Sukobi oko pobačaja u Austriji

I zato ne ću dopustiti da se "Profil " poigrava sa mnom, protiv kardinala Schönborna - ekskluzivni kath.net komentar pomoćng biskupa Andreas Launa na temu "Pobačaj, kazna i  Crkva"  kath.net  (video)komentar  biskupa Launa

 Salzburg (kath.net)
         U vezi s dodjelom priznanja klinici za abortuse bečkog gradonačelnika Häupla nastalo je mnogo problema. Isto tako, jer se sada pojavio članak, u „Profilu", pod naslovom "Osjećaj trbuha". Jasniji je podnaslov   "Biskup Küng poziva na ponovno uvođenje kaznenog progona žena koje su izvršile pobačaj", ali zbunjuje.

         U članku se, također, i mene detaljno spominje. Evo nekoliko pojašnjenja i dopuna: Naslov vodi u zabludu, jer ni ja, ni biskup Klaus ne tražimo kaznu "za žene, nego za  sve počinitelje, bez obzira na spol. Bilo bi preciznije reći: s cijelom Crkvom, i biskupi traže  'kaznu za pobačaj "! Jesmo li tako tvrdi, nemilosrdni ljudi? Ne, jer bi  nerođena djeca,  a time i žene, trebali pod zaštitu zakona u odnosu na pritisak okoline! Ne sve, ali mnoge žene bi držale svoje dijete i doživjele radost majčinstva i bile bi tako pošteđene patnji koje uslijede u većini slučajeva pobačaja! Kazna bi doista bila tako korisna i za djecu, i žene i bila bi „ ženi prijateljska " i „djeci prijateljska".

         Konačno bi trebalo objektivno govoriti i zato što Austrija, s obzirom na djecu,   „stoji pred zidom" te je potrebno  hitno zaustaviti  industriju uništenja djece!

          Zašto kazna za pobačaj? Zato, jer je ono što se ubija djeca! To, također, razumiju  i znaju i ljudi  koji su za pobačaj. To potvrđuje i poznati način govora. Svatko tko prati i pozna raspravu o pobačaju  opaža da zagovornici prava na pobačaj uvijek običavaju reći:  prije rođenja, bilo to i u prvim mjesecima:  "to još nije čovjek."  Nikada se nije  čulo: „Da, to je stvarno čovjek, to znamo, ali mi imamo pravo njega ili nju ubiti!"

          Prije par godina  bila je na ORF (austrijska televizija) rasprava u kojoj su sudjelovale Johanna Dohnal, jedna od  najradikalniji zagovarateljica  slobodnog pobačaja i predstavnica ÖVP (Austrijske narodne partije)  koja je rekla da je za nju to uistinu čovjek, ali ona je protiv kažnjavanja!
Dohnal,  je odgovorila  mirno i precizno kao nogometaš koji pred protivničkim golom, ima loptu i treba je samo ubaciti u gol:  "Ako bih  bila uvjerena da je to čovjek, bila bih za  kažnjavanje!" Bez svake i najmanje sumnje,  svi  biskupi, do jednoga su uvjereni da je to čovjek i da se uvijek radi o čovjeku. Onda oni, bez sumnje, imaju pravo tražiti da dijete treba biti zaštićeno i kaznenim zakonom!

          I ja sam se  , to kaže tekst u Profilu,  usprotivio kardinalu. Ne, to nisam! Istina je da mislim da se jedna rečenica u pismu gradonačelniku može krivo tumačiti. Jer preuzvišeni Kardinal jasno govori o  "zaštiti" djece, da i on  misli i traži ono što država može ponuditi i osigurati, a to je zaštita zakonom i sankcijama.

         Dakle, mi smo ujedinjeni i ne može nas nitko stavljati jednog protiv drugog! Stoga odlučno protestiram i branim se  protiv pokušaja da me se dovede u sukob sa kardinalom  za kojega imam svako poštovanje, kao što je to jasno pokazao moj odnos prema njegovoj želji da ja ne sudjelujem u demonstracijama.

          Još jedan kamen spoticanja je moja izjava da se gradonačelnik Häupl sam ekskomunicirao svojim vlastitim činom. Razgovori s pravnim stručnjacima su me uvjerili da netko, s dobrim argumentima u tom pogledu,  isto tako može biti drugačijeg mišljenja. Neupitno je da se je Häupl sam,  gledano moralno, udaljio od zajedništva Crkve.

           Reći ću , važno je za mene,  na kraju čak i ovako: Dobri katolički biskupi vjeruju u jednu, svetu, katoličku Crkvu, a što se tiče vjere i Crkvene nauke,  su jedno srce i jedna duša! Ali to ih ne sprječava da se, tu i tamo,  u nekim stvarima mišljenja razlikuju i to se bratski izdržava. Također, i među njima može  biti nesporazuma! Onome koji se zbog toga uvrijedi i misli da je to razlog i opravdanje za zlo i ruganje, zapravo se ne može više pomoći. Bog je sagradio svoju Crkvu na običnim ljudima i ona ostaje, unatoč svim brojnim ljudskim slabostima,  njegova Crkva.

         Naglašavam, na kraju,  da treba uvijek i uvijek treba govoriti o pobačaju,  opet, bez međusobnog klevetanja, uz poštivanje drugih, uistinu cijeneći činjenice! Ako bi se započeo takav ozbiljan  razgovor, onda bi ova „bura" bila vrijedna, to bi bilo za dobro svih ljudi u našoj zemlji, za našu voljenu  Austriju i njezinu budućnost! Tako nam Bog pomogao!