Pozdrav: Snaga riječi Božje, koja jača našu vjeru, neka bude s vama.

Uvod:

Pozdravljam vas danas, na ovu dvadeset i šestu nedjelju. Današnji pozdrav nas odmah upućuje na razmišljanje. Najprije zahvalimo Gospodinu za prošli tjedan i za ono malo kiše, i za zahlađenje koje je došlo, pa je ipak lakše živjeti. Zahvalimo i za berbu koja je uglavnom gotova i za mnogo drugih  lijepih stvari..... zahvalimo mu i za neugodnosti koje smo doživjeli, možda i boli i patnje. Zahvalimo Gospodinu na tome iskrena srca...

 

A  sada se stavimo u prisutnost Božju, sjetimo se otvorenih vrata neba o kojima nam govori sveti Ivan u knjizi Otkrivenja i tako nas uvodi u nebesku liturgiju, a sveta Misa je ta nebeska liturgija na zemlji. Poslušajmo sada  dalje opis nebeske liturgije kako je opisuje knjiga Otkrivenja:

„I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji." I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se."

Tako ćemo se i mi danas pridružiti  ovoj nebeskoj liturgiji moleći Jaganjca što smo mnogo puta lutali i nismo išli pravim putem.  Sada zajednički priznajmo  da smo lutali i da još sada lutamo....

Ispovijedam se

Kyrie

Gospodine Isuse Kriste,  ti nas nikada ne napuštaš, Gospodine smiluj se

Gospodine Isuse Kriste, ti uvijek ispunjaš što si obećao, Kriste smiluj se

Gospodine Isuse Kriste, ti si čvrsti temelj našega života, Kriste smiluj se

Molitva vjernih:

Ljudi doživljavaju svoju dobru volju i svoje loše strane. Po tome i razdvojenost,  i želju da ih Bog prihvati. Zato želimo i danas moliti:

• Ispuni sve vjesnike vjere tvojim Duhom, da riječ Božja koju navješćuju ne bude bez snage i obaveze, molimo te
• Vodi našu Crkvu u snazi tvoga Duha, da svi slušaju tvoju riječ i svi skupa se ispituju što je tvoja volja, molimo te
• Udijeli svima koji nose javnu odgovornost snage da budu vjerodostojni i istiniti i vodi ih otvorenom i istinskom razgovoru s ljudima, molimo te
• Daj nam duha istine i jednoznačnosti da nikoga ne razočaramo i prevarimo, molimo te
• Oprosti svima nama koji smo pred tobom i drugima postali dužnici i podari nam jakost spremnosti za oprostiti i jedan drugoga prihvatiti, molimo te
• Naše pokojne uvedi u nebesku slavu, molimo te

Zahvaljujemo ti za tvoju brigu i tvoju opraštajuću ljubav po Kristu kojega uvijek prihvaćaš kao što prihvaćaš i nas po njemu..                     Amen.

Meditacija nakon pričesti

 

Propovijed

Središnji dio svete mise su riječi svećenika: „Ovo je moje tijelo..." i onoga časa kad svećenik podigne hostiju, tada bi svaki vjerni čovjek, svaki od nas trebao u sebi reći, iz svega srca: Gospodin moj i Bog moj. To si zaista ti, Isuse pravi Bože i moj Gospodine. Onaj koji to ne može iz srca izreći nije ušao u dubinu Božjega otajstva.  I malo iza toga cijela zajednica  izgovara riječi: Jaganjče Božji... Jaganjče, Božji... Jaganjče Božji. U manje od jedne minute 4 puta čujemo tu riječ Jaganjče Božji... zar nas to odmah ne podsjeća na ono što smo čuli na početku svete mise. U knjizi Otkrivenja Isus je nazvan Jaganjac Božji i knjiga od dvadeset i dva poglavlja  Isusa naziva tim imenom.  I mi, izgovarajući te riječi,  preseljavamo se u nebo,  pred nebesko prijestolje  gdje se Isus vječno slavi kao Jaganjac.  Da li smo ikada na to pomislili dok smo izgovarali te riječi?

