(negdje se još zove Gluha, negdje Pokrivna, a negdje Nedjelja muke)
Misno slavlje
Pozdrav:
Raspeti gospodin Isus Krist koji nas želi sve privući k sebi, neka bude sa svima vama.
Uvod:
Sve vas pozdravljam okupljene na ovu Euharistiju pete korizmene nedjelje ili kako se još, u hrvatskom narodu, zove - Gluha nedjelja. Ona se nekada zvala i prva nedjelja muke, zato su i melodije od muke. Zove se i gluha nedjelja zato što je pjevanje na neki način završavalo „gluho" naime, nije se pjevalo ili molilo Slava Ocu pa je melodija bila nekako neobična - gluha. Negdje se zove i pokrivna nedjelja, jer se nekada pjevalo evanđelje kako je Isus pobjegao i sakrio se pa su se prekrivale slike i križevi u crkvi i ostajali pokriveni do Slave u vazmenom bdijenju.
Došli smo i do posljednje nedjelje korizmenog hoda. Današnja čitanja nas podsjećaju na savez kojega je Bog sklopio sa svojim narodom. I s nama je Bog sklopio savez po svetom krštenju, jesmo li toga svjesni... Koliko mi držimo do toga saveza... A jer smo često prekršili taj savez Bog će izvaditi iz nas naše kameno srce, okamenjeno grijesima, a staviti nam novo srce... Želimo li mi to uopće?
Evanđelje će nas suočiti s teškom istinom: Tko želi spasiti svoj život izgubit će ga, a tko izgubi svoj život naći će ga ... koliko smo spremni izgubiti svog života da bismo zaradili vječni život? Na žalost daleko smo od svega ovoga što nam poručuje peta korizmena nedjelja ili prva muke.
Pokajmo se, priznajmo da smo grješni i jedan pred drugim i pred Bogom moleći:
Ispovijedam se...
Kyrie
Gospodine Isuse Kriste, ti si postao siromašan da sve nas učiniš bogatima, Gospodine smiluj se
Gospodine Isuse Kriste, ti si bio raspet da sve privučeš k sebi, Kriste smiluj se
Gospodine Isuse Kriste, ti si proslavljen da sve učiniš novo, Gospodine smiluj se.
Molitva vjernika
Bog, začetnik vječnog spasenja je i sada s nama povezan. U Isusu je konačno odlučena borba između dobra i zla. Molimo da njegova moć donese svim ljudima spasenje i život.
-
Za sve koji se priznaju članovima tvoje Crkve, daruj im novo srce, molimo te
-
Vodi Crkvu u nevoljama ljudi da raste nada gdje vlada zdvajanje, molimo te
-
Za muškarce i žene koji imaju vlast u politici da sve učine protiv bijede u svijetu, molimo te
-
Osposobi mogućnike za djela mira, da vlada oproštenje tamo gdje je sada nasilje, molimo te
-
Učini sve koji žive u obilju da budu spremni na dijeljenje, da bude hrane ondje gdje vlada glad, molimo te
-
Za sve koji čine zlo i tako uzrokuju u ljudima bol i nemir, molimo te
-
Opameti one koji nogama gaze dostojanstvo drugih ljudi da dođe radost gdje sada vlada tuga, molimo te
-
Vodi nas u svojoj dobroti da među nama raste vjera ondje gdje postoji sumnja, molimo te.
Ti nam daješ iz svog bogatstva da svi ljudi mogu živjeti. Tebi hvala i slava u sve dane naše. Amen
Propovijed:
Gubitak i dobitak ( Iv 12,20-33)
Nepoznate Isusove riječi:
Tko se znanstveno pozabavi nastankom Biblije, a posebno Novim zavjetom, sresti će se s ozbiljnom činjenicom da nisu sve Isusove riječi zapisane, nego su mnoge sačuvane i nama predane usmenom predajom. Tim nepoznatim Isuovim riječima pripada i izraz: "Tko mi se približi, blizu je ognju." Ili pak jedan drugi izraz: "Budite dobri mjenjači novca!" Što se time misli? Tko mijenja novac, taj redovito krupne novčanice mijenja u sitno. Ovo Isus želi prenijeti na drugo područje ljudskog govora ili ponašanja, na svoje riječi i djela, jer su oni često puta veliki, teški, neizmjerni, tako da to moramo najprije izmijeniti u manje novčiće da bismo sve skupa, uopće, razumjeli. Jedan takav izraz koji nam oduzima dah susrećemo u današnjem evanđelju: "Ako pšenično zrno pavši u zemlju ne umre, ostaje samo ako li umre, donosi obilat rod." A onda još radikalnije:" Tko ljubi svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, taj će ga sačuvati u vječnom životu."
