Misno slavlje
Pozdrav:
Milost Boga Oca, ljubav Boga Sina i radost Duha Svetoga neka budu sa svima vama.
Uvod
Pozdravljam vas ove nedjelje na završetku prvog dijela vremena kroz godinu. Iduća nedjelja je prva korizmena nedjelja. Današnje prvo čitanje donosi jednu važnu temu: oproštenje grijeha. Zato je dobro, na početku ove svete mise, malo se zaustaviti i postaviti sebi nekoliko pitanja: Koliko mene progone moji grijesi... moje pogreške... Stalno se vraćam na stvari iz prošlosti i to me opterećuje, koje su to stvari koje me progone koje mi ne daju mira... Vjerujem li da Bog može sve te moje pogreške, sve moje grijehe oprostiti.... Vjerujem li da Bog može u mom životu učiniti sve novo...
Evanđelje nam donosi izvještaj o izlječenju uzetog čovjeka. Čovjeka koji nije mogao hodati. Bio je sputan...Što mene ovog časa sputava ... što me čini uzetim, nepokretnim za nešto novo, za nešto dobro... Mogu li, ovoga časa, pristupiti Isusu u čvrstom uvjerenju da će mi oprostiti grijehe... Ili možda ja mislim da mi ne treba oproštenja grijeha, jer nisam ništa sagriješio ... drugi sasvim sigurno griješe, ali ja ne, nisam ništa sagriješio... Onaj koji ovako misli vrlo je veliki i teški bolesnik na duši... Takav upravo danas treba Isusovo oproštenje...
Priznajmo svoju grješnost pred Bogom i jedan pred drugim moleći:
Ispovijedam se ...
Kyrie:
Gospodine, radujemo se zbog tvoje riječi koju nam daješ -
a mi jedva govorimo o našoj nijemosti
Gospodine, smiluj se!
Zahvaljujemo ti za blizinu koju nam daruješ
darujemo ti našu rascjepkanost,
Kriste, smiluj se!
Dijelimo nadanja koja od tebe primamo -
naše strahove i bojazni ti stavljamo u ruke
Gospodine, smiluj se!
Molitva vjernika
Dobri Bože, ti uvijek pružaš ruke prema nama da nas oslobodiš opasnosti i grijeha, zato ti vapimo:
Molimo te za bolesne: da budu strpljivi u patnjama i da imaju ljude koji će im pomagati.
Molimo te za sve koji stoje u službi drugim ljudima, daj im snage, strpljenja i ustrajnosti.
Molimo te za sve koji nose odgovornost za druge, da razumiju njihove potrebe, opasnosti i brige.
Molimo te za one koji određuju sudbinu naroda, podari im jasan pogled za ono što je za zemlju dobro.
Molimo te za one koji ne vide izlaz iz svoga grijeha i krivnje: podaj im hrabrost istini pogledati u oči i početi novi život.
Bože, ti želiš naše spasenje, za to je potreban i naš napor. Zahvaljujemo ti što si kod nas i stojiš uz svakoga od nas
Meditacija poslije pričesti
Tereti:
Nemoj započeti današnji dan s jučerašnjim krhotinama.
Jučerašnji dan, sve dane i godine prošle su nestale, pokopani u vremenu. Na njima ne možeš više ništa mijenjati.
Imaš li krhotina? Ne poteži ih sa sobom, jer te one ranjavaju dan za danom. I na kraju nećeš moći više živjeti.
Ima krhotina kojih se jednostavno možeš osloboditi ako ih predaš u ruke Božje. Ima krhotina i tereta koje možeš zacijeliti ako sve zbilja zaboraviš.
I ima krhotina koje, uza svu ljubav, ne možeš izliječiti. Njih ostavi na miru.
Bolji izgledi
Bolji izgledi
počimaju onda
kada mi koji ih nemamo
otvoreno o tome govorimo.
Budućnost nije u tome
da u nju vjerujemo
ili pak ne vjerujemo
nego da se za nju pripravimo.
Pripravljanje
se ne sastoji u tome
da ne gledamo unazad
nego da radimo za budućnost.
