4. Tko i što je to svećenik
Evo nas, braćo i sestre, na našem posljednjem sastanku, posljednjoj uri klanjanja. Do sada smo promatrali čovjeka i njegov stav prema Bogu; koji kruh jedemo i što utažuje našu žeđ.
Danas ćemo malo razmišljati o dvije stvari, jer je sutra dan kad slavimo ustanovu svećeništva, to jest dan svećenika. Govorit ćemo prvo o svećeništvu i povezanosti sa svećenikom, a drugo o potrebi ispovijedi i kajanja u našem životu. Uzet ću u obzir i dvije stotu godišnjicu smrti Ivana Mažuranića pa ću se poslužiti citatima iz njegove poznate pjesme Smrt Smail Age Čengića, iz trećeg pjevanja pod nazivom Četa.
Kad bih vas ovdje, sada pitao što je to svećenik, bilo bi vrlo interesantno čuti vaše mišljenje, ali onako iskreno. Ja ću pokušati navesti nekoliko stavova u koje bih mogao sažeti sva razmišljanja današnjih ljudi.
Svećenik je činovnik koji lagodno živi. Ne radi ništa, nego kad ga ljudi trebaju da im krsti dijete, krizma, pričesti i vjenča i na kraju održi sprovod. Možda će netko reći da svećenik još mora i imati nedjeljnu misu.
Drugi će reći da on živi na grbači naroda i samo kasira novac - sjetimo se novinskih članaka o blagoslovu kuća.
Za neke su svećenici poprilično veliki pokvarenjaci, pedofili, razvratnici (sjetite se samo posljednjih afera i slika iz one TV serije Borgia).
Jedna mala grupa ljudi će reći da su to Božji službenici, a da zapravo neće znati detaljnije obrazložiti svoju izjavu.
I što na sve ovo reći? Pokušat ću odgovoriti sa svetim Pavlom. Svećenik je čovjek postavljen u službu Bogu, a na korist ljudima. I ovo je najbolji opis toga što je svećenik.
Svećenik je samo čovjek. Ima svoje dobre i loše karakterne strane. Ima svoje ideale i svoje padove. I ako promatramo svećenika kao neko posebno čudno astralno biće, onda griješimo. Jako sam se smijao jednom kolegi kad je pričao kako se, kao ministrant, silno sablaznio kad je otkrio da u župnoj kući postoji wc. On je mislio, kao dijete, da to svećeniku ne treba! A ako pogledamo na prve svećenike koje je izabrao sam Isus, onda ćemo vidjeti katastrofu. Jedan učenik ga je prodao, jedan zatajio, a svi ostali su se razbježali, samo jedan je bio pod križem. Katastrofa od ljudi i baš tima i takvima Isus daje u ruke otajstvo svećeništva. Vlast i moć da pretvaraju kruh i vino u tijelo i krv Kristovu i da opraštaju grijehe. I ako su prvi svećenici – koje je izabrao Isus Krist - bili takvi, onda nije nikakvo čudo da je, kroz povijest, bilo svakakvih svećenika. Od velikih svetaca do običnih razbojnika. I to je zapravo najveće otajstvo svećeništva da je Krist vlast povjerio u ruke svećenicima. Pravo otajstvo vjere.To je zadaća svećenika, to je vlast i moć svećenika.
Jer se danas izgubila vjera u Kristovu prisutnost u Euharistiji, jer se izgubila vjera u moć i potrebu ispovijedanja i oproštenja grijeha, gubi se iz vida i uloga svećenika. Zato nikakvo čudo što postoje različita mišljenja i odnosi prema svećeništvu. Kažu stručnjaci da se kad bismo znali kakve prljavštine ima u našim vodovodnim cijevima, nikad ne bismo napili vode iz slavina. Usprkos takvoj prljavštini, kroz te cijevi teče ispravna, pitka voda. I kakav god svećenik bio, on dijeli tajne Božje. Svećenik je samo djelitelj, a Bog je onaj koji daje milosti sakramenta.
Svećenik je djelitelj tajna Božjih. Malo tko je u našoj književnosti tako opisao svećenika kao Ivan Mažuranić. Evo kako on opisuje svećenika i njegovo djelovanje u već spomenutom spjevu Smrt Smail age Čengića, u 3. pijevu koji se zove ČETA:
Al eto inoga pastijera
Gdjeno krotak k svome stadu grede.
Ne resi ga ni srebro ni zlato,
Nego krepost i mantija crna.
Ne prate ga sjajni pratioci
Uz fenjere i duplijere sjajne,
Ni ponosnijeh zvona sa zvonikâ:
Već ga prati sa zapada sunce
I zvon smjeran ovna iz planine.
Crkva mu je divno podnebesje,
Oltar časni brdo i dolina,
Tamjan miris što se k nebu diže
Iz cvijeta i iz bijela svijeta
I iz krvi za krst prolivene.
Kad se četi bliže prikučio
Vrijedan sluga vrjednjeg gospodara,
Božju joj je pomoć nazivao.
Pak okupiv hrabre vitezove,
Na studen je kamen pokročio,
Studen kamen, al je srce vruće.
