Misno slavlje
Pozdrav:
Isus Krist, koji je umro i uskrsnuo, koji sjedi Bogu s desne i zauzima se za nas, on neka bude sa svima vama.
Uvod
Današnji biblijski tekstovi nam daju obilje materijala za razmišljanje. U prvom čitanju Bog poziva Abrahama da mu žrtvuje sina i tako pokaže potpunu predanost volji Božjoj...
A kakva je naša predanost u volju Božju... Jesmo li spremni žrtvovati Bogu ono što najviše volimo... Kada sam zadnji put nešto žrtvovao iz ljubavi prema Bogu?
Abraham žrtvuje Izaka na brdu Morija - mjestu gdje će kasnije biti sagrađen Jeruzalem. Simbolička slika Isusovog žrtvovanja u Jeruzalemu.
Evanđelje nas poziva da ostavimo dolinu svagdašnjice i popnemo se, s Isusom, na brdo preobraženja... I mi smo ovdje došli slijedeći Isusov poziv. Jesmo li ostavili sve kod kuće ili smo dovukli sobom sve što nas opterećuje? Vjerujem li da će se ovdje i sada Isus preobraziti pred nama? Ovaj kruh, ovo vino postat će njegovo proslavljeno tijelo i krv... Vjerujem u to? Probudimo ovog časa živu vjeru i pokušajmo doživjeti isto...
Misa nam često puta nije susret s preobraženim Isusom. Po sakramentu krštenja smo ušli u otajstvo Isusa Krista. A ući u otajstvo Isusa Krista znači poći za Isusom. I mi smo to učinili po našim roditeljima i kumovima. Danas moramo svjesno obnavljati ne samo ta obećanja, nego moramo se truditi ići za Isusom. Pa sada dok budemo pjevali Ja se kajem, a ja vas budem poškropio blagoslovljenom vodom, molimo Isusa da nam oprosti što smo često puta zaboravljali ove velike istine.
Kyrie
Gospodine, ti si pozvao apostole na brdo preobraženja, Gospodine smiluj se!
Kriste, ti si apostolima na brdu preobraženja pokazao djelić svoje slave, Kriste smiluj se!
Gospodine, ti si i nas pozvao danas, pokaži i nama djelić svoje slave, Gospodine smiluj se!
Molitva vjernika
Da se dostojiš svoju svetu Crkvu ravnati i uzdržati.
Da se dostojiš poglavicu apostolskoga i sve Crkvene redove u svetoj vjeri uzdržati
Da se dostojiš sve ljude k svjetlu Evanđelja privesti
Da se dostojiš kraljevima i vladarima kršćanskim mir i pravu slogu darovati
Da se dostojiš puku kršćanskom mir i jedinstvo udijeliti
Da se dostojiš nas same u svetoj službi svojoj potkrijepiti i uzdržati
Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati
(Da se dostojiš kišu zdravu, godnu, plodnu u potrebita vremena udijeliti)
Da se dostojiš svim vjernim mrtvima pokoj vječni darovati!
Zahvaljujemo ti Gospodine, Bože, za novi život koji nam stoji otvoren u vjeri. Po Kristu, Gospodinu našemu.
Meditacija nakon pričesti
Ostani s nama Gospodine, od jutra do večeri našeg života.
Ostani s nama , u svijetlom danu i u najtamnijoj noći.
Ostani s nama i sa cijelom svojom Crkvom.
Ostani s nama kad te želimo ponijeti u ovaj svijet i dati svjedočanstvo za tebe.
Ostani s nama svojom milošću i dobrotom, svojom svetom riječju i sakramentom, svojom utjehom i blagoslovom.
Ostani s nama kada nad nas dođe noć nevolja i jada, straha i sumnje, noć gorke smrti.
Ostani s nama i sa svim vjernima tvojim koji žele slušati tvoj glas i glas tvoga oca.
Ostani s nama kojima si dao ovaj sveti trenutak doživljaja tvoga preobraženja.
