Biblija je Božja poruka ljudima.Ta poruka je uglavnom napisana ili izrečena u slikama. Slike su govor koji je razumljiv kako svakom čovjeku, tako i svakom vremenu

. Najčešća slika o Božjem kraljevstvu je ona o gozbi. Kraljevstvo nebesko je kao gozba, kao pir! Isus nam i danas govori da je kraljevstvo nebesko kao pir, kao gozba. To je i nama danas jasno. Znamo što je gozba, pir. Svi imamo, kakve takve, uspomene na razne pireve ili gozbe. Meni je ostala u sjećanju mladomisnička gozba. Znam da me neki ljudi nikada nisu pozdravili ni prije, ni poslije gozbe, a tamo su bili po nekom ključu.

         Ako je Kraljevstvo Božje kao pir, onda je pozivnica za tu gozbu vjera. Evanđelje, a i prvo čitanje nam jasno govore o pozivu na gozbu. To znači o vjeri. Tako vjeru možemo opisati kao naš odgovor na poziv na vječnu gozbu u Kraljevstvu nebeskom. Isus Krist je to kraljevstvo nebesko povezao s Crkvom koju je on ustanovio. Crkva na zemlji je predokus ili predvorje nebeske gozbe.

         Postoje pravila gozbe, kao i neki propisi da bi gozba bila dobra i uspješna. Prvo čitanje nam govori starozavjetnom slikom kakva je to gozba i što će uzvanici doživjeti. To je gozba dobre hrane, ali i mira i zadovoljstva, jer će na toj gozbi biti izbrisana „svaka suza s očiju“. Postoji onaj koji priređuje gozbu, postoje uzvanici. Domaćin garantira da će gozba biti savršena i zato poziva uzvanike da ih obraduje.

         U evanđelju nalazimo jednu malo čudnu situaciju – uzvanici su odbili doći. Ne zanima ih gozba, imaju važnijih stvari.

         Rekli smo da je Crkva predokus nebeske gozbe. Da bi se došlo na tu gozbu na zemlji potreban je poziv, ali i naš odgovor. Taj odgovor je vjera i život po vjeri. U današnje vrijeme mnogim uzvanicima su važnije druge stvari nego li je to nebeska i zemaljska gozba. U stvarnosti to izgleda ovako: crkve su sve praznije, sve manje se drži do sakramenata, a to znači da je današnjem čovjeku zanimljivije ono što nudi svagdašnjica nego li ono što nudi Crkva.

         I zato Crkva želi privući što više ljudi i pokušava otvoriti vrata. Ne treba čuditi da je kod tako rastvorenih vrata došlo u Crkvu mnoštvo ljudi koji nemaju pirne haljine. Pirna haljina je znak da želimo prihvatiti i održavati pravila gozbe.

         Prevedimo ovu sliku u jezik današnjice. Sigurno vam je poznato da se u Vatikanu održava Sinoda biskupa o obitelji i stanju obitelji danas i problemima vezanima uz to.

         Oni koji su u Crkvi i koji žele primiti Crkveni sakramenat znaju da ga treba primiti po pravilima Crkve. Ženidba je jedna, jedinstvena i nerazrješiva. Sve je to lijepo, ali sada, najednom pod utjecajem svijeta, neki se rastaju, drugi ponovo vjenčavaju, neki žive u zajednici sličnoj braku bez sklapanja ženidbe, a neki hoće čak i homoseksusalne zajednice izjednačiti s brakom.

         Pravila gozbe su jasna. Oni koji su na gozbi moraju se pridržavati pravila ponašanja na gozbi, drugim riječima moraju imati pirnu haljinu. I sada nastaje problem. Bit ću jasan i jednostavno reći slikom iz evanđelja: takvi bi htjeli biti na piru, a ne imati pirnu haljinu. Evanđelje je jasno: doći će kralj i takve bez pirne haljine izbaciti „vani u tamu gdje će biti plač i škripanje zubi.“

         Jednostavno rečeno takvi ne smiju sudjelovati na Kraljevoj gozbi ili još jednostavnje rečeno takvi ne smiju na sakramente.

         Ne mogu se mijenjati vječna pravila gozbe zbog nekih potreba današnjeg vremena. I zato biskupi svijeta žele jasno i otvoreno govoriti o ovim problemima, ali i jasno reći da postoje vječna pravila gozbe, da postoji poziv i odaziv. No, poziv se može i odbiti, ali ako se poziv prihvati onda moraš držati pravila gozbe.

Što to nama znači, ovdje i sada?

         I mi, ovdje u Pražnicima, osjećamo neke od tih problema. Jasno je da je prvo pitanje, ispred svega, koliko mi vjerujemo i držimo do toga da je naše kršćanstvo ovdje i sada sudjelovanje na nebeskoj gozbi.

         Koliko smo svjesni da trebamo imati pirnu haljinu – barem onda kad idemo na pričest?

         Što se tiče braka, na žalost, ima dosta rastavljenih, no svih njih se ne može gledati istim očima i suditi istim mjerilima. Tu će Crkva, sigurno dati određene smjernice i pravila.

         Što se tiče onih koji su se rastavili i ponovno vjenčali Crkva neće nikada priznati drugu vezu. No, i ovdje će, duboko sam uvjeren doći do nekih promjena, a čvrsto sam uvjeren da će se uvesti duža i stroža priprava za brak.

I još nešto ću reći na kraju. Danas se puno govori o ljudskim pravima, o pravima grupa i manjina. Pa neki kažu da oni imaju prava da im Crkva prizna brak. E, ovdje svima nama mora biti jasna jedna stvar. Nitko nema pravo ni na što. Postoji poziv na gozbu kojega se može prihvatiti ili odbiti. Ako se poziv prihvati, onda treba imati i pirnu haljinu, inače će kralj takve izbaciti u mjesto tame i škripanja zubi.

         Još nešto pitajmo se kakva je moja pirna haljina. Bi li mene sada Kralj prepoznao u pirnoj haljini ili bi me izbacio vani u tamu i mjesto muka. Odgovorimo sebi iskreno. Amen