Bog milosrđa i strpljivosti neka bude sa svima vama.

Pozdravio sam  vas danas (24. nedjelje kroz godinu) pozdravom koji se tiče svakoga od nas. Svi smo mi  mnogo puta u životu sagriješili, netko više, netko manje. I nam je potrebno Božje milosrđe i Božje strpljenje. Zato, danas, u kratkoj tišini, pokušajmo razmišljati o onome o čemu se bude govorilo.

Sada prođimo, u mislima, prošli tjedan. Najprije stavimo u Božje ruke sve ružno što nam se dogodilo, posebno kad su nas drugi uvrijedili i povrijedili  ... sigurno smo i mi nekoga uvrijedili i povrijedili... jesmo li nakon toga molili za oproštenje... ako se nas molilo da oprostimo, jesmo li oprostili? ..,..  a sada promislimo što nam se lijepo dogodilo prošli tjedan i stavimo to u Božje ruke...

Na početku vas pozivam da se stavimo u prisutnost Božju. Zamislite sebe  na putu zajedno s Isusom, hodamo Palestinom, slušamo Isusove  riječi. Petar ga pita, u ime apostola, ali i u ime svih nas ovdje: Koliko puta da oprostim svome bratu?

Mi svaki dan slušamo: „Ne daj se pogaziti", „Ne budi mekušac",  „Uzvrati, udri ako te tko napadne", slušaju i djeca od najranije dobi. „Upoznaj svoja prava i usprotivi se", govori se mladima pri upućivanju u život. Danas se vrlo brzo nauči kako se treba ponašati: ne pokazivati slabe strane, biti bolji nego drugi učenici, nego kolege i kolegice, ništa ne nuditi, probijati se - po potrebi i silom, napredovati preko leševa - sve su to životne devize današnjeg, duhovno vrlo siromašnog, društva - sve je to duh našega vremena. Zato ništa čudno što se sve ovdje, kod nas doživljava.

A Bog postavlja sasvim druga mjerila. Njih možemo pročitati u Isusovoj osobi, njegovim riječima i djelima. Ovdje smo da njega čujemo i da, po njegovim riječima, usmjerimo naš život. Molimo ga, na početku ovog slavlja, za milost oproštenja

Ispovijedam se..

Gospodine, stojimo pred tobom s pogreškama i slabostima -     Gospodine smiluj se

Isuse Kriste, ostavljamo dobro, a okrećemo se zlu - Kriste smiluj se...

Gospodine, molimo te za oproštenje i odvažnost da sami možemo  oprostiti.    -  Gospodine smiluj se.....

U ljubavi svemogući i dobri Bože, ti si nam, u Isusu, dao spasenje i oproštenje. Oprosti nam grijehe i pokaži nam se kao milosrdni Bog koji ide s nama. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu....

Uvijek je bilo teško postupati s grijesima, s ljudima koji su na sebe navukli grijehe. Zato te danas

molimo:

-          Za narode i grupe koji žive u ratu i neprijateljstvu, za sve koji moraju trpjeti nepravdu, ali i za one koji čine nepravdu i prihvaćaju je -

-          Za sve koji u Crkvi i društvu odlučuju o pravdi i nepravdi, daj da shvate znakove vremena i postupaju po pravu i pravdi -

-       Za sve koji su se utopili u mržnji i osjećaju osvete, za sve koji su podigli zidove mržnje i podjele i više ne nalaze puta novom početku -

-          Za sve koji mole za oproštenje, ali ne osjećaju ni oproštenja, ni pomirenja  -

-          Za sve ljude koji mogu oprostiti i imaju snage da zadobivene  rane u tišini nose -

-          Zahvaljujemo ti i za dar kiše kojeg smo primili i molimo te za tvoju pomoć

/pjevajući/ Da se dostojiš kišu zdravu godnu i plodnu ovoj zemlji u potrebita vremena udijeliti -

Da se dostojiš oblake i vjetrove zle i škodne ukrotiti i ukloniti -

Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati

-          u kratkoj tišini pomolimo se za sve one koji su nas povrijedili, ali i one koje smo mi povrijedili...

-          Za naše vjerne mrtve da nakon svih zemaljskih nepravdi osjete tvoju vječnu pravdu i oproštenje. Posebno molimo za one čijeg se ishodnjeg dana sjećamo ovog tjedna:

Gospodine Isuse Kriste, ti si na sebi ponio naše grijehe i time nam otvorio put u život. Zahvaljujemo ti i hvalimo te, sada i u vijeke vjekova.      Amen.

