Od biblijskih pripovijedanja muke do križnog puta

 

Sva četvorica evanđelista  nam prenose izvještaje o muci i smrti Isusovoj i pripovijedaju o doživljaju njegova uskrsnuća: Isus živi! Njihovo živo opisivanje Isusovog puta na križ pozivalo je već ranokršćanske zajednice da prodube tajnu muke i uskrsnuća Isusova i da na taj put pođu, u vjeri, zajedno s Isusom. U vrijeme mučeništva mnogi su kršćani taj put bolno osjećali na svome tijelu - Isusov križni put je davao smisao vlastitim patnjama (Usp Mk 8,34-38) Kasnije kad je kršćanstvo postalo državna religija, posjećivali su pobožni hodočasnici i hodočasnice (Egeria, hodočasnik iz Piacennze, Helena) u vjerničkom sjećanju, mjesta Isusovog trpljenja u Jeruzalemu.

 

Povijesni nastanak četrnaest postaja

Naši križni putovi sa svojih 14 postaja, kako ih se nalazi u crkvama ili raznim „Golgotama" na otvorenom, uglavnom su nastali iz običaja hodočasnika u 15 st.  da idu putem kojim je Isus išao u Jeruzalemu.  Pri tom se išlo raznim  putovima i na raznim postajama se razmišljalo o muci Isusovoj. Ova pobožnost je, u narodu, bila vrlo obljubljena.

 

Daljnje pripovijedanje biblijskih izvještaja muke

Naših 14  postaja u crkvama ima svoj korijen u biblijskom pripovijedanju muke, ali ne baš sve postaje. Neke su nastale u kasnijoj pobožnosti. Uzalud bi se tražio u evanđeljima trostruki pad Isusov pod križem (u srednjem vijeku se neko vrijeme govorilo o čak 7 padova). Lik Veronike je nastao iz jedne poslije biblijske legende iz 6. stoljeća. Njeno ime dolazi od latinskog „vera icona" = prava slika.  Pripovijest opisuje da je na rupcu kojeg je Veronika pružila Isusu ostala, krvlju otisnuta, prava slika Isusova. I susret Isusa i njegove majke (4. postaja) nama utemeljenja, iako je Marija sigurno stajala pod križem Isusovim (Iv 19,25 sl).

Daljnje pripovijedanje i kićenje biblijskog pripovijedanja muke, svjedoči da je uvijek iznova Isusov put patnje  shvaćan i prebacivan u život ljudi. Vlastita patnja, bijeda, nevolja, doživljaji s nemoći, bolesti i smrti ogledaju se u  postajama križnog puta.  Pa i ženski pogled, majčinska samilosna ljubav Božja, u liku Isusove majke, njena patnja na putu, stavlja se u središte pažnje.  Uvijek se išlo za životvornim posadašnjenjem riječi Božje i ponovnog prepričavanja poruke u konkretnim situacijama ljudi, s njihovim vlastitim patnjama, nevoljama i brigama. Meditirati istovremeno Isusov put i vlastitu patnju, vlastitu nevolju donijeti u dijalog, daje utjehu i  snagu  i tako dopušta ljudima dublji ulazak u poruku kršćanske vjere.

 

Zašto samo 14 postaja?

Tumačenje zašto 14 postaja nalazimo već u 4. stoljeću kod crkvenog oca Augustina. On podsjeća na to da je Isus umro 14.nissana (tako se zvao židovski mjesec). Crkveni otac tumači ovaj datum upućujući na polovicu mjesečeve mijene „kao prijelaz iz jednoga u drugi život" (pasha) i kao „promjena iz vanjskog k unutarnjem" kao što se to lijepo vidi kroz mjesečeve faze između rasta i smanjivanja..

Broj 14 tvori dva puta sedam. Sedam je sveti broj koji povezuje Božju puninu (3 - Trojstvo) i svijet ( 4 - četiri strane svijeta). Poznamo taj broj iz sedmodnevnog ritma stvaranja (Post 1.) i poznamo iz tradicije sedam darova Duha Svetoga kao i sedam svetih sakramenata. Nije na odmet spomenuti da broj 14 susrećemo u broju od 14 zaštitnika u nevolji i 14 anđela čuvara.

(Prema: Gottes Volk LJC - 3/2010)