München (kath.net)
Mnogi su zašutjeli . Zanijemili od stida zbog stotina žrtava, Od žalosti zbog činjenice da počinitelji nisu kažnjeni. Korizmeno je vrijeme, vrijeme pokore, nije vrijeme za galamu. Ali također zašutjeli zbog gnjev na počiniteljima. I u molitvi za njih. Šteta koju su nanijeli žrtvama ali i njihovim Crkvama je nezamislivo velika. Ipak ne spada u kršćansko samorazumijevanje da se počinitelje jednostavno izbriše!
Slučajevi užasnih zlostavljanja su, za Katoličku Crkvu najgori scenarij. Mogli bismo ga usporediti s razaranjima u globalnom gospodarstvu zbog sloma burze. Oni koji promatraju Crkvu kao mistično tijelo Kristovo, uznemireni su, koliko je ovo tijelo izmrcvareno. Koliko su daleko dijelovi Crkve, svećenici i pastiri, od izvornog poslanja Evanđelja, gdje je seksualno zlostavljanje samo jedan dio opsežnog zlostavljanja Isusove poruke.
Odgovorni u Crkvi su sami javno učinili zlostavljanje, masovni mediji su izvijestili u velikim razmjerima. Trebamo medije. Rad novinara je nezamjenjiv.A tko pak misli da medijsko iznošenje činjenica nije kampanjsko taj ne vidi, uz zdrave oči.
Subota u Njemačkoj: "Süddeutsche Zeitung" ima novu priču: "Ratzingerova je biskupija zaposlila župnika pedofila." Sirovi naslov pokazuje mučni pokušaj lijevom rukom pogoditi, kroz koljeno, ravno u srce.
Tek u sitno tiskanom članku, doznaje čitatelj da je bivši nadbiskup odobrio - kao član biskupijskog Vijeća - 1980. doći jednom okrivljenom svećeniku, iz biskupije Essen u München na liječenje. "Spiegel Online" nastavlja: "Otkriven slučaj zlostavljanja u Ratzingerovoj biskupiji." Priložena slika pokazuje zatamnjenog papu, umotanog nekim ogrtačem poput lopova, sakrivenog iza pokaznice. Istina je ovo: svećenik je bio osuđen na liječenje, a u medijima je izašlo 1986.g. U večernjim televizijskim dnevnicima „Heute-Journal" je zlostavljanje sad došlo „do Vatikana." Uz to treba napomenuti da u to vrijeme Ratzinger više nije bio u Münchenu. Umjesto toga, neizbježan gospodin iz jedne anticrkvene, sektaške grupe dolazi na ekran, a grupa se simbolički zove „Wir sind Kirche." Kamere i mikrofoni su pred njegovom kućom u stanju pripravnosti.. On se predstavlja, medijskoj igri, kao „baza", iako njegova grupa nema veze s Crkvenim pukom kao što nema veze „slon sa staklarnom".
Idemo dalje. Papa se, već tjednima, oglašava u vezi pojedinih skandala zbog zlostavljanja unutar katoličkih ustanova. Za slučaj iz svoje bivše biskupije daje izjavu preko svoga glasnogovornika. To što se on, u nedjeljnoj molitvi „angelusa", nije osobno pozabavio tim slučajem, bilo je dovoljno za „Spiegel online" te je objavio vijest pod naslovom: „Papa šuti o novim slučajevima zlostavljanja". Onda se vrlo brzo „cvrkutalo": „ Papa šuti o slučajevima zlostavljanja". Razni portali javljaju: „Papa se umotava u šutnju", drugi koji su se kasnije javljali pišu: „Papa i dalje šuti". Ponedjeljak, „SZ" ide dalje. "Benedikt XVI.. šuti!", stoji ogromnim slovima na naslovnoj stranici. A podnaslov glasi: „Papa Benedikt XVI. šuti o skandalu zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi. "
Može se raspravljati o tome da li je krizni management u Vatikanu ili u njemačkom episkopatu sposoban za poboljšanje ili ne. Možda bi neke stvari trebalo još češće, još jače govoriti u svijetu koji tako slabo ili nikako ne čuje. Vijest da papa šuti, s obzirom na količinu izjava koje se daju, je definitivno kriva. Što ostaje je Crkva koja je samo „tamni prostor," kao da bi postojao jedino „katolički grijeh"(„SZ") Isto tako se odvijao napad na Papu u aferi Williamson! I funkcioniralo je. Na kraju ostaje Pontifex, mnogim čitateljima, u lošem sjećanju kao da je Papa zagovornik holokausta i antisemit, iako se Papa x puta očitovao što o svemu misli.
