5. kolovoza

Dan domovinske zahvalnosti

Misno slavlje

Pozdrav:

Gospodin Isus Krist koji je i riječ i kruh života, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Lijepo vas sve pozdravljam na današnju nedjelju.  Dana  Gospodnjeg  5. kolovoza 2012.  je dan  Gospe od snijega ili Gospe snježne pa evo, ukratko, i o tom danu.

Obljetnica posvete bazilike sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore) u Rimu u narodu je slavljena kao Gospa sniježna ili Gospa od snijega. Ovaj naziv dolazi iz legende po kojoj je usred ljeta, 5. kolovoza, u Rimu pao snijeg. Po toj legendi koja je nastala u XIII. stoljeću, Bogorodica se ukazala u noći 3. kolovoza 352. tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu naređujući im da njoj u čast izgrade crkvu na onome mjestu na koje padne snijeg te noći. Na Eskvilinu, jednom od sedam brežuljaka, papa Liberije toga dana osobno obilježi granice u kojima je kasnije podigao veličanstvenu baziliku. Ona je po njemu nazvana i liberijanskom bazilikom. Nju je kasnije preuredio papa Siksto III. i posvetio je Presvetoj Bogorodici na spomen Efeškoga sabora koji je održan 431. Na tom koncilu donesena je dogma o Marijinom Bogomajčinstvu, a crkva je prozvana bazilikom sv. Marije Velike, jer je najčasnija bazilika na kršćanskom Zapadu posvećena Majci Božjoj. Ona je danas jedna od četiri velike rimske bazilike. Građena je u starokršćanskome stilu s monumentalnim stupovima i velebnim mozaicima. Jedan od naziva za tu veličanstvenu građevinu je i S. Maria ad praespe - Gospa od jaslica, jer je u njoj, već koncem IV. st., načinjena špilja nalik onoj iz Betlehema u kojoj se rodio Isus. U njoj su duhovni velikani XX. st., kao što su: papa Pio XII, i naš blaženik i mučenik Alojzije Stepinac služili svoju prvu svetu misu. Davno prije njih učinio je to i utemeljitelj Družbe Isusove sv. Ignacije Loyolski. U njoj se nalazi i grob sv. Jeronima i sv. pape Pija V.

Danas je i Dan domovinske zahvalnosti.  Zahvalimo Gospodinu  za dar domovine . Uključimo u ovu svetu  misu sve pale branitelje, sve nestale, sve one  koji su, na bilo koji način, izgubili svoje ognjište, svoj dom, svoju obitelj. Nećemo zaboraviti ni naše generale u Haagu koji trpe strahovito političko suđenje.

Preporučimo danas Gospodinu sve građane naše domovine, posebno nezaposlene, obespravljene, opljačkane.  Uključimo u molitvu i ljude na vlasti da ne gledaju na svoje osobne, stranačke ciljeve nego dobro cijelog naroda.

Posebno preporučimo Gospodinu sve naše mlade da se ne izgube u bespućima lažne demokracije i slobode.  Preporučimo mu i sve naše bolesne, stare i nemoćne.  Pomolit ćemo se i za one koji su prekršili zakone.  Uključit ćemo u molitve i neprijatelje.

Konačno, mi sami tvorimo domovinu  i ispitajmo se kakvi smo mi građani ove domovine, jer kakvi su građani, takva je i domovina.

Molitva vjernika

Gospodine Isuse Kriste, ti si za zemaljskog života pripadao svom narodu i dijelio sudbinu svoje domovine,  zato ti se  utječemo moleći za našu domovinu:

Zahvaljujemo ti Gospodine za dar domovine. Za sve ono što domovina znači. Upravi sve ljude na vlasti da rade na dobro svih građana, molimo te

Za Crkvu u našoj domovini, za sve ljude koji vjeruju kao i za one koji ne vjeruju, da svi skupa  nastojimo živjeti držeći se tvojih zakona, molimo te

Za sve radnike, za sve one koji na bilo koji način doprinose boljitku i dobrobiti domovine , molimo te

Svojim blagoslovom blagoslovi polja njive, more, vinograde naše i podari nam potrebnu kišu, molimo te

Daruj milost obraćenja svima koji umišljaju da su dobri kršćani, a čine zlo svojoj braći, molimo te

Vječni mir i pokoj udijeli svima koji su, bilo kada, položili svoje živote za domovinu, molimo te.