Propovijed:
Ako smo pažljivije slušali današnje prvo čitanje, onda ono u nama budu nekakvu odbojnost. Bog je nekakav krvolok koji traži smrt djeteta. To je samo privid, a istina je sasvim drukčija. Bog želi iskušati, provjeriti Abrahamovu vjernost. I jer je Abraham bio spreman odreći se dijela svog života, primio je blagoslov i Božje obećanje. Ovo je prigoda da i mi postavimo sebi iskreno pitanje naše vjere i naše vjernosti Bogu. I onda kad Bog od nas traži da nešto žrtvujemo. Uzmi nešto što ti je najdraže i žrtvuj mi.
Postavit ću jedno pitanje koje me muči već duže vremena, a glasi: zašto danas nema Božjeg blagoslova? Možda i zato što ne vjerujemo u istinitost Božje vjernosti. Božji blagoslov dolazi kao Božji odgovor na naše odricanje, ali ne bilo čega, nego onoga što najviše volimo. Jer ne vjerujemo u Božju vjernost - onda se nismo spremni odreći onoga što najviše volimo, a onda nema ni Božjeg odgovora, to jest Božjeg blagoslova.
Evanđelje je vrlo zanimljivo i sa strane istine. Ovdje vidimo nekoliko istina. Isusova istina. Petrova istina i ostalih učenika i istina samog preobraženja. Jedan događaj, a tri istine. Zar to nije čudno? Ovaj događaj preobraženja moramo staviti u njegov kontekst, ukratko rastumačiti sve okolnosti.
Istina učenika. Učenici su se nadali da je Isus obećani Mesija. Politički osloboditelj Izraela. Oni polako sanjaju o raspodjeli ministarskih stolica. Isus najavljuje svoju muku i smrt. Petar ga odvraća od toga. On želi da Isus čini onako kako bi odgovaralo Petru. Slično misle i drugi učenici.
Isusova istina. On je sin Božji koji mora ispuniti volju Očevu. Svjestan je svega što ga čeka. Svjestan je i činjenice da su apostoli obični ljudi koji ga ne razumiju i kojima će njegova smrt biti užasan udarac. I zato ih mora pripremiti. Mora im dati do znanja tko je on. I zato ih odvodi na brdo. Odvodi ova tri apostola koji su bili uz njega u važnim trenucima. Petar, Jakov i Ivan. Ne svima apostolima, nego samo ovima. Zašto tako? Ostat će nam tajna. Dakle, Isus uze ova tri apostola i odvede ih na goru visoku na samo... A kad se dogodilo preobraženje, Petar opet misli na sebe - hoće zaustaviti trenutak. I kad im je Isus pokazao djelić svoga božanstv,a oni su zaspali. Sjetimo se getsemanskog vrta: Uze Isus Petra, Jakova i Ivana i poče se žalostiti i tjeskoban biti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom. Onda kad im je Isus pokazao svu težinu svoje čovječnosti, oni su opet zaspali.
Istina preobraženja. I sam ovaj događaj ima svoju istinu. Pođimo redom, prema opisu. Najprije odvodi Isus apostole visoko na brdo na samotno mjesto. Dakle velike Božje stvari se događaju daleko od očiju ljudi, daleko od buke i vreve svijeta, daleko od svake senzacije. I to je prva stvar koju vidimo. Isus pred apostolima mijenja svoj vanjski izgled. Time im želi reći da je njegovo pravo lice u nebeskoj slavi. Da je ono iznakaženo i popljuvano lice koje će uskoro vidjeti samo put do ove proslave. Pojavljuju se Mojsije i Ilija. Za židove dvije važne figure staroga zavjeta; Mojsije predstavnik Zakona, a Ilija predstavnik proroka. I konačno glas Očev potvrđuje Isusovo poslanje - on je ljubljeni sin kojega treba slušati. Ali on će biti ljubljeni sin i onda kad bude na križu vapio: „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio!" Teška je ova istina. Nju su trebali apostoli vidjeti, čuti i doživjeti. I na kraju, Isus apostolima zabranjuje da o tome govore dok on ne uskrsne od mrtvih. I oni su držali zapovijed, ali nisu nikako mogli prožvakati zadnju istinu, jer su se međusobno pitali: što to znači dok ne uskrsne od mrtvih?
