I utjelovio se i postao čovjekom.

Na ove riječi ćemo se danas pokloniti dok ih budemo molili u Vjerovanju. Time želimo priznati našu vjeru u utjelovljenje Sina Božjega, a isto tako i našu duboku molbu za ostvarenjem ove čovječnosti u današnjem ljudskom društvu i u nama samima.

Danas i mi možemo postavljati pitanje:“Gdje je nestao čovjek.“ To osjećamo na svakom mjestu: u nama samima, u društvu pa, na žalost i u Crkvi. Ova situacija je plod raznih filozofija koje su utjecale i sada još utječu na razvoj ovakve situacije. I zato u sebi osjećamo rastrgnutost, podvojenost, nesigurnost. Zbog toga smo duboko nesretni.

        Danas vam želim, braćo i sestre, pokazati neke krive filozofije i kako Božić, to jest rođenje Kristovo, opovrgava istinitost tih fiozofija i unosi novo svjetlo u tamu filozofija ovoga svijeta u kojem živimo.

Stari, grčki filozof Protagora kaže da je „Čovjek mjera svih stvari.“ Ako smo sebe postavili kao mjeru svih stvari, onda nikada nećemo sami biti zadovoljni, jer nikada sve neće biti kako mi želimo. Ova filozofija je uništila mnogo lijepog u čovjeku, a time ga i osiromašila. Kristovo rođenje nam jasno pokazuje suprotno od ove filozofije. Bog je mjerilo svih stvari i, u svojoj ljubavi, želi čovjeku pokloniti svoje dostojanstvo. Rađa se, kako to lijepo kaže naš članak vjere: „Radi nas ljudi i radi našega spasenja i postaje čovjekom.“

               Grčki filozof Platon je rekao da je čovjek zatvorenik u jednoj špilji. Doista ako gledamo današnjeg čovjeka, onda vidimo da je zatvoren u špilji svakakvih rugoba. U mračnim silama raznih moćnika svijeta, u mračnim silama pogrešne ekonomske politike, lažne slobode. Na osobnom planu čovjek je zarobljen u špilji raznih ovisnoti: alkohola, droge, razularenog života gdje se ne žaca drugome oduzeti život i njegovo imanje. A dobar glas nije ni na kakvoj posebnoj cijeni. Božić donosi nešto sasvim suprotno, kako to govori prorok: „Na slobodu pustiti zarobljene.“

           Veliki filozof Aristotel kaže da je čovjek „Razumna životinja“. Ako je čovjek samo životinja koja misli, ili zoon politikon - životinja koja živi u društvu, onda njegov život nema nikakve cijene, čak neke životinje danas imaju veću cijenu nego čovjek. Zato je slobodno ukloniti i ubiti tog čovjeka nakon začeća, kao i prije prirodne smrti. Čak i mnoge države uvode slobodu takvih ubijanja i u svoje ustave. A Isus, svojim rođenjem, hoće reći: „Čovječe sjeti se da si stvoren na sliku i priliku Božju, svojim rođenjem kao čovjek uzdigao je dostojanstvo ljudi na dostojanstvo djece Božje što daje jednu sasvim drugu sliku o čovjeku i smislu njegova života.

         Za stoike je čovjek samo čovjek. Od njega nema ništa. Od kuda je - ni od kuda, gdje ide - nikamo. Tu je samo zato da bude. I tom beznađu stoicizma i besmisla Isusovo rođenje daje sasvim novo svjetlo. „ K svojima dođe i njegovi ga ne primiše, a onima koji ga primiše podade moć da budu djeca Božja!“

         Prema francuskom filozofu Pascalu čovjek je samo svrgnuti kralj, razumna trstika. Po ovoj filozofiji, taj svrgnuti kralj – čovjek više nema nikakvog sadržaja, ni smisla. Usprkos tome što je čovjek razuman, on je samo trstika koja se povija pod svim naletima vjetrova povijesti, podlaže se svim mogućim režimima i vladarima. Tom i takvom čovjeku Kristovo rođenje govori: „Učini ih kraljevskim svećenstvom Boga našega.“