U svetoj misi vidimo u liturgijskoj odjeći, oltar, zajednicu koja pjeva. Vidimo kad tamjana, čujemo zazive anđela i svetaca. I  svi se mi uključujemo u tu  nebesku liturgiju pjevajući Aleluja. Nemojmo nikada  pjevati Aleluja, a da ne pomislimo na nebesku liturgiju.

Evo što nas uči Drugi vatikanski koncil: „U zemaljskoj liturgiji predokusom imamo udjela u nebeskoj liturgiji, koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici težimo, gdje s desna Bogu sjedi Krist, služitelj svetišta i pravog šatora, sa svim četama nebeske vojske pjevamo Gospodinu pjesan slave; štujući spomen svetih, nadamo se udioništvu u društvu s njima, iščekujemo Spasitelja Gospodina našega Isusa Krista, dok se ne pojavi on sam, te se i mi s njime pojavimo u slavi.

Zar to nije nebo? Ne, to je misa. Ne, to je Knjiga otkrivenja. Zastanimo malo dublje još jedan trenutak to je sve što smo gore rekli. Koje bogatstvo, a kako malo razmišljamo o tome da u misi imamo nebo na zemlji.

Možda smo tisuće puta izgovarali ili pjevali „Jaganjče Božji,  koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se." Isto  ste toliko puta vidjeli svećenika kako podiže prelomljenu hostiju i izgovara „Evo Jaganjca Božjega...." Jaganjac je Isus. To nije neka novost, to je činjenica preko koje tako olako prelazimo. Isus je, napokon puno toga: On je Gospodin, Bog, Spasitelj, Mesija, Kralj, Prorok .. i Jaganjac.

Pogledajmo još jednom taj popis: Gospodin, Bog, Spasitelj, Mesija, Kralj, Svećenik, Prorok i Jaganjac.  Jedan od ovih naziva nije poput drugih. Prvih sedam su nazivi kojima slobodno možemo oslovljavati Bogočovjeka.  To su nazivi koji govore o njegovu dostojanstvu, uključujući mudrost, moć i društveni status. Ali jaganjac?  Ovog časa bih vas pozvao na jednu vježbu. Pretvarajte se na trenutak da nikada niste pjevali Jaganjče Božji.

O Jaganjcu

Taj nam se naziv čini gotovo smiješnim u svojoj neprimjerenosti. Jaganjci obično nisu na popisu životinja kojima se divimo. Mi smo jedna iznimka jer su nama janjci dragi posebno na ražnju. Nisu posebno snažni, pametni, brzi i lijepi. Druge životinje bi se činile dostojnijima. Lako možemo zamisliti Isusa kao lava iz plemena Judina (Otkr 5,5). Lavovi su kraljevske životinje: jaki su i okretni, nitko se ne šali s kraljem zvijeri. U knjizi Otkrivenja Lav iz plemena Judina ima samo malu ulogu dok cijelo vrijeme dominira  Jaganjac i on se pojavljuje dvadeset i osam puta. Jaganjac kraljuje, zauzima nebesko prijestolje (Otkr).  Jaganjac je taj koji vodi vojsku, stotine tisuća ljudi i anđela, sijući strah u srca zlih (Otkr 6,15-16). Ova zadnja slika srditog i zastrašujućeg Jaganjca ja teško zamisliva.

Ipak, za Ivana  je ova priča o Jaganjcu  ozbiljna. „ Nazivi" Jaganjac i „Jaganjac Božji" odnose se na Isusa  u knjigama  Novog zavjeta, posebno u evanđelju po Ivanu i knjizi Otkrivenja.

Znamo da Jaganjac ima središnju ulogu u knjizi Otkrivenja i u misi. I znamo tko je Jaganjac. I ako sve ovo želimo bolje shvatiti i razumjeti onda moramo znati  što je Jaganjac i zašto ga nazivamo  „jaganjcem". O tome ćemo razmišljati idući put.  A danas odlučimo da ćemo svaki put kad uđemo u crkvu, na misu, predstaviti si, u duhu, da se nalazimo na nebeskoj liturgiji gdje na Božjem prijestolju sjedi Jaganjac, a oko njega nebesnici pjevaju vječni aleluja. Ne zaboravimo to nikada.