve među vojskom i policijom; novim kaznenim zakonom nastojalo se ukinuti izuzeće od dužnosti svjedočenja dodijeljenog svećenicima iz razloga ispovjedne tajne, pokušaj koji nije uspio zbog odlučne reakcije biskupa.

I život i obitelj su predmetom najtežeg napada od strane vlade. Naime, nakon što je Hrvatsku učinila zemljom s jednim od najliberalnijih zakonodavstava u svijetu na području umjetne oplodnje, a u očekivanju već najavljenog novog Obiteljskog zakona koji će odobriti homoseksualne brakove i gay parovima dati mogućnost posvajanja djece, zatim zakona o liberalizaciji droga i legalizaciji eutanazije, njezina vlada je nametnula uvođenje u škole kao obveznog predmeta - počevši od trećeg razreda osnovne pa sve do kraja srednje škole - program spolnog odgoja nadahnutog rodnom ideologijom, s jasnom namjerom otvoriti vrata prakticiranju seksualnosti od strane djece već u ranom djetinjstvu.

Nalazimo se pred ogromnom opasnošću, kao što je nedavno podsjetio Papa, težom od ideologija koje su krvlju ispunile prošlo stoljeće: nametanje svjetonazora i sustava vrijednosti koji potkopavaju tradicionalne kršćanske i ljudske vrijednosti. Rodnom ideologijom se pokušava uzdrmati naravne temelje ljudskog bića stvorenog od Boga kao muškarac i žena, iskriviti ljudski um od ranog djetinjstva pretvarajući ga u roba neuredne, a mogli bismo reći i perverzne spolnosti, s jedinim ciljem - opravdavati i uzvisivati neuredne i protuprirodne seksualne sklonosti.

Rodna ideologija je totalitarna ideologija, baš kao i fašizam, nacizam i komunizam, i ne može biti predložena, nego nametnuta; kao posljedicu toga Milanovićeva vlada je uvela program spolnog odgoja u hrvatski školski sustav služeći se zloporabom moći, moralnim nasiljem i obmanom.

Ovaj program, izrađen od strane Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva obrazovanja, zapravo je uveden pod obmanjujućim nazivom Zdravstveni odgoj, kojeg karakteriziraju četiri modula, od kojih se prva tri, potpuno prihvatljiva, odnose na odgoj za osobnu higijenu i zdravu prehranu, na prevenciju nasilničkog ponašanja i prevenciju ovisnosti (droga, alkohol i kockanje).

Četvrti modul, naslovljen Spolna/ rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje, postavlja dva cilja: preko rodne ideologije 'obratiti' hrvatski narod na prihvaćanje homoseksualnosti i svih drugih degeneracija u orbiti LGBT, kao i uvesti preranu seksualizaciju djece, polazeći od načela seksologije zloglasnog Kinsey Instituta. Doista obeshrabrujući zadatak, budući su Hrvati, iako se sve više udaljuju od sakramentalnog i katoličkog vjerskog života, zadržali tradicionalni mentalitet o temi obitelji kao zajednici oca, majke i djece, tako da na Gay Pride-u uvijek sudjeluje malo pojedinaca, dok ogroman broj policijskih snaga treba 'štititi' homoseksualne prosvjednike od bijesa naroda.

Ovaj program je uveden povredom podužeg niza zakonskih odredbi, činjenica koja potvrđuje da ga je koalicijska vlada željela uvesti odmah i pod svaku cijenu, uz pogrešne navode zakona u odluci o uvođenju ministra Jovanovića, uz potpunu povredu procedure uvođenja novih školskih programa, bez recenzije programa od strane neovisnih agencija i bez edukacije nastavnika.

Roditeljima se uskraćuje pravo na izbor o sudjelovanju ili ne njihove djece na takvim predavanjima, povređujući na taj način čl. 63 Ustava Republike Hrvatske koji im jamči «pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece», kao i druge hrvatske zakone i razne međunarodne konvencije. Nedostaje udžbenik, ali postoji bogata «preporučena» literatura - to je službeni izraz - velikim dijelom objavljenja od strane udruga koje se vrte oko orbite LGBT, i koja na pozorno čitanje pokazuje jasno koji su ciljevi tog programa.

Tako u knjizi Spol i rod pod povećalom Amira Hodžića, Nataše Bijelii i Sanje Cesar iz 2003., na str. 81 čitamo: «Spol je nešto što nam je učinjeno davno prije nego smo mi imali mogućnost bilo što reći po tom pitanju». Iz toga proizlazi da «neki ljudi razlikuju spol i rod govoreći stvari poput: 'Moj spol je ženski, ali moj rod je muški'». Zašto onda «ne reći: 'Ja sam muškarac s vaginom?' Zašto ne bi dekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske?».

