Misno slavlje

Pozdrav:

Milost i blizina Gospodina našega Isusa  Krista, koji nas potiče da mu se obraćamo u svim našim životnim situacijama, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Sve vas lijepo pozdravljam ove  dvadeset i druge nedjelje kroz godinu, nedjelje koja je tako vruća, ali nedjelje koja nam donosi i tako vruće tekstove za razmišljanje.

Spomenut ćemo da je danas spomendan Svetog Augustina biskupa. A taj veliki crkveni naučitelj je bio veliki grješnik, za kojim je majka Monika plakala godina i molila za njegovo obraćenje. I obratio se postao biskupom u Milanu, i veliki crkveni naučitelj.

Danas je u Dolu u starini bio blagdan Gospe od utišenja. I taj blagdan koji je mnoge utješio, ode u povijest, jer danas ne očekujemo da nas utješe Bog ni Divica Marija.

Na početku se stavimo u prisutnost Božju. U mislima idimo s Isusom po Galileji. Vidjeli smo  brojna čudesa, čuli njegove riječi, u nedjelju smo čuli i Petra koji je priznao da je Isus Mesija, a Isus mu obećava ključeve kraljevstva Božjega. Bila je to lijepa slika. Danas sasvim obratno: Isus najavljuje muku, a Petar ga odvraća od toga: Isusova reakcija je zapanjujuća.

U prvom čitanju ćemo čuti muku i žaljenje  čovjeka koji se osjeća vrlo jadnim zbog Božjeg poziva,  čut ćemo i teške optužbe na Boga...

Da bi nam sve ovo bilo korisno, iskrena srca se pomolimo Gospodinu:

Gospodine naš Bože, u našim svagdašnjim zadaćama i obvezama ponekad nam nedostaje snage da se malo povučemo u sebe i obratimo k tebi.

Donosimo ti, na ovo naše bogoslužje, sve naše misli i osjećaje koji kruže oko događaja prošlog tjedna kao i oko onih koji će doći u skoro vrijeme, a koji nas nikako ne napuštaju.

A ipak, želimo otvoriti naše uši i prema tebi usmjeriti naše srce da bismo mogli svjesnije slušati tvoje riječi koje nam  tako dobro čine i osjetiti tvoju prisutnost. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu

 

Ispovijedam se

Kyrie

Molitva vjernika

Iznesimo Bogu, čiju blizinu sada na poseban način doživljavamo, naše molitve

• Za sve koji imaju posebne odgovornosti za budućnost, da znaju razlikovati važno od nevažnoga i da budu spremni tražiti nove putove, molimo te
• Za sve one koje vodi želja za imanjem, posjedovanjem, da im se otvore oči za nutarnje dimenzije čovjeka i života što im može pružiti mnogo više od onoga što od zemlje očekuju, molimo te.
• Za sve koji imaju moć, da druge ne podčinjavaju, nego da budu čuvari života, molimo te
• Za Crkvu, da u svom životu, po volji Očevoj, svjedoči svijetu za snagu tog života, molimo te
• Za nas same, da pokušamo dublje shvatiti svoj život i da svoja iskustva pokazujemo drugima, molimo te.
• Za sve koji padaju pod svojim životnim križevima, da im udijeliš snage za ponovno ustajanje, molimo te.
• Daj da shvatimo da samo put po križu i s križem vodi k spasenju, molimo te
• Podari nam dobru i obilnu kišu, iako ne zaslužujemo takve darove, molimo te
• Nagradi vječnim rajem naše pokojne za svako njihovo dobro djelo, molimo te.

Bože, ti daješ smisao životu, pokaži nam se ako te izgubimo iz vida, ponovo nas pozovi ako smo prečuli tvoj poziv. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen

Razmišljanje poslije pričesti

Bog nemogućeg

Svemogućnost bitno pripada Bogu. A meni naprotiv: biti malen, nevolja, nemoć. A toga imam toliko mnogo da je nemoguće da ne bi bilo korisno.

Trebamo jednom ovaj veliki kapital zamisliti, moramo ga korisno rasporediti. Je li moguće da ovu poplavu prljavštine koju nazivamo grijehom, a koja preplavljuje svijet od početka i u ovom času zahvaća velike valove strave, da bi to za svemoć Božju bio beskoristan materijal?

Da li je moguće da su slabosti u tako sveopćim obličjima kao: izmorenost, starost, bolest, zabluda, smrt samo teret koji me pritišće, a da u sebi ne nosi neki sakriveni teret? Brda svjetskog otpada više ne koriste ničemu? Zar će zlo, patnja, nesreća, biti poraz Božje ljubavi?

