Igrom slučaja ili Božjom providnošću, svatko može reći kako hoće, a ja mislim ovo drugo, dospio sam u Koprivnicu. Primiše me kolege svećenici, posebno župnik župe sv. Nikole, kao starog znanca. I ponudi mi vlč. Tomislav Petrić da predvodim Polnoćku i  svečanu misu u 9.sati. Zadivili me ministranti, gimnazijalci i gimnazijalke, čak i studenti. A koncelebrirao je župnik, uz asistenciju prvog oženjenog „stalnog đakona" u  varaždinskoj biskupiji vlč. Miljenka Flajsa.

Do sada u svećeničkoj službi nikada nisam predvodio Polnoćku pred toliko ljudi. Koliko je ljudi bilo dovoljno je reći da se na 5 mjesta dijelila sveta pričest. Zbor je pjevao, pod ravnanjem prof. Natalije Imbrišak, a za orguljama je bila Snježana Gregur.

Mnoštvo me inspiriralo na"vatrenu" propovijed. Davno nisam na takav način propovijedao. Sadržaj propovijedi je bio ovaj: Želimo li biti pravi ljudi, sretni, zadovoljni, onda moramo dati Bogu slavu, a tada će doći i mir ljudima, ali samo onima koji su dobre volje, to jest spremni i otvoreni prema Bogu i čovjeku.  I na kraj ispripovjedih događaj iz ranog komunizma kada su se neki rugali vjernicima koji su se vraćali s polnoćke: „A ča vam se rodilo - muško ili žensko?"  I tome se kasnije rodilo dijete ni muško, ni žensko.

A na drugoj misi sam podsjetio građane Koprivnice na časnu sestru Korneliju Horvat, milosrdnicu, koju su partizani uhapsili na Božić 1943.  a strijeljali na Novu godinu 1944. godine, na hvarskom groblju, zajedno sa don Jakovom Račićem, župnikom Grablja i još nekoliko ljudi.

Kod predslovlja sam dao malo oduška srcu pa sam otpjevao, po našoj melodiji, za što mi članovi zbora, „na kuhanom vinu" poslije Polnoćke, rekoše da je bilo vrlo zanimljivo i dojmljivo.

Na podizanju, u jednom trenutku, preporučih Gospodinu svoje župe, Dol i Škrip. Na poseban način one koji mi „omogućiše" ovaj doživljaj.

Pružajući znak mira - čestitajući Božić - u mislima sam čestitao i svim mojim vjernicima. Dok sam pružao ruku ovim divnim srednjoškolcima, pomislih kako, kod nas, jedva čekaju pobjeći iz „kote".

Na kraju zahvaljujem svim oni župljanima koji me se sjetiše (a brojni su bili) bilo svojom SMS porukom, bilo telefonskim pozivom. Zaista sam sretan zbog ovog doživljaja Božića. Zahvaljujem župniku Tomislavu, ministrantima koji me primiše kao starog znanca, kao i svima koji su me s puno ljubavi ovih dana susretali.