Podari mir  i pokoj svima koji su nepravedno izgubili svoje živote u bilo kojem ratu, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, naš spasitelju i naš brate, usliši naše molbe, premda često puta zbog svojih grijeha to ne zaslužujemo. Neka sve bude tebi na hvalu i slavu u vijeke vjekova. Amen

Propovijed

„Domovina je naša na nebesima" ,„ Putnici smo ovdje na zemlji.."  To su rečenice koje čujemo vrlo često u crkvi  pa je dobro da malo razmislimo o toj činjenici.  S obrizrom da je danas Dan domovinske zahvalnosti kad se sjećamo naše povijesti i svega onoga što ovu zemlju čini našom domovinom.  Da bismo mogli čeznuti i željeti vječnu domovinu, domovinu na nebesima, moramo imati pravilan odnos prema zemaljskoj domovini.

Što je to domovina?

Kad kažem domovina, onda mislim na onaj prostor u kojemu živi jedan određeni narod . Tako prostor koji naseljava hrvatski narod je domovina hrvatskog naroda i svih drugih naroda koji žive na tom prostoru.

Kad kažem domovina, onda mislim na sve ono kako materijalno, tako i duhovno bogatstvo. Svakako da je nas Hrvate Bog obdario posebno lijepom domovinom; od ravne i bogate Slavonije preko gorovitog Gorskog Kotara i Like sve do Jadranske obale.

U  moju domovinu spadaju sve prirodne ljepote od  Kopačkog rita u Baranji, preko  Cerovačkih pećina u Lici, do Modre špilje na Biševu, naše Vidove gore i Zlatnoga rata.

Moju domovinu čine i prekrasni gradovi i prelijepa sela razbacani širom domovine. Svaki od njih nosi i svoje znamenitosti i svoje ljepote, a sve to je trag jedne duge povijesti.

I zato domovinu čini i povijest od njezinih pra početaka do današnjih dana. Nekad je ta povijest bila lijepa i sjajna i ostavila nam svoje tragove u prekrasnim spomenicima. Nekad je opet bila mračna i krvava na što nas podsjećaju ruševine i ostaci starih gradova i utvrda. Na to nas podsjećaju i pisani dokumenti.

Domovinu čini i svo njezino duhovno bogatstvo kako ono materijelano, tako i duhovno  - od pisanih spomenika i prvih knjiga od Bašćanske ploče i Povaljske listine. Od narodnih nošnji do prekrasnih narodnih plesova i viteških igara. U moju domovinu spadaju  umjetnička djela, ali i jednostavne pučke pobožnosti isprepletene pučkim pjevanjem.  Sve ovo i još mnogo toga čini ovu zemlju mojom hrvatskom domovinom.  Nemam vremena, a nema ni smisla sve nabrajati, tko bi nabrojio.

Ako sada uzmemo samo Brač, onda će se sve ovo što sam rekao jasno vidjeti. Po njemu su prošli brojni narodi: Iliri - s kiklopskim zidinama u Škripu, Grci sa svojim gomilama i na području naše župe ima grčka gomila. Rimljani s brojnim spomenicima, da spomenem one najljepše  i najveće Lovrečina i Mirje. Onda su došli Hrvati; ostaviše nam brojne spomenike svakog perioda. Sjetimo se prekrasnih starohrvatskih crkvica na terenu naše župe, 4 dobro sačuvane a jedna srušena, i u Škripu prekrasna trobrodna bazilika Duha Svetoga.  Na Braču je bujao i vjerski život kojeg su predvodili benediktinci čijih je samostana bilo na Braču nekoliko. Najveći i najglasovitiji je bio onaj povaljski.  Benediktincima dugujemo mnoge stvari; oni su učili ljude obrađivati zemlju, ali i štovati Boga. To su nastavili kasnije dominikanci u Bolu i franjevci u Sumartinu. Posebnu ulogu su imali popovi glagoljaši u Blacima gdje se, među ostalima, nalazio i najveći teleskop u ovom dijelu Europe. A ugledni član ove zajednice, don Niko Miličević stariji, otkrio je zvijezdu kojoj je dao ime Croatia.  Posebnu zanimljivost čine ruševni kompleksi samostana picokara s poznatom Zmajevom špiljom.

Sva ova povijest nam je ostala sačuvana na razne načine. Brač se, do nedavno, ponosio i tradicionalnim pučkim pjevanjem  koje nažalost polako, ali sigurno nestaje.

