Komentar dr. Andreasa Unterbergera
Beč (kath.net )

Sve što se događa oko budućih homoseksualnih parova može se samo promatrati s čuđenjem. U prvi plan dolaze nevažne sitnice dok se  prave odvratnosti ostavljaju u pozadini. I u Narodnoj stranci (¨ÖVP), mnogi ne shvaćaju što se tamo licemjerno igra i odvija.

Pa skoro da se Narodne stranke i ne tiče, jer ide više i isključivo  na račun Josefa Prölla i njegove neposredne okoline. Čak i u radnim skupinama grupe perspektive - na koju se sada Pröll oslanja i rado poziva  - nikako nije  gay brak (Schvulenehe) ono što se uvijek predlaže. Nego je to ušlo preko Prölla, a da se prije toga nigdje o tome nije raspravljalo. Toliko za sada o međupartijskoj demokraciji.

Pröllovo uvjerenje da bi time dao atraktivan signal biračima, bez sumnje, je povezan s nesigurnošću jednog čovjeka sa seljačkom prošlošću i uključivanjem u atmosferu velikog grada. On je sam u suprotnosti s impresivni performansama koje ima kao ministar financija, a gdje  se  popeo, bez velikog školovanja i s dobrim savjetnicima, u ekspresnom tempu.

Natrag k gay brakovima. Kontroverze oko scene (gradski ured ili pokrajinski  ured) je smiješna stvarnost. Kao što se  može pročitati u najavi grada Beča, koji će omogućiti svečane proslave, ove proslave bi se  održavale u plesnim dvoranama uredskih zgrada, kako je najavila odgovorna gradska savjetnica, gđa. Sandra Berger.

To znači da se najavljuje veliki kompromis, time su prevarene konzervativne vrijednosti  katolički orijentiranih članova  Narodne stranke zbog prijateljskog stava prema  gay brakovimna  njihovog predsjednika stranke. Jesu li ovi zastupnici stvarno tako glupi da su se tako dali prevariti? Ili su samo kukavički nepošteni i bez karaktera?

Drugi loš trik: ako bi se  negdje otkrila neka manja pravna pitanja, gdje  "upisano partnerstvo" još uvijek nije izjednačeno braku, onda je Austrijska narodna stranka svojim pristankom   na "partnerstvo", otvorila širom vrata  dosad neuspješnim žalbama Ustavnom sudu. Parlament će  odlučiti, u bliskoj budućnosti, de facto  pravi brak  za gay parove. I sada se svađaju samo zbog nekih nevažnih sitnica.

Ali ako,  prema očekivanjima, ostanu za  trajno male razlike u odnosu na tradicionalni brak, "upisana partnerstva ",  tako nešto kao „brak light" pa je tako lako moguće da će  „principom jednakosti"  ovakav  "brak light" suci  Ustavnog suda, sa sigurnošću, protegnuti i za parove različitih spolova. Iako je ÖVP jasno govorila da to nikada neće doći u pitanje.

Bit će vrlo zanimljivo ako braća i sestre ili prijatelji koji nisu gey budu tražili ista prava  kao gay- brakovi.? Samo zato što nemaju spolni odnos?

Sve ovo je još uvijek bezopasno s obzirom na ono što će doći  i utjecati na popratne zakone.  Posebno dramatičan - do sada  potpuno prešućeno,  bit će rezultat partnerstva  (stvarnog ili navodnog ) gay ljudi iz zemalja emigracije. Ovako se otvara široki put dobivanju državljanstva. I to po stranci koja se tako ponosi da je jako smanjila mogućnosti useljavanja.  

Razumljivo je da će  gay partneri iz inozemstva  isto tako imati još jedno pravo - to je spajanje obitelji. Dakle, pritisak na useljavanje i na odsjek Marie Fekter  će biti puno veći. Jer znamo da i sada čekaju šansu na migraciju u Austriju  vrlo  velike "obitelji" iz trećih zemalja. Odgovarajuće isprave o rodbinskim vezama u tim zemljama se dobiju vrlo jeftino.