         Za velikog pjesnika Goethea čovjek je samo glumac i idiot koji je poslan na pozornicu svijeta odglumiti svoju ulogu i otići. Žalosna je takva sudbina čovjeka koji je na pozornici povijesti samo glumac, budala. Protiv ovakve filozofije Isus, svojim rođenjem, dovikuje: „Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, imat će svjetlo života.“

           Filozof i teolog Kierkegaard smatra da je čovjek jedinstveno, nesretno i neponovljivo biće. Doista jest čovjek, svaki pojedini, jedinstven i neponovljiv. Nesretan je u svojoj duši, jer u sebi osjeća svu ovu podjelu. Svojim rođenjem Isus poručuje, u knjizi Otkrivenja: „ Onima koji ustraju ja ću dati vijenac života vječnoga.“

           Za filozofa Feuerbacha čovjek je vreća onoga što pojede i zato je sasvim razumljiva životna filozofija: u se, na se i poda se. Koliki kršćani i danas tako žive i to im je jedina životna filozofija! Isus je, svojim rođenjem i životom, pokazao da je došao zato da imamo vječni život i da ga imamo u punini.

         Za francuskog filozofa Sartra čovjek je izbljuvano biće. Dakle ono što ništa ne vrijedi i odraz te filozofije vidimo, danas, na svakom koraku. Na svim područjima života vidimo kako se pljuju sve vrijednosti koje čine čovjeka čovjekom. I u takvoj atmosferi djeluje tako ozdravljujuće, tako spasonosno poruka rođenja Sina Božjega: Čovječe, ti si tako vrijedan u očima Božjim „da je Bog poslao svoga Jedinorođenca da svaki koji u njega vjeruje ima život vječni.“

         I konačno, u filozofiji njemačkog filozofa Heideggera stoji da je čovjek napušteno biće. I po ovoj filozofiji nastalo je toliko napuštene djece, toliko napuštenih bračnih parova, toliko napuštenih staraca i starica. Po ovoj filozofiji ako je čovjek napušteno biće, može on napuštati sve i svakoga: djecu, bračne drugove, prijatelje, stare roditelje. Protiv tame ove uništavajuće filozofije stoji poruka betlehemske zvijjezde koja će se pretvoriti u bliješteće sunce uskrsnog jutra: „ Ne bojte se, neću vas ostaviti sirotama, evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“

Ova poruka treba ispuniti svako ljudsko srce, a posebno onih koji sebe smatraju Isusovim učenicima.

I zato dok budemo klečeći molili dio u Vjerovanju : „I utjelovio se od Marije Djevice i postao čovjekom“, vi draga djeco i mladi, vama on danas poručuje: Ne bojte se ići kroz tamu ove noći čovječanstva i idite za mnom i mene slijedite, jer „ja sam put, istina i život.“ Ne plašite se ići za njim, jer je on jedini spreman i sposoban dovesti vas do vječnog spasenja,

I vi, bračni drugovi, vi stariji, koji se možda plašite križa koji stoji pred vama i u tami raznih filozofija ne vidite pravo svjetlo. Vi, sada dok budemo molili: „I utjelovio se od Marije djevice i postao čovjekom“ vi budite pažljivi na poruku koju vam on danas govori: „Tko hoće biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“. Ne plašite se prihvatiti poziv i poći za njim, jer znajte: Bog nikada ne stavlja križa na naša pleća ako nam ne daje snage za nositi ga.

Vi stari, bolesni, nemoćni koji ste umorni od života dok sada budemo molili „I utjelovio se od djevice Marije i postao čovjekom“, poslušajte njegovu utješnu riječ koju nam dovikuje iz svojih jaslica: „Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i opterećeni i naći ćete spokoj dušama svojim.“

Evo braćo i sestre nečuvene poruke, koja se nikad do sada nije čula. On nam nudi svoje spasenje, a na nama je da tu ponudu prihvatimo i tako nam stvarno ovaj Božić unese novo svjetlo u tamu našega života. Tim mislima vam svima, od srca, želim: Na dobro vam došlo porojenje Gospodinovo!