Potrebno je biti  „svjedok istine" - one  neugodne kao i ugodne. Analiza P. Bernhard Spering ORC

Švicarska (kath.net)
Engleski novinar, pisac i filozof G.K. Chesterton piše u djelu"Lopta i križ": "Velika je slabost novinara da želeći dati sliku suvremenog života, sliku stvara od iznimki. Objavljujemo, krupnim naslovom, da je čovjek pao sa skele. Ali nikada ne objavljujemo krupnim naslovom da nije čovjek pao sa skele. No, ova posljednja činjenica je zapravo mnogo uzbudljivija. Da neki čovjek ne padne sa skele stvarno je mnogo senzacionalnija stvar i događa se tisuće puta češće. Razumno se ne može očekivati od tiska da stavlja naglasak na trajno čudo. Vrlo zaposleni urednici ne mogu ni izraziti da su ljudi sretni. Ne mogu opisati sve srebrne žlice koje nisu ukradene, niti sve brakove koji nisu rastavljeni. Stoga je cjelokupna slika života koju oni nude -  nužno prijevarna "

Je li to samo dilema medija da ne mogu donijeti dobru vijest jer nitko nije zainteresiran za nju, ili je stvar upravo u  Crkvenom - katoličkom području ili, još više, na samim urednicima, da oni mnogo radije donose loše vijesti, čak i pretjeruju,  jer se tako bolje prodaju? I zar nije zadaća upravo katoličkih medija,  s puno oduševljenja opisivati i naviještati radost vjere i  iznositi dobro  koje se događa na tako mnogo mjesta i od puno ljudi.

„Samo loša vijest je dobra vijest"

Kako  treba shvatiti „kršćansko novinarstvo"? Kao pozitivan navještaj vjere ili prema principu: "Samo loša vijest je dobra vijest"?  Dana 12. lipnja ove godine, u Španjolskoj proglašen je blaženim, prvi novinar u povijesti Crkve: Manuel Lozano Garrido, kojeg su prijatelji jednostavno nazivali "Lolo". Unatoč teškoj bolesti i invalidnosti pisao je za razne novine, magazine i katoličke tiskovne agencije.

Osnovao je, 1969.g., časopis  Sinaj i osvojio je nagradu "Bravo" za novinarstvo. K tome je i autor devet knjiga. Napisao je ukupno, više od 200 članaka. Njegovo geslo, kao novinara, je bilo:  "Biti svjedok istine." Bio je čovjek koji se trudio za istinu. On nije bio lak, ugodan novinar, nego čovjek ljubavi, vjere i strasti  i u potrazi za istinom.

Na  primjeru  ovog novog blaženika moramo prepoznati ono što to znači kršćansko novinarstvo: ne skrivati negativno i neugodno, greške - čak i unutar Crkve - ne pokrivati, upozoravati na opasnosti u državi i društvu, biti onaj koji opominje i upozorava kao prorok u opasnim situacijama. Ali isto tako, širiti radost vjere, davati nadu u teškim vremenima, pokazati načine izlaza iz zbrkanih situacija. I uvijek imati pred očima istinu, istinu koja nas oslobađa (usp. Iv 8,32), istinu koja je u konačnici sam Krist (Iv 14:6).

Tri "loše vijesti" - s tri kontinenta

U tom smislu - i samo u tom smislu - načelo "Samo loša vijest je dobra vijest" odnosi se i na katoličke medije. Potrebno je i odgovorno ukazati na negativne stvari, na njih upozoriti. Potrebno je biti "svjedok istine" - neugodne istine, kao i ugodne ... Naš Gospodin Isus Krist je to činio, prije njega Ivan Krstitelj na puno dramatičniji način, a prije njih svi  proroci što znamo iz Starog zavjeta. Sveci su to činili, a neke od njih je to „koštalo glave", poput sv. Thomas More u pravom smislu te riječi.

Ako se uzme u obzir samo medijsko izvješće zadnja dva tjedna, može se vidjeti tragičan  razvoj. U smislu prije navedenog  kršćanske novinarstva evo tri primjera  da bismo mogli prepoznati društvo.