Postoje trenuci u kojima nas Bog vodi na krajnje granice naše nemoći. Tada, tek tada, shvaćamo naše ništa do u dubinu.

Mnogo godina, veoma mnogo godina sam se borio protiv svoje nemoći, nesposobnosti, protiv slabosti. Uglavnom sam ih sakrivao i nastupao u javnosti s lijepim maskama sigurnosti.

Ponos je ono što ne želi nemoć,  oholost je ono što ne prihvaća biti malen. To mi je Bog uvijek i uvijek pokazivao. A sada se više ne borim protiv njih. Pokušavam sebe prihvatiti, sebe vidjeti onakvim kakav jesam, bez koprena, bez snova, bez romana.

Mislim da je to korak naprijed. Da sam to učinio onda kada sam učio katekizam na pamet, bio bih zaradio četrdeset godina.

Svoju nemoć sada stavljam potpuno pred Božju svemoć. Brdo mojih grijeha, pred sunce njegovog smilovanja, bezdan moje ništavosti upravo u bezdan njegove veličine.

I čini mi se da je došao trenutak susreta s njime, kakvog do sada nisam upoznao, jedan dolazak u susret njegove ljubavi, kakvu do sada nisam osjećao. Upravo je moja bijeda ona koja privlači njegovu silu, moje rane su te koje ga zovu, moj ništa dopušta da nada mnom  dođe njegovo Sve.

Iz: Carlo Caretto: Wo der Dornbusch brennt

Molitva pred blagoslovom

Zaključimo ovo naše misno slavlje molitvom: Gospodine, dobri Bože, ponovno smo smjeli osjetiti tvoju blizinu . Ti si nas potaknuo da nasljedujemo tvoga Sina. Za to ti zahvaljujemo.

Ne daj da zaboravimo slušati tvoju riječ i u danima koji dolaze i da se obraćamo tebi na našim sasvim vlastitim i posebnim putovima. Za to te molimo po Kristu, Gospodinu našemu.

Blagoslov

Neka Gospodin blagoslovi i čuva u sljedećem tjednu sve vas i sve vaše koji su vam na srcu. Neka on bude u svim vašim susretima i u svemu što činite - pa i u žurbi.

Neka vas blagoslovi svemogući i milosrdni Gospodin: Otac, Sin i Duh Sveti.

Propovijed

Zašto ste vi ovdje

Ima ljudi koji se pitaju, nakon bogoslužja, što mi je ovo donijelo? Ima ljudi koji misle da je misa bila dobra ako je propovijed bila dobra. I  misa je bila loša ako je propovijed bila loša ili ako uopće nije bilo nikakve propovijedi. Ima ljudi koji bi voljeli da se u crkvi nikad ne propovijeda. A čini mi se da neki misle da mogu određivati što je istina i što će se govoriti na misi.

Ima ljudi koji govore: meni misa ne donosi ništa, ja tamo više ne idem.

Ovakvo je  razmišljanje plod društvenog pravila  na kojem počiva i naše društvo: „Netko može vjerovati ako mu to pomaže ili ako mu to koristi." Pa zato nas neće ni čuditi vijest koja se počela širiti, da će u Švedskoj biti zabranjeno propovijedati vjeru kao istinu. Trebat ćemo ići pred ljudske sudove da odluče da li nam misa nešto vrijedi ili ne, da li nam misa koristi ili ne. Imam li koristi što vjerujem u Boga?

Zanimljiv je primjer

Jeremija, prorok , čovjek koga je Bog na poseban način pozvao u svoju službu, viče na Boga, s njim se prepire, čak ga i optužuje. Čuli smo u današnjem čitanju teške riječi. Bog ga je zaveo, nadjačao, nadvladao.  A što se to dogodilo da je tako razočaran. Jeremiju je Bog poslao propovijedati narodu obraćenje. Narod ga ne sluša i zato stiže kazna - razorenje Jeruzalema  - koju su pripisali Jeremiji, jer je najavljivao tu kaznu, a ne samima sebi zbog nevjere Bogu. I shvaćam Jeremiju kao čovjeka koji je ljubio svoj narod, kao čovjeka koji je jasnim očima gledao u ondašnji trenutak i vidio sve opasnosti i predosjećao propast i opominjao narod. Narod nije htio slušati Jeremiju. Nije se narodu (barem ne velikoj većini, a posebno onima na vlasti) sviđalo što Jeremija govori i zato su ga progonili, krivo optuživali, radili mu o glavi. I smijem ovdje napraviti jednu usporedbu. Mnogima se ne sviđa što govorim, oni bi htjeli slušati nešto drugo.  Istina je bolna i zato je mnogi ne žele slušati. Pada mi na pamet jedan drugi prorok Ivan Krstitelj, sutra je (29.VIII) blagdan: Glavosjek Ivana Krstitelja. Herod mu je dao odsjeći glavu, jer je kralju Herodu rekao istinu u lice: Nije ti dopušteno držati ženu brata svoga.

