Egeria: Putopis

 

„Velika sedmica“

Nedjelja palme

30.1. Sljedećeg dana, to znači u nedjelju, kojom se ulazi u uskršnju sedmicu, a koja se ovdje naziva „Velika sedmica“, nakon što se nakon pijetlova pjeva do jutra slavilo sve što je bilo uobičajeno u Anastasis ili kod Križa, odlazi se, dakle, kao što je bilo uobičajeno, u Veliku crkvu koja se naziva Martyrium (mučeništvo). Nju se naziva Martyrium zato što stoji na Golgoti, to znači iza Križa, gdje je Gospodin trpio, zato dakle Martyrium.

            2. Kad je proslavljeno sve što je bilo uobičajeno u Velikoj crkvi, uzdigne arhiđakon svoj glas, prije nego uslijedi otpust i najprije kaže: „U ovoj cijeloj sedmici, to znači od sutra, sakupimo se svi o devetoj uri u Martyrium, to znači u Velikoj crkvi.“ Tada podiže glas još jednom i govori: „Danas o sedmoj uri trebamo svi biti spremni u Eleoni.“

             3. Nakon otpusta iz Velike crkve, to znači dakle, iz Martyriuma, biskupa se vodi uz himne u Anastasis gdje se vrši sve što je bilo uobičajeno za nedjelju što slijedi nakon otpusta iz Martyriuma. Tada svatko odlazi kući nešto na brzinu pojesti da bi svi na početku sedme ure bili spremni u crkvi koja stoji na Eleoni, a to znači na Maslinskom brdu gdje je pećina u kojoj je Gospodin naučavao.

31.1. Oko sedme ure uzlazi sav narod na Maslinsku goru, to znači Eleona(i ulazi u crkvu). Biskup sjedne i tada se recitiraju odgovarajući himni i antifone za to vrijeme i mjesto, a tako isto i čitanja. O devetoj uri se uzlazi na Imbomon, to znači na ono mjesto odakle je Gospodin uzašao na nebo. Tu se sjedne. Narod se stalno potiče u prisutnosti biskupa da sjedne. Samo đakoni stalno stoje. Tu se opet recitiraju za dan i mjesto odgovarajući himni i antifone isto kao i u međuvremenu odgovarajuća čitanja i molitve.

            2. I kad počne jedanaesta ura čita se mjesto iz evanđelja gdje su djeca, s grančicama palme, išla u susret Gospodinu i klicala: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.“ (Mt 21, 1-11) Biskup odmah ustaje, a onda sav puk silazi pješice s brda. Sav puk ide pred njim i recitiraju se psalmi i himni, u međuvremenu, se ponavlja pripjev „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje (ps 118,26. LXX Ps 117,26; Mt 21,9).“

            3. I sva djeca koja se ovdje nalaze pa čak i ona mala koja se nalaze na rukama roditelja, jer su premalena, nose grančice – jedni od palama drugi od maslina. Tako se prati biskupa kao što je narod nekada pratio Gospodina.

            4. Od vrha brda do grada, a odatle kroz cijeli grad ide se do Anastasis, svi idu cijeli put pješice pa i starije dame i muškarci. Oni prate biskupa, kroz to vrijeme recitiraju pripjevne retke, idući polagano, korak po korak da se puk previše ne umori. Tako se prilično kasno stigne u Anastasis. I kad se tu stigne pa koliko god bilo kasno, slavi se Lucenar. Onda ponovo slijedi molitva kod Križa i tada se puk otpušta.

 

Ponedjeljak

           

32.1 Drugoga dana, to znači u ponedjeljak, događa se sve kao obično od prvog pijetlova pijeva do jutra u Anastasiji. Isto se događa i za treću i šestu uru, kao i kroz cijelu korizmu. Ali za deveti čas saberu se svi u Veliku crkvu, to jest Martyrium i tu se do prvih noćnih sati recitiraju himni i antifone. K tome se čitaju i odgovarajuća čitanja koja odgovaraju vremenu i mjestu.

            2. Tu se slavi i Lucenar kad počne za to odgovarajuća ura. Tako se otpust događa tek u noći. Kad je završio otpust, biskupa se prati uz himne k Anastasiji. Kad se uđe u Anastasiju recitira se jedan himan, jedna molitva se izgovori, blagoslivljaju se katekumeni, a tako i svi ostali vjernici. Onda se svi otpuštaju.