Dobar starac četi besjedio:
“Djeco moja, hrabri zatočnici,
Vas je ova zemlja porodila,
Kršovita, ali vami zlatna.
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepše u svijetu neima.
Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,
Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas draže u svijetu neima.
Orô gnijezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije.
Tada pjesnik prelazi na prvu od zadaća svećenika, a to je pozivati ljude na obraćenje, na pokoru, na ispovijed. Ovdje je svećenik svjestan razloga zbog kojega se ovi vojnici bore, a to je „krst časni i sloboda zlatna“, zato i njihova duša mora biti čista. Evo i nama ovih dana najveći blagdani naše Crkvene godine: sveto Trodnevlje. Večeras je prigoda za svetu ispovijed pa poslušajmo što svećenik govori u Četi, a sve to vrijedi i za nas. I sam svećenik se treba ispovijedati. Vidjeli ste, ovih dana, kako i sveti otac Franjo pristupa ispovjedaonici:
Za krst časni spravni ste mrijeti.
Za nj se i sad mrijet podigoste,
Srdžbe Božje hrabri osvetnici;
Al tko Bogu vjerno služit grede,
Čistijem srcem služiti mu valja,
Čistom dušom vršit onom treba
Koji vrši Bog što sudi s neba.
Il vâs tkogod uvrijedio brata;
Il nejaku dragu protivniku
Život dignuv ogriješio dušu;
Ili putnu zatvorio vrata;
Il dô vjeru, a krenuo njome;
Ili gladnu uskratio hranu;
Il ranjenu ne zavio ranu;
Sve je grijeh, sve su djela prika:
Bez kajanja neima oprosnika.
Kajte se dok imade dana,
Dok je doba, djeco, kajte se;
Kajte se dok nije pozvana
Duša k onom koji nebom trese;
Kajte se, jer zemaljskog stana
Tijek izmiče bjeguć, kajte se;
Kajte se, jerbo zora rana
Nać će mnogog kud zavazda gre se.
Kajte se...“
Ali u grlu
Dobru starcu rječca zape,
A na sijedoj bradi bistra
O sunčanu kaplja zraku
Ko biserak sitan sinu.
Valjda i njega mlada ljeta
Uspomenom gorkom kore,
Ter liječeć stadu rane,
Sam se svoje sjeti boli:
Dobar pastijer, jer što kaže inom
I sam svojijem potvrđuje činom.
Nadalje, pjesnik opisuje još jedan važan čin kojega vrši svećenik, a to je krštenje. Među hrabrim vojnicima nalazio se jedan koji nije bio kršten i slušavši riječi svećenika, zaželio je primiti krštenje prije odlučujuće bitke.
Stoji mnoštvo razboljeno
Blagom riječi starca blaga;
Jaganjci su rek' bi tihi,
Što bijahu gorski lavi;
Taka čuda Božja riječ pravi.
Mignu okom starac dobri;
Morače mu kapu daše:
„Vjeruj, sinko, u višnjega Oca,
I njegova odvijeka Sina,
I trećega milostiva Duha:
Vjeru vjeruj, spasit će te vjera!“
Reče, i ljuta poli nevjernika
Pred svjedocim planinam visocim
I njih sini četom u planini.
Tader starac oči podigao,
Blage oči i bijele ruke,
Ter je četu oprostio grijeha.
I sada dolazi ono najvažnije: svećenik dijeli svetu pričest. U ovoj pjesmi, pod obje prilike, i kruha i vina, ali važna je naša vjera o kojoj tako lijepo pjeva pjesnik:
Pak je Bogom darivati stade:
Svakom momku po česticu daje
Tajne piće hljeba nebeskoga;
Svakom momku po kapljicu daje
Tajna píća vina nebeskoga.
Žarko sunce divno čudo gleda,
Gdje slab starac slabe krijepi ljude,
Da im snaga Bogu slična bude.
Kada li ih okrijepio starče,
Sva se družba izljubila redom.
Stoji četa višnjeg Boga puna,
Ne ko krvav nož, kijem rana
Zadaje se smrtna i teška:
Već ko pero sveto i zlatno,
Kojijem nebo za unučad poznu
Djela otaca bilježi viteška.
Žarko sunce za planinu sjede;
Starac ode, četa dalje grede.
Braćo i sestre, možemo li i mi danas reći isto ono što je pjesnik rekao za ovu hrabru četu? Na kraju ću izreći jednu moju bojazan... Mi svećenici starimo. Nestajemo s pozornice ovoga svijeta. Na vidiku nema novih sjemeništaraca. Pitam, danas, ovdje sve vas: smatrate li da je to i vaša briga hoće li sutra imati tko krštavati, opraštati grijehe, dijeliti svete tajne Božjeg tijela i krvi? Vi mladi, djeco osjećate li poziv da i vi, poput starca svećenika, u ime Božje vršite službu na koju vas poziva? Ne bojte se odazvati, jer će se dogoditi drugačije nego završava u pjesmi.
Žarko sunce za planinu sjede;
Starac ode, četa dalje grede.
Moglo bi završiti za sve nas tragično pa da zadnji stih zvuči:
Žarko sunce za planinu sjede;
Starac ode, četa dalje grede
nemajući nikog
tko će Božje dijelit tajne. Amen