I Jeremija ovu gorku stvarnost osjeća duboko u sebi. I zato se ovako tuži na Boga... A uvjeren sam da je svatko od vas osjetio težinu govorenja istine. I ako rekneš nekim ljudima istinu, onda si njihov neprijatelj.

Petar

Zanimljiv je taj Petar. Sjetimo se evanđelja prošle nedjelje: Petar u ime svih apostola priznaje Isus je Mesija, Sin Božji! I Petar se nada, kao i ostala dvanaestorica, da će oni biti ministri u  Isusovom kraljevstvu. I sada Isus neočekivano najavljuje da će trpjeti i biti ubijen. Suprotno Petrovim očekivanjima. I zato Petar pokušava razmišljati na svoj način. U Isusovoj muci i smrti Petar vidi kraj svoje karijere. Zato je sasvim normalna reakcija Petra: Gospodine - to se tebi ne smije dogoditi. Ne zato što ti ne smiješ trpjeti, što bi umro, nego zato što propada moja karijera. Slično misle i drugi apostoli. Petar je njihov glasnogovornik.

I Isus odgovara neobično ružno i oštro. Rekli bismo nezamislivo za Isusa: Odlazi od mene sotono, jer ne misliš što je  Božje nego što je ljudsko.

Dobro bi bilo sada ovdje malo zastati i promisliti koliko puta smo mi tražili od Isusa da ne gleda što je Božje, nego što je ljudsko.... U čemu ja to ne gledam što je Božje u Isusu? ....

Danas se vrlo često čuje da Crkva ne ide za narodom .. da papa propovijeda neku staru nauku koja ne odgovara modernom čovjeku.  A gledajte, u Madridu milijun mladih ljudi kleči pred Presvetim Sakramentom u savršenoj šutnji. Milijun mladih ljudi, kao nedavno u Zagrebu 50 000 mladih na trgu bana Jelačića... a mislim sada na neke ljude koji znaju ponekad doći na misu pa ne uvuku jezika brbljajući. Meni se čini, to su mi potvrdili i mnogi drugi, da se u Dolu u zadnje vrijeme osjeća šutnja za vrijeme mise. I vjerujem da je to odlični preduvjet da Boga čujemo.

I meni se često prigovara da ne idem za svitom. Što to znači? To bi za mene značilo govoriti samo ono što se nekome sviđa, što mu godi ušima ..  A ja ovdje govorim u ime Isusovo i ono što Bog i Crkva ovoga časa traže od mene, a ne ono što će se sviđati nečijim ušima.  Meni se nudi izbor ili ugađati ljudima ili Bogu... Ako ugađam ljudima, onda će me ljudi hvaliti, ali ću od Isusa čuti: odlazi od mene sotono...jer ne misliš što je Božje, nego što je ljudsko. Ja ne znam što bi netko drugi izabrao na mom mjestu, ali ja znam što ja izabirem i zato se s pravom tužim, poput Jeremije, Gospodinu: Zaveo si me i dao sam se zavesti...I riječ mi Gospodnja postane ruglo i podsmijeh povazdan... Možda je i ovo razlog, ključ tajne zašto se danas malo ljudi odlučuje govoriti istinu, zašto se malo ljudi odlučuje javno stajati uz riječ Božju.

Konačno, svima nama Isus upućuje opomenu: Što koristi čovjeku da cijeli svijet zadobije, a naškodi vječnom životu. Onom životu kod Boga.

Očito da se radi o dvije računice: onoj Božjoj i onoj računici svijeta. Tako je bilo kod Jeremije, tako kod Ivana Krstitelja, tako kod Isusa i tako kod Petra. No, isto tako je i danas među kršćanima, među mještanima, a tako i među nama ovdje prisutnima.

Zato nam jasno danas poručuje sveti apostol Pavao i upozorava nas: „Ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazujte  obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja.

I na kraju, zapamtimo ono najvažnije i ključno: „Doći će, doista,  Sin čovječji u slavi svojoj s anđelima njegovim  i tada će naplatiti svakome po djelima svojim."

Netko će reći gledaj čime nas plaši. A što ako ovo bude stvarna istina?  To odgovorimo mi, samima sebi.