Diferencijacija i točnost su, u takvim vremenima, posebno vrijedna roba. Kampanjski način izvještavanja leži u dinamici medijskog svijeta. Nisu sve teme pogodne za senzaciju, ali bilo koji uređivač će pokušati iznijeti temu na koju je publika osjetljiva. To može biti svinjska gripa, koja cijelu zemlju stavlja u paniku ili neka aktualna afera. Ako postoji mješavina seksa i Crkve, onda je to za neke poput jackpota, koji je konačno biti pogođen. Potpaliti, bubnjati, kuhati. Nitko ne želi doći prekasno ako se na veliko „telali". Čim je postignut pogodak, lome se sve prepreke. "Što zna Ratzinger?", je naslov u Frankfurter Rundschau ", „Papa bi trebao reći mišljenje o Odenwaldu". "Prosvjetitelji" su, u svom bijesu, lako previdjeli da Odenwald nije nikakva katolička škola, nego da se radi o projekt školi reformirane pedagogije.
Ali jao ako netko revnosno podiže ruku je li baš sve tako kako se govori. Onda dolazi strahoviti pritisak novinarske samopravednosti. Imperij uzvraća, suprotno mišljenje se tako lako uklanja
Kada dame i gospoda iz medija udaraju, onda su vrlo jaki, ali ako se njima udjeljuje kritika, onda su tako nježni i preosjetljivi poput mimoze. Kakva prigoda s krokodilskim suzama u očima, vikati: „Bacanje pod tepih, odvraćanje, zla obrambena linija."
Bezbroj novinara čini dobar posao. Previđa se da se u uredništva Crkvenih novina vrlo često, postavljaju ljudi koji ne poznaju osnovne razlike između „ministranta" i „ministra", a da Papu smatraju nekom vrstom diktatora, poput Idi Amina. Neki vjeruju da moraju voditi oštru borbu protiv neprijatelja koji je opasniji od Al Qaede. Kada će se istraživačko novinarstvo, pretvoriti u uništavalačko, pitanje je vremena i zaista je vrijeme da se ustane protiv toga.
Poštovane kolegice i kolege: Prestanite! Razmislite! Prestanite s instrumentalizacijom. Prestanite s jeftinim analizama i kuhinjskom psihologijom, kojima se neće problem srediti.
Prestanite se tako lagodno ponašati. Prestanite potiskivati vijesti, a postavljati krive međuovisnosti. Razmislite o moralnosti, trijeznosti, umjerenosti. Vratite se novinarstvu kojemu će se vratiti ugled.
Zločini zlostavljanja s brojnim žrtvama vape u nebo. No, to nisu slučajevi za odvjetnike, koji se postavljaju na scenu, nego za državne tužitelje, koji će stvarno, stručno i razborito procijeniti stvari, koji će dopustiti Duhu razlikovanja da djeluje i sve hrabro razotkriti i počinitelje strogo optužiti. Kao kršćane i katolike stid nas je svega.
Zaprepašteni smo krivim odlukama i neodgovarajućim ponašanjem. Ali nas to neće spriječiti ispravno promatrati, razlikovati, koristiti razum i nećemo, bez kritike, slijepo, prihvatiti bilo kakve manipulacije i bilo kakve zloupotrebe. Istina mora biti istina. U odgovornosti za cjelinu. Jer se nitko ne bi smio radovati što trpi jedna institucija bez koje se, u biti, društvo ne može ni zamisliti.
Preko 220 milijuna djece, prema UNICEF-u, svake godine se, u svijetu, prisiljava na seks. To se ne događa u "tamnom prostoru Crkve". Zlostavljanja djece u Belgiji, što je prije nekoliko godina izazvalo veliki revolt, nije došlo od svećenika i redovnika, nego od političara i menadžera. Svaki dan se, u Njemačkoj, skida s interneta stotine tisuća dječjih pornografskih slika.
Ovi počinitelji nisu u celibatu. A problem pornografiziranja cijelog društva koje zahvaća djecu već od dječjih vrtića i osnovnih škola, a koje i odrasle okružuje, nisu nikakav plod seksualnog morala Crkve, nego su plod odstupanja od toga morala. Ne bi li društvo jednom trebalo početi razmišljati kakvu kulturu gajimo, što činimo od naše djece, da su oni sve više poremećeni, uništeni i nesposobni za bilo kakve međuljudske odnose?
Preko pada povjerenja, koje je počelo grješnim i bolesnim svećenicima i redovnicima, ne može se tako lako prijeći.
Vrijeme je Muke, sve što nije izgrađeno na stijeni mora pasti. U svakoj katarzi počiva nova šansa. Papa je govorio, na početku svoje službe, o čišćenju neophodnom za Crkvu. Ono se mora izvesti od podruma do krova. Ne bi se smjelo izostaviti ni jednu sobu i treba sve temeljito očistiti, kao što se čisti za beskvasne kruhove prije Pashe.
Peter Seewald