Mariela Castro Espín, kubanska psihologinja, kći aktualnog predsjednika Raúla Castro, u Kako preživjeti pubertet? tvrdi (str. 82 u hrvatskoj verziji): «Važno je razumjeti da homoseksualnost i biseksualnost nisu bolesti niti nemoralna ponašanja, nego izraz različitih oblika spolnosti ljudske vrste... Tijekom puberteta spolna se orijentacija počinje jasnije oblikovati. U ovom životnom razdoblju heteroseksualni, homoseksualni i biseksualni odnosi mogu biti samo jedno od iskustava u otkrivanju i razvoju vlastite spolne orijentacije».

U O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti, od Paula R. Abramsona i Stevena D. Pinkertona, na str. 146 u verziji na hrvatskom jeziku, čitamo: «Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno - oralno, analno, genitalno i tako dalje - bez mogućnosti oplodnje».  Na str. 215 autori među ostalim tvrde: «Pornografija ima didaktičku svrhu, jer povećava znanje o spolnosti te korištenje pornografije u terapeutske svrhe može smanjiti inhibicije, pružiti novo seksualno nadahnuće, ponuditi tehničku poduku i povećati komunikaciju među partnerima. Povrh toga, gledanje, čitanje ili slušanje pornografije, popraćeno masturbacijom ili ne, nedvojbeno jest siguran seks».

Metode rada koje primijeniti tijekom nastave o Zdravstvenom odgoju predstavljaju radionice uz aktivno sudjelovanje učenika, međusobno dodirivanje, igranje uloga, provođenje praktičnih vježbi, crtanje i provođenje rasprava u razredu. Sagledajmo u pojedinostima neke od tema koje se obrađuju u ovom modulu programa 'Zdravstveni odgoj' (potrebno je imati na umu da u Hrvatskoj učenici kreću u školu sa sedam godina i da osnovni ciklus traje osam godina, te se nastavlja srednjom školom koja traje četiri godine).

U trećem razredu osnovne škole - dakle, sa devet godina - učenici uče o tome koji su dodiri 'prihvatljivi' a koji 'neprihvatljivi'. Nastavnici će pozvati djecu da dodiruju jedni druge po određenim dijelovima tijela, uključujući i one 'neželjene'; nakon toga će slijediti rasprava u kojoj će učenici biti pozvani analizirati jesu li se i zbog kojeg razloga osjećali neugodno.

U četvrti razred osnovne škole uvodi se rodna ideologija koja će se od toga trenutka obrađivati sve do kraja srednje škole. Učenici će biti pozvani prepoznati spolne i rodne stereotipe, diskriminacije i stigmatizacije seksualnih manjina. Djevojčice će morati učiti koristiti tampone pred cijelim razredom. U petom razredu osnovne škole analizira se «masturbacija kao sastavni dio ljudske spolnosti» kao i «pogrješnost nekad raširenih vjerovanja o njezinoj štetnosti vjerovanja». Za djecu od dvanaest godina koja pohađaju šesti razred predviđa se analiza pornografije. Učenici će morati «raspraviti način na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost te muške i ženske seksualne uloge».

Na temelju jednog od radnih listova objavljenih od Ministarstva, djecu od četrnaest godina, koja pohađaju osmi i posljednji razred osnovnog ciklusa, trebat će podijeliti u grupe u kojima 'će glumiti' neke situacije iz svakodnevnog života. Jedna od tih situacija, sigurno najuznemirujuća, opisana je od Ministarstva na sljedeći način: «Petak je navečer i Tanja je na zabavi koju su priredili neki vršnjaci koje poznaje samo iz viđenja. Ponudili su je pićem i popila je dvije votke sa sokom. Počinje plesati, osjeća toplinu u tijelu i soba se počinje okretati oko nje. Primijeti da je gleda Kristijan, stariji mladić koji se kreće u popularnom društvu. On je osoba s kojim bi sve njene prijateljice rado hodale. Kristijan joj prilazi i Tanja ne može vjerovati svojoj sreći. Plesu čvrsto priljubljeni. Kristijan predloži da odu na kat jer je ovdje vruće. Odlazeći, Tanja primijeti da je gore mračno i da nema nikoga. Zamoli Kristijana da se vrate. On se nasmije govoreći joj:"Zar mi ne vjeruješ?" Kristijan je počinje dirati po tijelu i povuče je na kauč. Govori mu „ne", neka prestane, pokušava se maknuti od njega. Počinje plakati, ali on sve to ignorira. Prisili je na spolni odnos».

Ponavljamo: ovu scenu trebaju igrati ulogama dvoje ili više učenika od četrnaest godina.