Mrziti svoj život
Što to znači? Zar mi kršćani, trebamo postati mazohisti? Psihologija nas uči da se ljudi koji sami sebe mrze nalaze na putu prema vlastitom samoubojstvu ili će ubiti drugoga. Zar ta riječ ne stoji u jasnoj suprotnosti s drugim izjavama, posebno onom:"Ljubi bližnjega, kao samoga sebe?" - Recimo, odmah, mirne duše da neke rečenice današnjeg evanđelja prelaze granice našeg razumijevanja. One su prevelike. I mi ćemo se približiti smislu ako ih prebacimo u sitni dnevni novac.
Kad dijete koje sisa uči samostalno jesti i piti, mora se odvojiti od majčine dojke ili bočice. Znamo da to ne ide bez trzavica i kričanja, jer majka potiče dijete da se nečega odrekne i nešto izgubi.
Nešto kasnije kad dijete treba naučiti samo hodati, onda se doslovno mora "otpustiti". I to ne ide bez straha i mora se odreći ruke oca ili majke koja ga prati i štiti od pada.
Poslije dolaze prvi koraci u vrtić, u školu. I tu se dijete mora odvojiti od jedne sigurnosti, a ući u potpuno nepoznati svijet, što izaziva strahove. Ali odvajanje je potrebno da bi se dijete razvilo i sazrilo, da bi se dobilo nešto novoga. Tome mogu dodati brojne primjere: čega se sve ne odriču vrhunskii športaši da bi postigli pobjedu? Koliko se mora odricati jedan vrhunski znanstvenik da bi došao do novih otkrića? U svemu tome stoji jedan dio odvajanja, gubitka, da i umiranja, da bi se postiglo i dobilo nešto novo.
Pogledajmo to drugačije: Čovjek koji želi zadržati sve ono na što se navikao, koji se ne želi odvajati, taj ostaje djetinjast i nikad ne dolazi do zrelosti. Ako se sada sjetim riječi jednog njemačkog šlagera:"Želim ja sve i to odmah", dolazi mi slika djeteta koje sisa, koje plače i dere se dok konačno ne dobije svoju bočicu. Da se dijete tako ponaša, svi mi to razumijemo. Ali ako bi se neki odrasli držao te pozicije: "Želim imati sve što želim i to odmah. Ako, pak, ne dobijem tada okrivljujem društvo, ili pak samoga Boga." Takav odrasli čovjek promašuje svoj život. Ostaje neplodan, jer se ne želi odvojiti, osloboditi, odreći, pa i malo umirati.
Izgubiti - da dobiješ
A sada nam govori Evanđelje: zakon umiranja da bi se živjelo, odvajanja, da se dobije ima jednu duboku dimenziju povijesti spasenja. To je jasno rekao Pavao u poslanici Filipljanima: "On je bio jednak Bogu i nije se držao svoje jednakosti s Bogom, nego ponizi sam sebe postavši slugom, čovjeku nalik, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, do smrti na križu." I odmah nadodaje plod ove smrti:" I zato ga Bog preuzvisi i darova mu Ime koje je nad svakim imenom." (Fil, 2, 6-9) I još više, ono što je Isus kroz svoju smrt zaslužio, uzdignuće s desne Očeve, nije zadržao samo za sebe, nego nama dijeli taj dragocijeni plod, koji ljudima daje nadu i budućnost.
Korizma je vrijeme vježbanja ulaska u zakon Isusov, zakon odvajanja, darivanja. I svako odvajanje je komadić umiranja prema zakonu o pšeničnom zrnu koje tek po smrti donosi velike plodove.
Zborna molitva
Ovo nam nam potvrđuje i dnevna molitva kojom smo započeli ovu svetu misu. »Gospodine i Bože naš, tvoj sin se, iz ljubavi prema svijetu, predao u smrt.« Rečeno riječima ovog razmišljanja: Tvoj sin se odrekao svega i svjesno se predao u smrt. I sada dolaze vrlo važne riječi: »Daj da mi, tvojom milošću, odvažno stupamo putem njegove ljubavi.« To znači da budemo spremni uvijek, u svakom trenutku, odreći se nečega što mi mislimo da nam je važno. Ovih dana muke Gospodnje dobro bi bilo razmišljati kako ćemo se mi sve više približiti Kristu i živjeti po njegovoj ljubavi. Da li se može reći za ovo mjesto, za ovu župu, koja se često hvali svojim kršćanstvom da živimo u Kristovoj ljubavi, u ovakvoj ljubavi? Na žalost, na svakom koraku vidimo da smo daleko daleko od ljubavi Kristove i života po njoj i iz nje.