Jedan drugog smo izranili

povrijedili

omalovažili

obeshrabrili

ožalostili

osjećamo se krivima

krivi smo jer osjećamo

da drugoga nismo prihvatili

premalo opažali

neke i ponizili

i odbacili ih

Tko će zaliti ranu uljem?

nekom obeshrabrenom

drugom kome se ne vjeruje

onome kome se ne pomaže

mimo koga se prolazi.

Osjećamo se krivima

krivima zbog manjka poštovanja,

jer nismo drugoga posjetili

sami smosebe osamili

riječ nismo prihvatili

pustili da nas nadvlada strah

Tko će uljem rane zaliti?

Jedan drugog smo po - slušali

a ne slušali i čuli

ostali smo puni nerazumijevanja

ostajemo nerazumljivi

ostavljamo sebe praznima

osjećamo se krivima

krivima zbog manjka osjetljivosti za druge.

Govorimo u krivim tonovima

postajemo glasniji

silinom riječi druge prisiljavamo

Tko će zaliti uljem rane?

osjećamo se krivima

krivima zbog manjka pažnje

Sedam puta ogrješi se sam pravednik

uči nas Biblija:

svi smo mi duboko grješni  i ja

Gospodine, nauči me

nauči nas ljubiti.

Gospodine, učini me oruđem tvoga mira,

da ljubim, tamo gdje je mržnja.

Da opraštam, tamo gdje se vrijeđa.

da povezujem, tamo gdje je svađa,

da govorim istinu, tamo gdje je zabluda,

da nosim vjeru, tamo gdje vlada sumnja,

da nosim nadu, tamo gdje zdvajanje muči,

da užižem svjetlo, gdje je tama,

da nosim radost, gdje pritišće žalost.

Gospodine, daj da shvatim:

ne da ja moram biti utješen, nego da tješim,

ne da ja budem shvaćen,  nego da druge shvaćam,

ne da mene ljube, nego da ja druge ljubim,

jer  tko se razdaje - taj prima

tko se zaboravi - taj nalazi

i tko oprosti i njemu će se oprostiti, jer kad umre on će vječno živjeti.

Bog neka bude ispred tebe, da ti pokaže ispravan put.

Bog neka bude uz tebe, da te može prihvatiti i zagrliti i tako zaštiti.

Bog neka bude iza tebe da te čuva od zlih i pokvarenih ljudi.

Bog neka bude ispod tebe da te prihvati ako padneš  i da te izvuče iz provalije ako u nju upadneš.

Bog neka bude u tebi da te tješi ako budeš žalostan.

Bog neka bude oko tebe da te zaštiti ako te drugi napadnu.

Bog neka bude iznad tebe da te blagoslovi:

I tako neka vas blagoslovi svemogući, milosrdni i dobrostivi Bog: Otac, Sin i Duh Sveti.

Nadam se da ste dobro i pažljivo slušali prvo čitanje kao i evanđelje. Ako gledamo na situaciju koja vlada u mjestu, onda riječi zvuče stravično. Tko se osvećuje, a recimo i tko mrzi, njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove.  Mi ovdje prisutni, možemo li nakon ovih riječi mirno spavati? Ako da, onda znači da ne vjerujemo u Gospodina koji ravna i sudi svijetom.  Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje?  Reći ću jasno i otvoreno: čovjek koji ne savladava mržnju i srdžbu koju nosi u sebi, je zao čovjek. Ne mogu reći da je duševni bolesnik, jer ne bi bio uračunljiv. Današnje prvo čitanje jasno govori da je takav čovjek zao. Jer ako nas opomena današnjeg čitanja ne dira, što će nas taknuti: „Misli na konac svoj i prestani s mržnjom, sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi."

Svi mi u sebi nosimo tragove i mržnje i osvete. Bilo kakva uvreda nas duboko boli. No, mi nemamo pravo uzeti pravdu u ruke i osvećivati se za počinjenu nepravdu, ma koliko god ona bila velika. Veličina čovjeka se mjeri po tome koliko je sposoban oprostiti,  ne mrziti i ne osvećivati se. Na žalost opažamo nepravde na svakom koraku. Onda sebe opravdavamo da i mi možemo isto činiti nepravdu, jer svi tako čine.