I sada postavimo jedno pitanje: Što ovo sve znači za nas? I kod nas, kako kod nas ovdje sakupljenih u crkvi, tako i kod svih kršćana u svijetu, pa tako i u našem mjestu ima različitih istina o Isusu.
Ima kršćana koji Isusa gledaju svojim očima. Oni ga zamišljaju na svoj način. Ali ne prihvaćaju ono što jest da je on onaj koji nam je došao objaviti volju Božju, a volja Božja je naše konačno spasenje. Ne njih to ne zanima. Njima je takav Isus sablazan. I taj Isus je postavio apostole da vode Crkvu. Apostoli su postavili biskupe da vode pojedine mjesne Crkve. A biskupima su pridruženi, sakramentom reda, svećenici da vode veće ili manje zajednice. I to je volja Kristova i to je istina koja se zove Kristova Crkva. Mnogi i u svijetu i kod nas ne žele prihvatiti i držati ovu istinu. Takvi kršćani su poput palačinki s bljutavim namazom. Izvana lijepo, dojmljivo, slatko, a unutra trulež. I takve kršćane Isus danas poziva da se popnu s njim na brdo.
Ima kršćana koji bi, poput Petra, htjeli samo trenutak preobraženja. To je ono kad čovjek uživa u trenucima Tabora. A svi ih mi imamo ili smo ih imali. Neki bi htjeli stalno nešto doživljavati kao na nekim seminarima, duhovnim obnovama gdje se može doživjeti nešto lijepo. Neki bi htjeli za sebe zadržati neki doživljaj kao lijepog pjevanja, lijepog obreda, nekog trenutka kad si na poseban način zahvaćen i ganut. Koliko puta smo pomislili poput Petra: „Gospodine dobro nam je ovdje biti...." No, takvi trenuci kratko traju. Treba sići s gore preobraženja i vratiti se životu. Ovi trenuci nam pomažu da možemo prihvatiti Isusa kad dođe pred nas popljuvan, odbačen, izobličen. I tada treba imati na umu: „Ovo je moj Sin, ljubljeni."
Istina preobraženja za nas. Isus i nama danas želi pokazati svoje lice. Pokazati ono što je on. Zato nam pruža ovakve trenutke. Sjetimo se samo koliko smo puta i mi sami osjetili njegovu blizinu, kad smo se nalazili na Taboru .. Možda je to bio dan moje prve pričesti ili uopće dan prve pričesti, krizme, možda vašega vjenčanja, možda je bio to neki blagdan, neki obred kad smo osjećali neku posebnu radost u duši, kad smo osjećali da je tu on. I taj trenutak je brzo prošao, a sada treba ići s gore preobraženja, treba ići u život. I on nas šalje, kao i apostole: „Idite po svem svijetu... Tko vas sluša mene sluša... Tko sluša mene sluša onoga koji je mene poslao..."
I konačno, istina našega kršćanskog života.
U evanđelju smo doživjeli, opisom evanđelista Marka, Kristovo preobraženje. Čuli smo riječi: „Ovo je sin moj ljubljeni .. njega slušajte." U svijetu u kojemu živimo ima tako mnogo glasova, tako mnogo buke i mnogi ne znaju koga i što će slušati. Današnja čitanja riječi Božje krijepe nas i čiste nam pogled duha, kao što smo molili u zbornoj molitvi na početku mise. A samo oni koji dopuštaju Bogu da ih krijepi svojom riječi, oni će zadobiti i čisti pogled duha. A oni koji su okrijepljeni Božjom riječi, koji imaju čisti pogled duha , ti se već sada mogu radovati i raduju se zbog gledanja njegove slave. I njima neće biti potrebno pitati 'a što to znači od mrtvih ustati' jer su već sada doživjeli ono što ćemo, u potpunosti, doživjeti u susretu s njime.
A oni koji ne dopuštaju da ih krijepi njegova riječ, jer ne slušaju njegovog ljubljenog sina, takvi ne mogu imati čisti pogled duha, a onda se ne mogu ni radovati s gledanja njegove slave pa takvima ne preostaje ništa drugo nego pitati se a što to znači od mrtvih ustati.