Ono što se vidi kad se gleda unazad
i s tom slikom pred očima
nešto drugo činiti
kao da gledamo unazad. Erich Fried
Propovijed
Čitanja
Današnje prvo čitanje i evanđelje, na prvi pogled, govore o drukčijim stvarima, a u stvari se nadopunjuju. Svi mi nosimo u sebi mnogo toga što nas opterećuje. Vučemo pune vreće balasta koje neke od nas toliko opterećuju i sputavaju da ne mogu hodati. Neki ljudi stalno gledaju unazad razmišljaju o onome što je bilo, a ne gledaju budućnost. Tako je bilo i s Izraelom. Zbog grijeha koje je narod počinio dospjeli su u babilonsko sužanjstvo. I što je bilo logično u takvoj stvari, ljudi razmišljaju o svemu što je bilo nekada. Zar i mi ne često govorimo: a kako je bilo lijepo nekada. U takvoj situaciji Bog poručuje narodu: ne gledaj što je bilo prije. Okrenite oči prema budućnosti: evo sve činim novo. U to novo spada i oproštenje grijeha.
Evanđelje nam govori istu stvar, na drugačiji način. Tu je bolesnik koji leži nepokretan. Četvorica ljudi ga, snalažljivo, spuštaju pred Isusa, kroz krov. I Isus neočekivano oslobađa čovjeka nekih drugih okova koji ga nutarnje sputavaju, a to su njegovi grijesi. Isusa ne zanima kako je on došao do grijeha, jednostavno mu briše grijehe. „Oprošteni su ti grijesi", to je ono što ga opterećuje. Mnogi ljudi nisu zadovoljni takvim Isusovim činom. Očekivali su ozdravljenje, a on govori o oproštenju grijeha. Drugi se spotiču o njega i pitaju se: kako ovaj može opraštati grijehe? Po njihovom vjerovanju i učenju to može samo Bog na svom sudu, a sada ovaj uzima to pravo koje pripada samo Bogu. I tada Isus čini da bolesnik, oslobođen duhovnih okova, jednostavno može ustati i hodati . „Ustani uzmi svoju postelju i hodi!" Za tog čovjeka otvorila se budućnost, ono što je bilo, toga više nema. Evo sve činim novo...
I mi danas
Današnja čitanja bude u nama mnoga pitanja: Da li je bolest posljedica grijeha? O tome se raspravlja na sve strane. Mnogi to ne žele priznati. Čak su i neki biskupi i svećenici progonjeni, jer su tvrdili da su bolest i nesreća plod i posljedica grijeha. Mnogi kršćani ne žele prihvatiti ovu istinu, ali na prvoj stranici Biblije stoji zapisano: „Jer si to učinio umrijet ćeš." Dakle, čovjek svojim izborom nekog čina bira i ono što taj čin sobom donosi. I zato treba prihvatiti svoju odgovornost, a ne svaljivati krivnju na drugoga.
Da li je bolest, nesreća kazna Božja? Vjerska istina glasi: Bog je pravedan - dobro nagrađuje, a zlo kažnjava. Isus je rekao: „Tko čini grijeh rob je grijeha." I ovdje vrijedi ono isto pravilo da svatko tko čini zlo, to jest grijeh mora biti svjestan da će ga posljedice stići, kad tad. Ako ne na ovom svijetu, onda na drugom. Mnogi ne žele ovu istinu prihvatiti, a ona je vječna kao što je i Bog vječan, jer Bog je istina!
A kakve veze ima današnje evanđelje s nama?
Ima mnogo veze, jer svi mi trpimo zbog uzetosti. Svi smo mi sputani, na ovaj i onaj način. I nas Isus želi osloboditi naše uzetosti.
Ako promatramo ova evanđelja i Isusova čudesa, onda je dobro da se prisjetimo evanđelja posljednjih nedjelja pa da vidimo povezanost, a i njihovu djelotvornost i učinkovitost na nas danas. Najprije Isus oslobađa opsjednutog od nečistog duha. Koliki su i danas opsjednuti brojnim ovisnostima: alkohol, droga, kocka... i brojne druge .. Potom Isus čisti gubavca: „Hoću, budi čist." I vraća mu ljudsko dostojanstvo. Isus želi vratiti čovjeku njegovo dostojanstvo. I danas ima puno ljudi koji su na rubu društva ili kojima smo mi oduzeli ljudsko dostojanstvo. Isus i danas govori „Hoću, budi čist!" I ti si čovjek sa svojim ljudskim dostojanstvom.