Rat - Pred 72 godine, 1. rujna 1939. započeo je II. svjetski rat. Riječi: „U  15.45 uzvraćamo..." izazvale su nezamislivu bol i bijedu za milijune ljudi.

I danas su brojna područja ratom zahvaćena. Nepravda, svađa, mržnja, nemir, nemilosrdno napadanje imaju isti izgled, iako u različitim okolnostima. I oni određuju sudbinu svijeta i pojedinaca.

Tome  nasuprot stoje  različita nastojanja, akcije i konkretna djela kojima se nebrojeni ljudi trude uspostaviti novi, prijateljskiji i čovjeka dostojniji svijet. (Slavljenje Imena Marijina u Beču stavlja, npr. na posebno mjesto stvar mira, u Stadthalle se okupi do 15.000 ljudi).

Nemir počima u malom - A ipak nemir, koji konačno vodi svađi, ratu, tučnjavi, brutalnim

suprotstavljanjima ne počima u velikim, nego uvijek u malim stvarima. „S tim i tim ne želim imati nikakve veze." „Već i moji pradjedovi nisu s tim susjedima govorili..." „pokazat ću ja njemu..." Ovakvi i slični izrazi poznati su, kako djeci i mladima, tako i starcima. Jedan ili drugi ne žele međusobno govoriti, jer su se već njihovi djedovi međusobno posvađali. Drugome se ne sviđa boja kože, nos, lice...

Ako bi se mnoge pitalo za razlog svađe, često puta ne bi imali reći zašto ili ne znaju zašto se svađaju. I da čovjek sebe opravda, onda se služi izmišljotinama, lažima. I to postaje poput lavine, krene jedna mala gruda snijega koja, na kraju, napravi pustoš i smrt.

Posljedice mržnje  mogu biti nesagledive. To nam potvrđuje pogled u veliku ljudsku povijest ili u male, obiteljske povijesti - htjeli mi to priznati ili ne. Na žalost, mnogi sijači mržnje ni u svijetu, a ni ovdje u mjestu nisu svjesni da će zlo koje su posijali najprije njih same pokositi.

Prijatelji koji više ne razgovaraju, bračni drugovi koji se rastavljaju, ne obazirući se na djecu...

Nesreće zbog pogrešaka u materijalu, tehničke greške prouzročene  od ljudi - jer se više gleda na dobit, nego na sigurnost... Ratovi nastaju, jer nitko ne želi i neće popustiti, ni oprostiti.

Težnja za mirom: Mnoge pjesme govore i razmišljaju o miru i praštanju, o čemu mi ljudi toliko sanjamo, a tako su malo vidljivi i opipljivi. Današnje evanđelje, po mom mišljenju, zahvaća u središte problematike. Primjer nemilosrdnog sluge kojega nam Isus, danas, stavlja pred oči, pokazuje na sve posljedice koje iz toga izlaze i pokazuje nam koliko je važno oproštenje i biti spreman oprostiti. Tko ne može oprostiti, taj nije sposoban  primiti ni oproštenje, ni pomirenje. I tako se krug  „kako ti meni, tako ja tebi" nikako ne može prekinuti.

A tamo gdje ima oproštenja, gdje ljudi jedan drugome daju još jednu šansu, događa se nešto što nam oduzima dah.

Djelovanje Duha: I događa se nešto što nazivamo djelovanjem Duha Božjega ili čak počecima Kraljevstva nebeskoga. Događa se nešto, na početku, tako neugledno, a kasnije za sobom povlači sve veće i veće krugove. Možda je to nešto što se zove »samo« jedna lijepa riječ, »samo« jedan čin pun ljubavi, ili »samo« prijateljski osmijeh.

Jedna pjesma pokušava to ovako složiti:

Mir danas - Bog želi, danas, svojom blagoviješću potaknuti naša srca, proširiti nas da ne računamo, ne kalkuliramo, da ne »proživljavamo« bilo kako, nego da nađemo život kojega nam je on sam obećao. Tada više neće vrijediti »Kako ti meni, tako ja tebi!«, nego prema riječima Josefa Heera »Kako Bog meni, tako ja tebi.«

Bog nas daruje da bi drugi ljudi mogli doživjeti kako je Bog dobar i kako jedan život može biti ispunjen Bogom.

Kad ovako promatram današnje evanđelje, onda mi ono daje odvažnost da svoje gledanje, svoje osjećaje opet Bogu uzdignem i pustim da me dotakne njegova opraštajuća, pomirujuća i spasavajuća snaga.