Petnaestogodišnjacima će spolni čin biti predstavljen kao normalan fizički čin bez ikakvog moralnog značenja i bez ikakve vrijednosti. Učenici će učiti, kroz praktične vježbe, kako navući prezervativ, kako koristiti kontracepcijske pilule (pitanje takozvane 'zaštite' predstavlja središnju točku čitavog programa za srednje škole); morat će raspravljati o raznim stajalištima koji postoje vezano uz abortus, definiran eufeministički 'prekid trudnoće'. Učenicima trećeg srednje (sedamnaest godina) bit će prikazan homoseksualni čin kao posve naravni; homoseksualne zajednice su definirane riječju 'brak' i stavljene u isti rang s bračnom zajednicom između muškarca i žene.

U čitavom programu nema nikakvog odgoja za vrijednosti, za ljubav, za život koji nastaje kao plod tjelesnog odnosa dviju osoba koje se vole, za obitelj. U čitavom programu, riječ ljubav se spominje samo jednom, te se niti jednom barem u najmanjoj mjeri spolni čin ne spominje kao sredstvo prenošenja života.

Od trenutka kad su objavljeni ovi programi Ministarstva obrazovanja (potkraj rujna 2012.), udruge roditelja koje promiču ljudske i kršćanske vrijednosti, na poseban način VIGILARE i GROZD, pokrenule su kampanju snažnog podizanja svijesti kod roditelja školske djece o sadržajima tih tečajeva seksualnog odgoja.

Vrlo brzo crkvena hijerarhija stavila se na čelo u ovoj borbi, u kojoj se na poseban način istaknuo zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, a među svećenicima, studentski kapelan u Zagrebu don Damir Stojić, salezijanac, poznat u čitavoj Zemlji po tome što na svojih katehezama često obrađuje temu „Teologija tijela" Ivana Pavla II. Hrvatska biskupa konferencija pokrenula je niz tribina za roditelja svih biskupija i župa, a na Božić je distribuirala letke u svim crkvama, u kojima su detaljno prikazani sadržaji tog programa spolnog odgoja, te su roditeljima dane upute roditeljima o tome što učiniti da bi zaštiti svoju djecu, uključujući i extrema ratio o izvlačenju djece s te nastave, iako će taj izostanak od škole biti sankcioniran kao 'neopravdani sat'.

Ubrzo su biskupi postali predmetom klevetničke kampanje od strane medija koji su stali uz bok ljevičarskoj vladi, kao i vrijeđanja i provokacija koje dolaze izravno iz redova same Vlade. Crkva je od strane izvršne vlasti upozorena da se ne 'miješa' u školske programe te je optužena da laže. Ministar branitelja iz Domovinskog rata, Predrag Matić, došao je čak tako daleko da je kardinala Bozanića usporedio s pokojnim srpskim predsjednikom i ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem.

Predmetom teških kritika bio je i pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić, koji je prigodom jednog okruglog stola o istoj temi, a koji je održan prije dva tjedna, održao hrabar i jasan govor protiv politike vladajućih o odgoju mladih. Pod izlikom poziva mons. Pozaića na novu Oluju (naziv operacije koja je 1995. dovela do oslobađanja dijelova zemlje okupiranih od pobunjenih Srba), mediji skloni vlasti su ga optužili da želi potaknuti na oružanu pobunu za rušenje demokratskih institucija, došavši čak i do toga da ga se uspoređivalo s jednim neuravnoteženim čovjekom koji je tih istih dana postavio nekoliko eksplozivnih naprava koje su eksplodirale u Zagrebu.

Totalitarističke metode izvršne vlasti u provođenju ovog programa potvrđuje i činjenica o prijetnjama vlasti otkazima nastavnicima i ravnateljima školskih ustanova u slučaju da ne provode program u njegovoj cjelovitosti, negirajući im tako pravo na priziv savjesti. Danas u Hrvatskoj, zemlji koja će za pet mjeseci ući u Europsku uniju, tko se usudi govoriti protiv vlasti ostaje bez posla. Najbolji primjer ove politike predstavlja val smjene ravnatelja škola krajem 2012. - jasno upozorenje toj kategoriji da neće biti mjesta za nikakvo protivljenje -, kao i uklanjanje s radnog mjesta novinarke javne radio-televizija zbog toga što je prikazala emisiju o manijaku Alfredu Kinseyu, osnivaču istoimenog instituta seksologije, na čijim se pseudoznanstvenim pretpostavkama temelji program spolnog odgoja nametnut školskom sustavu od strane vlade. Na isti način, jedan sveučilišni profesor u Zadru uklonjen je iz službe nakon što je o rodnoj ideologiji govorio skupini mladih u jednoj župi."