Ili kako nam je reklo prvo čitanje: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I svi će me poznavati, i malo, i veliko - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih više neću spominjati.« Tako govori riječ Gospodnja, a da li to pokazuje naš život? Već će to pokazati subota na večer - kad je i pokorničko bogoslužje i vazmena ispovijed. Hoće li vrijediti i za nas ona talijanska poslovica: »Rosso di sera, bell tempo se spera« Crvenilo večeri lijepom danu se nada. Recimo to drukčije: crvenilo zbog stida na našim obrazima radi naših grijeha, bit će razlog lijepog blagdana Cvjetnice. Dao Bog da tako bude i meni i vama. Amen.
Nakon mise kratko klanjanje presvetom sakramentu
Poticaji za petu nedjelju korizme (Nedjelju muke) - 25.3. 2012
Ustat ću i poći svom ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv neba i tebe. Nisam više dostojan biti tvoj sin. Dopusti mi da kod tebe budem samo najamnik. Onda ustane i pođe svom Ocu
Luka 15,11
Ono što su mnogi u životu razmišljali , možda su čak i odlučivali - ovaj sin je učinio: stari teret jednostavno odbaciti, odrezati, napustiti stari obiteljski cirkus da bude slobodan i nezavisan. A onda je ispalo sve drugačije. Kao da je opet pao na pod, žderao izmet, a onda nije bilo druge šanse nego samo okrenuti se i nazad kući. Dakle opet iznova zaključiti, ustati i poći. Ovaj put na put u Canossu. U glavi se vrti pitanje: što reći da ne budem odbačen, da budem opet prihvaćen...?
I što se dogodilo? Najprije nije ni mogao izgovoriti predviđenu rečenicu: njegov stari otac trči mu u susret, raduje se i veseli da je njegov sin opet ovdje, grli ga i ljubi... Takva je prava nepatvorena ljubav da nikad nije kasno za novi početak. To je Isusova poruka u evanđelju o izgubljenom sinu. Tako lud - prema ljudskim mjerilima - može biti samo Bog jer je neizmjerna, nezaslužena, poklonjena njegova ljubav.
Za danas i sutra
Priznajem li sebi svoje pogreške?
Gdje ostajem u starom, u tuđini umjesto da ustanem i krenem.
Za prekosutra do nedjelje
Koje moje odluke čekaju na ostvarenje?
Kada i gdje nemam povjerenja u Boga da on meni uvijek želi samo dobro?
Evo nas pred tobom, Gospodine, i mi ponavljamo sa onim poganima koji su došli u današnjem evanđelju l Filipu i rekli: pokaži nam Isusa. Mi te, ne možemo vidjeti u tjelesnom obliku, ali oči naše duše govore da si ovdje prisutan pod ovom koprenom hostije u ovoj pokaznici na oltaru. Uprimo sada pogled u pokaznicu i recimo u tišini u sebi: Isus vjerujem da si ovdje prisutan ovoga časa. (....)
Isuse, današnjom nedjeljom započima vrijeme muke. Tvoje pregorke muke. Sam si rekao da si za to došao na svijet da umreš za svijet pa i za nas. Hvala ti za tu ljubav koju nismo zaslužili. (...)
Isuse rekao si da tko hoće biti tvoj učenik da mora uzeti svoj križ i ići za tobom... a teško je Isuse, nositi križ. I ti si pod križem tri puta pao.
Isuse, ovog časa se spominjemo naše rodbine, prijatelja znanaca koji nose svoj teški križ bolesti, znamo da svi neće ozdraviti ali čvrsto vjerujemo da im možeš pomoći nositi križ. Iako ti dobro znaš svih njih i njihove patnje sada ćemo ti u tišini reći imena onih koje ti želimo preporučiti. (...)
Isuse, znamo da ima i drukčijih bolesnika, onih na duši, onih koji su sagriješili i pogriješili, čija je duša i srce bolesno: ovisnici o drogi, alkoholu, kocki i drugim pošastima i zlima ovog časa te molimo i za svih njih: Uprimo sada pogled u pokaznicu i recimo u tišini sami u sebi : Isuse izliječi njihove patnje.(...)
Isuse, priznamo da smo i mi često puta drugima nanijeli bol i patnju. Kajemo se ovog časa i žao nam je. Uprimo sada pogled u pokaznicu i recimo u tišini srca: Isuse oprosti mi što sam drugima nanio bol i patnju.
(...)
Isuse, mnogi su i nama nanijeli bol i patnju. Doživjeli smo nezahvalnost ondje gdje je nismo očekivali. Uprimo sada pogled u pokaznicu i recimo u tišini srca: Gospodine, ne uzmi im za grijeh a meni daj snage da oprostim.
(...)
Na kraju Isuse molimo te pogledaj na svih nas, podaj nam zdravlje tijela i duše, pogledaj na naša polja koja trebaju kiše ... ti znaš sve naše potrebe , a posebno te molimo za naše pokojne ... Još jednom gledajmo s vjerom u pokaznicu na oltaru i recimo Isusu u tišini srca naše osobne molitve...