I želim da svi mi, ovoga tjedna, osjetimo kako Bog u nama i po nama djeluje i po tome se ravnamo u postupanju sa sobom i s drugima.

Ovo Isus tumači u prispodobi o sluzi koji je svom kralju dugovao deset tisuća talenata. Deset tisuća talenata je bilo pedeset milijuna denara. A nadnica je bila samo jedan denar. Tolika suma je bila veća od godišnjih prihoda kralja Heroda. I dužnik moli za strpljivost.  Ne samo da je doživio strpljivost, nego i potpuni otpust duga. Koliko je bila neshvatljiva i neizmjerna veličina duga, još veće je kraljevo milosrđe.  Ne samo da je produžio rok vraćanja (tako i tako potpuno nezamislivog duga), nego daje potpuni oprost duga .  I kad je tako bogato darovani naišao na jednog kolegu, traži od njega hitno vraćanje  onoga što mu je drugi bio dužan: „Plati što si dužan". Čini se da je njegov dužnik bio  dužan tek 5milijunti dio onoga što je sluzi darovano, tako da ovaj zahtjev izgleda potpuno groteskan.

Onaj koji je tako bogato darovan nije bio u stanju oprostiti svom prijatelju 5 milijunti dio onoga što je njemu oprošteno. I sada se mijenja scena. Od milosrdnog kralja postaje uvrijeđeni i rasrđeni kralj. To se vidi iz kraljeve izjave: „Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao."

Ovdje se vrlo jasno vidi: kralj je oprostio ali nije zaboravio. Dapače, kada se njegov dužnik kome je oprostio dug nije ponašao prema njegovu očekivanju, ne samo da je izbrisao ono što je oprostio, nego od samilosti nije bilo više ni traga te ga je predao mučiteljima da ga muče dok ne vrati cijeli dug. A prema sumi to znači doživotno.  Znači da ono oprošteno može ponovo oživjeti ako se onaj kome je oprošteno, ne počne ponašati drukčije.

I sada Isus preokreće priču i tumači likove: kralj je nebeski Otac, svi smo mi njegovi dužnici. I mi ga molimo za oproštenje. I on nama oprašta... Sve ok, ali sada trebamo mi stupiti na pozornicu. I mi trebamo oprostiti. E, to ne ide. Često se čuje: „ne, ja to ne mogu oprostiti." Postavlja se pitanje kakav je to kršćanin i da li je to uopće kršćanin. Mudrac iz prvog čitanja kaže: „Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa , kako može moliti za svoje grijehe?"

Ovdje postavimo i još jedno pitanje, a to je pitanje istine. Oni sluge koji su vidjeli nepravdu, otišli su i dojavili kralju. Oni su se zauzeli za čovjeka koji je bio ugrožen.

Možda će neki reći što se to njih tiče, što su  se miješali kad se njihove kože nije ticalo. Na žalost, mnogi kršćani se tako ponašaju. Drugi će opet reći, a toga se često ovdje u Dolu čuje: nije potrebno govorit ono što je bilo. Treba se pravit kao da se ništa nije dogodilo. Takvo ponašanje je sasvim suprotno današnjem evanđelju.

I prigoda je za svakoga od nas da promislimo kako se mi ponašamo u toj stvar.

Isusova zaključna opomena je za nas još tragičnija: „Tako će otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od vas ne oprosti svome bratu."

Vjerujemo li da će ovo stvarno biti? ... ili možda mislimo da će to biti za onoga drugoga, ali za mene ne...

Smatram da ova propovijed ne bi bila potpuna ako ne bih rekao sljedeće: vi dobro znate koliko su neki protiv mene izgovorili i učinili. I sve ovo što se događa jednog dana će doći na obračun.  Ja opraštam svakome od srca sve uvrede. I kao dokaz da iskreno mislim je i činjenica što sam prešao preko svih uvreda i zauzeo se da Župa dobije vrijedne umjetnine, nisam ni trenutka promislio a oni su mene vrijeđali.  Ja vjerujem u Božju pravdu, vjerujem u  ono što smo čuli od starozavjetnog mudraca i vjerujem u Isusovu opomenu.

Kako će drugi proći - to je njihova stvar, na kraju ću još jednom ponoviti riječi mudraca: „Misli na konac svoj i prestani s mržnjom, sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi." Amen.