Kao što je pokazao nedavni slučaj  jednog vjenčanja iz  Šri Lanke Budući da Austrija nije imala čak ni broj spisa,  ni datoteku, niti je ispitala ispitala  imigranta koji sada, nakon smrti svoje mnogo starije žene, traži nasljedstvo, pa ASVG mirovinu kao i pravo na obiteljsku mirovinu i mirovinu od bivšeg poslodavca žene.

Austriju će to također doći  vrlo skupo kad budući homoseksualaci udovci  i udovice dobiju  pravo na obiteljsku mirovinu. To su obično dobiva, a da se i nema djece i da, pri tome, nisu ni jedan cent uplatili u mirovinski  sistem. Dakle, na štetu drugih umirovljenika. Ovo je bio povijesno opravdan jedini način moglo pomoći udovicama ili djeci.

Ovim je omogućen još jedan nepotreban ulaz, kroz stražnja vrata, na i onako ispražnjene mirovinske fondove dok je Josef Pröll, na prednja vrata, žestoko ustajao protiv zahvaćanja u mirovine. Kako može  šef ÖVP zaista ostati vjerodostojan?

Za mnoge Austrijance ostaje problem  izvan svih ekonomskih razloga,  već glasno hvaljeni trijumf gay zajednice. Budući da  su ih podržali,  nema sumnje, crveno-zeleno-crni  gay brakovi propaganda neće ostati bez posljedica.

 

Zapravo, još uvijek ne postoji  niti jedan dokaz za homoseksualni gen, ali puno statističkih dokaza za psihosocijalne okolnosti koje  dovode do homoseksualnosti. Dakle činjenice su tu i nema sumnje, što god društvo više prihvaća, tim više će biti takvih ljudi i brakova.

Ali ni jedan političar nema hrabrosti to reći, jer to nije posebno poželjno iz zdravstveno političkih razloga, kako to pokazuje  npr. zdravstvena politika - s obzirom na malo drugačiji način života, životna očekivanja su mnogo niža. A s obzirom na činjenicu da društvo  očajnički treba više djece, propaganda gay brakova je i kontra produktivna.

Možda se uskoro neće smjeti ni postavljati ova kritična pitanja, jer već sada postoji jedan međunarodni  trend koji to proglašava "homofobijom ", što je kažnjivo djelo, a što će s istospolnim brakovima u Austriji biti još više. Tako je, nedavno, jedan  britanski anglikanski biskup  osuđen, jer je odbio homoseksualca zaposliti u radu s mladima u  crkvi. Tako je - naravno - Claudia Smith zabranila  na katoličkom vjeronauku knjige sa katoličkim  seksualnim moralom.

ÖVP -u  je već davno svejedno i ne smeta kada se kršćane,  konzervativne vrijednosti,  skeptike zbog  imigracija, zagovornike veće štednje okreće na glavu. Onda će doći Pröllova stranka koja bi mogla otuđiti stanove  vlasnicima, jer će njihova prava biti očito ograničena i naći će se skupina koja se može provući kroz zakup.

Samo se nadam da brojne posljedice  koje će se javiti neće biti  previše drastične, u pretpostavci da neće biti tolika navala na homoseksualno partnerstvo  u braku. U Švedskoj, na primjer, su u  svibnju uvedeni  gay-brakovi, i u toj poznatoj liberalnoj državi  je, od onda, reklo svoj da samo njih 48.  To, naravno znači da preferiraju život bez braka  ili ima mnogo manje homoseksualaca nego što oni sami tvrde.

Ovo čini akciju  Pröll tim apsurdnijom. Kada razmislite o tome koliko je grupa  time  uznemireno, i treba naglasiti nasuprot nekoliko radikalnih aktivista uzimajući u obzir i demonstracije od samo nekoliko stotina na ulici, to je, čak i politički, čisto samouništavanje.