LOŠE VIJESTI IZ EUROPE: U srijedu, 30 Lipnja, sazvano je vijećanje  u Europskom sudu za ljudska prava (ECHR) zbog tužbe o raspelu u talijanskim učionicama. Početkom studenog 2009. Europski sud presudio da se križevi moraju ukloniti iz učionica javnih škola u Italiji. Nadbiskup Sigitas Tamkevicius, predsjednik Litavske biskupske konferencije usporedio je  ovu odluku ECHR-a s odlukom sovjetskog režima. Oni su tri puta narđivali buldožderima  sravniti sa zemljom „Brdo križeva" koje je katoličko hodočasničko mjestu u blizini Siauliai na putu u Rigu. Od 19.  stoljeća hodočasnici ostavljaju križeve, koje su donijeli sobom kao zahvalu ili kao molitvu. Trenutno na brdu stoji  oko 55.000 križeva. Konačnu odluku protiv koje više nema žalbe, ne očekuje se prije početka 2011.

LOŠE VIJESTI IZ AMERIKE: u američkoj državi Massachusetts,  odobrena je nova politika dijeljenja kondoma koju treba „susljedno provoditi, prema kojem svaki učenik i svaka učenica može od škole ili liječnika tražiti kondome i mora ih dobiti. Osim toga, učenici dobivaju vrlo živu demonstraciju kako ispravno koristiti  ovu metodu kontracepcije. Ne postoji minimalna dob. Čak su početnici („prvi razred", sedam godina!)  srdačno pozvani da nauče kako ih koristiti. Ovaj upravni čin zabranjuje roditeljima da se miješaju u „unutarnje stvari škole". Roditelji ne smiju protiv toga čak ni protestirati, niti koristiti svoj zakonski roditeljski autoritet pa ni onda kad se radi o njihovoj maloljetnoj djeci.

 LOŠE VIJESTI IZ KINE: kako opisati s - bez mnogo šoka - sljedeći događaj u pokrajini Guangdong, što je izazvalo zgražanje čak i unutar Kine? Čak Shanghai Daily (link) je o tome pisao.Jedna (pobačena- abortirana) beba  u sedmom mjesecu  trudnoće bila je bačena u kutiju za cipele nakon što joj usta bila ispunjena vunenom tkaninom. Na poklopcu je pisalo "medicinski otpad" i poslano u uobičajeni krematorij. Kad su htjeli baciti  kutiju u goruću peći radnici čuli iz kutije cviljenje.

Prilikom otvaranja kutije, otkrita je beba koja je žvakala sukno. Oslobodili su joj zračne putove i donijeli bebu natrag u bolnici, koja ju je nekoliko sati ranije poslala kao "medicinski otpad" u krematorij. Liječnici su odbili liječenje djeteta. Ostavili su je u  predvorju li došli samo nekoliko sati kasnije „potvrditi smrt "- ovaj put su bili sigurni. I kutija ponovno poslana u krematorij. Tek nakon medijskih izvješća i zbog činjenice da radnici video zapisom izvijestili o bizarnom „incidentu" uprava je bolnice bila otpuštena.

Sva tri od tih primjera su prave "loše vijesti" u punom smislu: to je tužno stanje svijeta u kojem živimo. A mi se ne usuđujmo vjerovati da su djecu samo u Americi u školama prisilno i bez roditeljskog prava na žalbu potiče na uporabu kondoma pa i prema tome na spolni odnos. I ne usuđujemo se vjerovati da je izbila velika bitka protiv križa samo u Europi, ili da se pali sedmo mjesečna beba samo u Kini ... To se događa u cijelom svijetu.

Nalazimo se u  kulturnom i moralnom padu i ovi primjeri su samo simptomi raspada tradicionalnih obitelji i društva. Prekid trudnoće, istovremeno umjetna oplodnja i "dizajnirane bebe" ..Uništena djeca zbog rastava i brojne samohrane majke i očevi ... Vikanje da se ukine celibat, istovremeno kult "single života" ... eutanazije, ali i istovremeno "anti-aging - kult" jednostavnim mastima  ili u ekstremnim slučajevima genetski manipuliranim medicinskim metodama. To je isto  kao kad bi čovjek skrušeno molio za svoju vlastitu propast.
 