Utorak

 

            33.1 U utorak se čini sve uobičajeno kao u ponedjeljak. Jedno se uvodi u utorak, naime kasno u noći kad je uslijedio otpust iz Martyriuma i kad se pošlo k Anastasis i kad je konačno tamo uslijedio otpust, svi još ove iste noći idu u crkvu koja stoji na brdu Eleona.

            2. Kad se došlo u crkvu, biskup ulazi u špilju u kojoj je Gospodin učio učenike, uzima kodeks evanđelja i stojeći čita riječi Gospodinove koje je napisaio evanđelist Matej, to jest (mjesto)gdje on govori: „Pazite da vas nitko ne zavede.“ (Mt 24,4) Biskup sam čita cijeli ovaj govor. Nakon što ga je pročitao, moli, a onda se blagoslivljaju katekumeni, potom i ostali vjernici. Kad uslijedi otpust, vraća se svatko s brda kući, jer je već kasna noć.

Srijeda

 

34. I u srijedu se događa isto cijelog dana, već od prvog pijetlova pijeva, kao u ponedjeljak i utorak. Kada u noći uslijedi otpust iz Martyriuma i biskupa se otprati k Anastasis uz himne, ide se odmah u pećinu koja je u Anastasis i stoji između rešetaka. Jedan svećenik ostaje pred rešetkama, uzima evanđelje i čita mjesto gdje Juda Iškariot odlazi k Židovima i određuje cijenu koju će mu dati da izda Gospodina (usp Mt 26, 3-16). Kad se ovo mjesto pročita, sav narod udari u takvo plakanje i jaukanje tako da nema nikoga kome te noći ne bi potekle suze. Onda se govori jedna molitva, katekumeni se blagoslove, kao i ostali vjernici i slijedi otpust.

Četvrtak (Veliki četvrtak)

 

35.1 U četvrtak se ide rano, već u vrijeme prvog pjetlova pjeva, u Anasatasis, sve do jutra i tu se sve obavlja kao prethodnih dana – tako za treću i šestu uru. O osmoj uri sakuplja se sav puk kao što je tu uobičajeno u Martyrium, ipak ranije nego drugih dana, jer otpust mora biti ranije. I zato se događa što je određeno. Ovoga se dana u Martyriumu slavi žrtva. Otpust se tu događa oko desete ure. Prije nego bude otpust, arhiđakon podiže svoj glas i govori: „Budimo svi u prvom satu noći u crkvi koja stoji na Eleoni (Maslinskom brdu), jer je pred nama, danas, prilično veliki napor.“

2. Nakon otpusta iz Martyria ide se iza Križa. Tu se pjeva jedan himan i moli molitva, a biskup tu slavi žrtvu. Osim ovog jednog jedinog dana iza križa se nikada preko godine, ni jednoga dana, ne slavi žrtva, samo ovog dana. (Ovo dvostruko slavlje žrtve, gdje se svi vjernici pričešćuju sigurno podsjeća na posljednju večeru, koja se tada nije slavila na Sionu). Nakon otpusta ide se k Anastasis. Katekumene se, po običaju, blagoslivlje, tako i vjernike i tada bude otpust. Tada se svatko žuri kući za jesti, jer svi, odmah nakon jela, hrle na Eleonu u crkvu, gdje je pećina u kojoj je Gospodin toga dana bio s apostolima.

3. Tu se do oko pete noćne ure neprestano mole i recitiraju himni koji odgovaraju danu i trenutku. Isto tako se čitaju čitanja, a u međuvremenu su molitve. Čitaju se i ona mjesta iz evanđelja u kojima Gospodin govori učenicima ono što je govorio dok je sjedio u špilji koja se nalazi u crkvi.

4. O šestoj noćnoj uri ide se k Imbomonu, mjestu odakle je Gospodin uzašao na nebo. Tu se opet čitaju za dan odgovarajuća čitanja i recitiraju himni, antifone i molitve koje govori biskup.