Današnje evanđelje ide korak dalje, Isus liječi uzetoga, čovjeka koji ne može hodati, koji je sputan, kako fizičkim, tako i duhovnim lancima. I da bi čovjek mogao hodati, bilo je potrebno osloboditi ga lanaca. I Isus ga oslobađa, najprije, duhovnih lanaca, grijeha. Ljudi to ne shvaćaju. Čude se, a neki se i bune. Slično je i danas; mnogi ljudi su uzeti - sputani različitim lancima, posebno različitim lancima grijeha. Živimo u vremenu kad se ne želi slušati o grijehu. Svećenika koji propovijeda o grijehu proglašava se nazadnim, konzervativnim, kako na širokom, svjetskom planu, tako i na malom, uskom planu naše domovine, pa čak i Crkve. Ima slučajeva gdje se linčuju svećenici koji javno govore o grijehu.
A svi mi imamo lance koji nas vežu, sputavaju u većoj ili manjoj mjeri. I svima nama bi dobro došla Isusova riječ: opraštaju ti se grijesi, ustani i hodi...
Danas bih rekao par riječi o jednom grijehu ili lancu koji nas sapinje, a to je mržnja, zlopamćenje. Kidanje toga lanca se zove pomirenje. Ima dvije vrste pomirenja: pomirenje u sebi i pomirenje s drugima, a tu je na prvom mjestu pomirenje s Bogom. Pomirenje se na latinskom zove „reconciliatio" a to znači da je odnos s drugim opet moguć, da s njim uspostavljam dobar kontakt. Pomirenje koje se zbiva u meni je uvijek moguće. U sebi se mogu pomiriti s onim koji me je duboko povrijedio. Mirim se s onim što mi je učinio. Prihvatio sam ono što se dogodilo u prošlosti, to je postalo dijelom mog životnog iskustva. Sad me ta povreda ne opterećuje. Zapravo, cilj pomirenja je da rana u meni postane biser, jer tada sam opet slobodan od negativnih zračenja drugih.
No, pomirenje s drugim ne znači nužno da dobro podnosim njegovu blizinu. Uvijek moram uzeti u obzir i vlastitu granicu.
Oproštenje je riječ koju uvijek povezujem s pomirenjem. Kad opraštam, oslobađam se negativne energije kojom me ispunila povreda. Ako drugome ne oprostim, onda sam vezan za nj, on još uvijek ima moć nada mnom. Opraštanje je dakle oslobađanje od moći drugoga. Odbacujem povredu, prepuštam je onome tko mi ju je nanio, a ja se nje oslobađam. Odbacujem okove zbog kojih se uvijek vrtim oko povrede. Opraštanje spada u duševnu higijenu. I ono je uvijek moguće, iako katkad uspije tek nakon dugog i bolnog procesa.
Kad se pomirimo s drugim, doživljavamo oslobođenje. Pri tome ne smijemo sebi postavljati prevelike zahtjeve. Katkad opraštanje znači i to da održavamo distancu - udaljenost prema onome tko nas je povrijedio kako se rana ne bi, uvijek nanovo, otvarala.
Opraštanje ne ovisi o priznanju krivice, jer se opraštanje događa u meni. Oslobađam se onoga što mi je drugi napravio. Na taj način prestaje njegovo razorno djelovanje u meni. Dakako, opraštanje ne znači da sve zaboravljam. Ne zaboravljam ono što se dogodilo, ali ne dopuštam da događaji iz prošlosti imaju moć nada mnom. Počinitelj je sam odgovoran za svoje djelo. Ako on ne shvaća svoju krivnju, onda sigurno ne mogu imati dobar odnos s njim. Njemu se nudi opraštanje i pomirenje te o njemu ovisi hoće li ih prihvatiti. U svakom slučaju, ne smijemo ovisiti o njegovoj reakciji.
Evo, iznio sam na koji način se mi možemo sami osloboditi nekih lanaca koji nas sputavaju. Ako se tu osjećamo slabi i nemoćni, onda se obratimo Isusu za pomoć. I uvjeren sam da će svaki koji iskreno nastoji oko uklanjanja lanaca koji ga sputavaju čuti Isusovu ozdravljujuću riječ: oprošteni su ti grijesi, ustani i hodi. To želim danas i sebi, i vama.