I onda se očekuje da netko konačno počne zvoniti na uzbunu ili  viče:  „Pred nama je „santa leda"! Neki to vrlo dobro rade,  a posebno naš Sveti otac papa Benedikt XVI. I kao što se na Titaniku dalje plesalo i pjevalo i tako se ušutkalo neugodne opominjatelje, priča se da će  papa biti uhićen u Engleskoj i govori se da mu je Vrhovni sud Amerike oduzeo imunitet državnika.

„DOBRA VIJEST"  - RADOSNA  VIJEST -  Kao što je već rečeno  na početku zadaća Crkve je  prenositi spasenje, počevši od Isusa, preko apostola do svetaca i brojnih odvažnih novinara i svećenika u današnje vrijeme koji, a posebno Sveti otac Benedikt XVI.  opominju na opasnosti negativnog razvoja i pokušavaju probuditi „uspavano" društvo.

 No, ne smije se ostati kod opomena na opasnost. Crkva je uvijek davala sredstva spasenja. Konačno, postoji samo jedno sredstvo spasenja - Isus Krist. On je svoju nevinu krv prolio da bi zadovoljio za grijehe svijeta i tako spasio svakog čovjeka. Ima nade. Još nije prekasno. Da, što veći grijesi to veća Božja milost i milosrđe. No, mi to trebamo prihvatiti i za sebe i davati zadovoljštinu za one koji nisu upoznali opasnosti i one kojima je još uvijek sakrivena istina - Isus Krist.  Trebamo se vratiti sakramentu ispovijedi u kojemu doživljavamo oproštenje grijeha.

 Moramo vratiti dostojno primanje euharistije, jer je to Gospodin! Moramo se vratiti molitvi - za sebe i za sve ljude koji ne mole ili više ne mole. Gospa je rekla u Fatimi: "Mnogi ljudi su izgubljeni, jer nitko za njih ne moli." To je naša zadaća: molitve, žrtve i zadovoljština.

Kroz našu molitvu mnogi će se ljudi otvoriti istini, okrenut će se Kristu i od njega dobiti izlječenje i spasenje posebno kroz sakramente čiji su djelitelji svećenici. U tom smislu je potrebna naša molitva za svećenike, biskupe i papu.

"Godina svećenika" je završena, no i dalje ostaju molitve za svećenike, "duhovno majčinstvo" i euharistijsko klanjanje za posvećenje svećenika. Osobito svečani zaključak godine svećenika u Rimu, s papom Benediktom, daje mnogo za nadu i radost. 15 000 uglavnom mladih svećenika okupilo se oko Pape - vjerni učiteljstvu, vjerni Crkvi, vjerni svojom pozivu s radošću i entuzijazmom u službi Bogu i ljudima - to su "dobre vijesti".

Početak Crkve u mnogim mladim zajednicama, pozitivno se prelijevaju u svijet - to su "dobre vijesti".

Entuzijazam vjernika i njihova spremnost da služe Crkvi - to su "dobre vijesti".
Snaga i radost iz Božje riječi u Svetom pismu - to su "dobre vijesti" u pravom smislu riječi, jer "Evanđelje" znači "radosna vijest".

A činjenica da je Gospodin s nama svaki dan, do svršetka svijeta (usp. Mt 28,29), da je Crkva  kvasac u svijetu, sol zemlje i svjetlo svijeta koje vrata pakla neće  nadvladati (usp. Mt 16,18) - to su  dobre vijesti, to je dobra vijest i poruka koja čovjeka čini radosnim, koja nam  pomaže, u susretu s izazovima sekularnog i često bezbožnog svijeta, dati odgovor vjere - gdje ne samo da ukazujemo na „loše vijesti" ' i upozoravamo na njih, nego s veseljem navješćujemo i „dobre vijesti." 

Članak se prvi put pojavio kao vodeći članak u „Katoličkom švicarskom nedjeljnom listu"