 

Petak (Veliki petak)

 

36.1. Nakon prvog pijetlova pjeva silazi se od Imbomona i ide se prema mjestu gdje je Gospodin molio, kako stoji u Evanđelju: „I udalji se koliko se može kamenom dobaciti i moljaše se...“ (usp Lk 22,41) i sljedeće. Na tom mjestu stoji prekrasna crkva. Biskup i sav puk tu uđu, moli se za mjesto i vrijeme odgovarajuća molitva, pjeva se odgovarajući himan i čita se tekst iz evanđelja gdje Isus govori: „Bdijete da ne padnete u napast“ (Mk 14, 33-42). Tu se čita cijelo to mjesto i zatim se govori jedna molitva.

2. Odatle silaze svi do najmanjeg djeteta uz himne i sa biskupom, pješice, prema Getsemaniju. Budni i umorni od svakodnevnog posta idu vrlo polagano zbog velikog umora i mnoštva ljudi, jer se mora silazi niz vrlo strmi brijeg. Da svijet ima dovoljno svjetla podijeli se više od 200 svijećnjaka (ferala).

3. Kad se dođe u Getsemani, najprije se govori odgovarajuća molitva i recitira jedan himan. Isto se tako čita mjesto iz evanđelja gdje je Gospodin bio uhapšen (Mt 26,31) i tada nastane takvo žaljenje i jaukanje mnoštva, konačno i plakanje, da se plakanje i jaukanje puka čulo do gradskih vratiju. Toga časa se upute pješice prema gradu i dođe se do gradskih vrata u vrijeme kada se može jedan drugoga prepoznavati (zbog svanuća op. pr).Onda svi, bez iznimke, prolaze gradom, veliki i mali, bogati i siromašni – svi su tu spremni i upravo na taj dan nitko ne napušta od bdijenja do dana.Tako se biskupa prati cijelim putem od Getsemanija do vrata grada i odatle kroz cijeli grad do Križa.

4. Kad se dođe pred Križ počinje se potpuno razdanjivati. Tu se još jednom čita ono mjesto iz evanđelja gdje Gospodina vode k Pilatu i sve što je, prema Pismu, Pilat govorio Židovima ili Isusu (usp Iv 18,28 do 40) sve se čita.

5. Tada govori biskup puku da ga potakne i ohrabri, jer su se cijele noći trudili, da se ne umore, nego se pouzdaju u Boga koji će im zbog njihovih napora udijeliti veliku nagradu. I kad ih je tako ohrabrio, kako je najbolje znao i mogao, govori: „Idite svojim kućama i odmorite se malo i u drugoj uri dana budite ovdje spremni da bi od tog časa do šeste ure mogli vidjeti sveto drvo križa –koje, kako vjerujemo, služi spasenju svakoga od nas. Od šeste ure trebamo opet svi skupa doći na ovo mjesto, to znači pred Križ da se posvetimo čitanjima i molitvama do u noć.“

37.1 Nakon otpusta od Križa, to znači prije nego sunce izađe, svaki se žuri prema Sionu, da moli kod stupa gdje je Gospodin bio bičevan. Kada se odatle vrate, malo otpočinu kod kuća i brzo su svi spremni. Onda se za biskupa na Golgoti (iza Križa) pripremi jedno sjedalo, koje i sada stoji i biskup sjedne. Pred njega se postavlja stol prekriven lanom, a đakoni stoje oko stola. Onda se donese pozlaćena srebrna kutija u kojoj se nalazi sveto drvo križa Isusova, kutija se otvori, a drvo križa se vadi i postavlja na stol zajedno s natpisom koji je bio na križu.

2. Kada je sve postavljeno na stol, biskup koji sjedi drži čvrsto rukama oba kraja svetog drva križa. Đakoni koji stoje (oko stola), paze i čuvaju drvo križa. Čuva ga se zato, jer je uobičajeno da se puk, jedan za drugim, kako vjernici tako i katekumeni, poklone pred stolom, poljube sveti križ i idu dalje. Kako je nekoć netko pokušao zagristi drvo križa i odnijeti komadić drveta, sada đakoni (koji su oko stola) paze da nitko tko prilazi ne pokuša takvo što učiniti.

3. Tako cijeli puk prolazi mimo, jedan za drugim, saginju se pred križem i dotaknu križ, najprije čelom pa očima, a onda i natpis, poljube križ i idu dalje, ali nitko ne pruža ruku da bi ga dotaknuo. Kada su poljubili križ i otišli, stane jedan đakon držeći salamonov prsten i rog kojim su bili pomazani kraljevi. Ljubi se rog i promatra prsten do, otprilike, druge ure. I tako sav puk ide do šeste ure. Ulazi se kroz jedna vrata, a izlazi se kroz druga, jer to je mjesto gdje je dan prije, to jest četvrtak, održana žrtva.