U moju domovinu spada i njezina novija povijest sa svim svijetlim i tamnim trenucima. Čežnja ljudi za slobodnom vlastitom domovinom  dovela je do krvavih ratnih sukoba  sva ova tri posljednja rata u 20. stoljeću, 2 svjetska i domovinski rat. Silne žrtve su bile cijena te domovine.  Žrtve na svim stranama. Na žalost svaki rat pa i domovinski dao je svoje velikane, heroje, ali i svoje  kukavice i izdajice.  I u našoj molitvi za domovinu ćemo prepustiti Gospodinu neka on presudi svakoga prema njegovim djelima.  Nama ostaje  da zahvalimo Gospodinu za dar kojega nam je dao,  ali i prigoda da ozbiljno razmislimo o našem odnosu prema domovini.  Jer onaj čovjek koji ne ljubi, ne poštuje, ne priznaje  zemaljsku domovinu, neće biti sposoban prihvatiti, ljubiti i uživati vječnu domovinu.

Izraelski narod i njegova domovina - slika nešeg odnosa prema domovini.

Izraelski narod je 400 godina bio u ropstvu.  I sada ga Bog čudesno izbavlja iz ropstva.  Na putu do slobode je trebalo mnogo pretrpjeti. I tada su Izraelci počeli mrmljati protiv Boga. Zanimljivo je ovo   mrmljanje, oni žale za punim egipatskim loncima. Dok su bili robovi, čeznuli su za slobodom, sada  kad imaju slobodu, kad treba doći do domovine, sada plaču za egipatskim loncima punim mesa.

Nije li ovaj događaj iz povijesti židovskog naroda vjerna slika i hrvatskog naroda?  Dok nismo imali svoje države, čeznuli smo je imati, mnoštvo ljudi je poginulo za ovu domovinu.  Danas kad imamo svoju državu, kad imamo svoju domovinu, danas neki plaču za punim loncima koji su bili u Jugoslaviji. Nitko ne govori o slobodi, samostalnost, biti svoj na svome.  To ne vrijedi ništa, onda smo imali svega i svačega. Puni lonci. Naši političari  za nekakve pune europske lonce prodaše svo hrvatsko blago, bili bi i vodu prodali da biskupi nisu digli graju. Evo danas nas preko televizije uvjeravaju kako moramo dati izgrađene autoceste drugima, da drugi ubiru novce, jer to država ne zna. Puni egipatski lonci su za Izraelce bili velika napast, ali ti puni lonci donose ropstvo. To nitko ne želi shvatiti i prihvatiti.

Izrael je smatrao,  ponekad u povijesti, da su mu Božji zakoni okovi koji ga sputavaju pa su prihvaćali lažne bogove. Prihvaćali su takozvanu slobodu da svatko može činiti što hoće. I propali su, nestali su.

Danas i mnogi Hrvati, od onih na vrhu vlasti do najnižih, smatraju da je sloboda kad oni mogu činiti što hoće. Kad se i naš Sabor postavlja iznad Boga donoseći svoje zakone. Ti zakoni nas vode u ropstvo.  Počet od slobode rastave braka, preko slobode pobačaja do uvađanja homoseksualnih brakova i potpomognute oplodnje, a sutra će doći i eutanazija kad će se starci, bolesni, nemoćni jednostavno slati na onaj svijet da ne opterećuju budžet.

Na žalost to je sutrašnjica moje domovine.

Domovina to smo mi, no mnogi žale za punim loncima Jugoslavije, mnogi čeznu za punim loncima Europe koja nam nudi novo ropstvo kroz pune lonce lažne slobode, lažnog blagostanja. Pa ni Dol nije toga izuzet. Da je tako, potvrđuje i ona žena koja je rekla kad su kamenovali župnu kuću: „Kad su već bacivoli kamenje, če ga nisu ubili."

A ima li izlaza? Ima li drugih perspektiva? Ima!  Čuli smo danas  najprije poslanicu svetoga Pavla.  „Ne živite više kao što pogani žive  - u ispraznosti pameti njihove.  Odložite staroga čovjeka koga varave požude vode u propast, a obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine."  A na kraju evanđelja Isus nudi: „Ja sam kruh života, tko dolazi k meni neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada."  Pitanje je da li mi u ovo vjerujemo. Amen