4. Kada dođe šesta ura ide se pred Križ, bilo da kiši ili je vruće, jer je to mjesto pod vedrim nebom. Izgleda kao jedno veliko i lijepo nutarnje dvorište (trijem) koje leži između Križa i Anastasis. Tu se, dakle, sakupi puk u tolikom mnoštvu da se ni vrata ne mogu otvoriti.

5. Biskupu se pred križem pripravi sjedalo i od šeste do devete ure čitaju se samo čitanja. To znači da se najprije čita iz psalama gdje se govori o muci, onda se čita iz apostola bilo da su to poslanice ili Djela apostolska, uvijek ona mjesta koja govore o muci Gospodinovoj. Isto tako se čitaju proroci, kao što se čita evanđelje koje govori o muci.

6. I od šeste do devete ure neprestano se čitaju čitanja ili recitiraju himni da se cijelom puku pokaže, s obzirom na evanđelje i pisma apostola, da se sve ispunilo što su proroci unaprijed prorekli o mukama Gospodinovim. Tako sav puk uči, kroz ove tri ure, da se ništa nije dogodilo što proroci nisu predvidjeli i da ništa proroci nisu prorekli, a da se nije ispunilo. I uvijek se ubacuju molitve i to baš odgovarajuće za taj dan.

7. Kod pojedinih čitanja i molitava dolazi do takvog ganuća i takvog uzdisanja u cijelom puku da to čovjeka pogađa do srži. I nema nikoga, bilo starog ili mladog, da nije kroz te tri ure tako plakao, a da nije nikad ni pomislio da tako može plakati! Kad je već počela deveta ura, čita se mjesto iz Ivana gdje je Gospodin ispustio svoju dušu (Iv 19.16 do 37). Nakon ovog čitanja slijedi molitva i otpust.

8. Čim je uslijedio otpust od Križa svi odmah ulaze u Veliku crkvu, u Martyrium i tu se čini sve što je uobičajeno ovog tjedna od devete ure do noći. I kad su ušli, čita se mjesto iz evanđelja gdje je Josip zatražio od Pilata Isusovo tijelo i položio ga u novi grob (usp. Iv 19,38-42). Nakon ovog čitanja govori se molitva, katekumene se blagolsovi i slijedi otpust.

9. Toga dana se ne najavljuje da će bdijenje biti u Anastasis, jer se zna da je puk umoran. Ipak je tu običaj i obveza bdjeti. I tko od naroda želi, taj bdije, a koji ne mogu ne bdiju do sljedećeg jutra. Klerici tu bdiju cijele noći i recitiraju se himni i antifone. Veliko mnoštvo, ipak bdije, jedni do pola noći drugi od pola noći, kako tko može.

Vazmeno bdijenje bdijenje

 

            38.1 Sljedećeg dana, u subotu, odvija se u trećoj uri sve što je uobičajeno, ali u devetu uru se ne čini kao svake subote, nego se pripravlja uskrsno bdijenje u Velikoj crkvi, to jest Martyriumu. Vazmeno bdijenje se obavlja kao i kod nas, samo se ovdje dodaje da se djecu koja su krštena i obučena u krsne haljine, čim dođu s krsnog zdenca, zajedno s biskupom odvodi u Anastasis.

            2. Tada biskup ide iza rešetaka i recitira se jedan himan. Nakon toga biskup govori molitvu za njih i opet se s njima vraća u Veliku crkvu , gdje cijeli puk po običaju bdije. Događa se, što je i kod nas čvrsti običaj, da se slavi žrtva i nakon toga slijedi otpust. Nakon završetka bdijenja u Velikoj crkvi ide se odmah s himnima u Anastasis. Tu se još jednom čita iz evanđelja mjesto o uskrsnuću. Izgovara se molitva i biskup žrtvuje još jednom. S obzirom na umor puka sve se događa brzo, da ne bude predugo. Onda se puk otpušta. Otpust od bdijenja događa se u isto vrijeme kao i kod nas.