Tko bude pio vode koju ću ja dati neće ožednijeti nikada! 3.

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

3.

Za čime žeđa današnji svijet?

Jedna od najtežih muka u mučilištima modernog svijeta je žeđ. Pričao mi je čovjek koji je dugi niz godina bio na Golom otoku što je strahota žeđi. Sjećam se kada sam bio u JNA da smo imali vježbu izgladnjivanja. Glad sam kako tako podnosio, ali žeđ, žeđ je bila užasna. Vruće, sve u meni gori. Naišli smo na jedan potok – iako je bilo strogo zabranjeno piti – nitko od nas nije gledao je li čisto, nego smo poput ovaca pojurili na potok

                Kad čovjek promatra današnje dućane i super markete, veliki odjel zauzima baš piće. Različite vrste vode, sokova, raznih drugih pića, tako da čovjek i ne pomišlja da bi danas mogao biti žedan. Vojni analitičari govore da bi uzrok trećeg svjetskog rata mogla biti baš voda. Jedan veliki dio podzemnih i nadzemnih voda je zatrovan. Osjeća se nedostatak pitke vode u svijetu. Naša djeca ne mogu zamisliti da smo mi čekali satima u redu za par litara vode! Veliki dio podzemnih voda je čovjek zatrovao. Ja sam bio u Austriji na župi gdje je bilo dovoljno prokopati dva metra u dubinu da dođeš do vode, ali tom vodom se nije smjelo zalijevati ni povrće u vrtu. Grad Beč leži na Dunavu, najvećoj europskoj rijeci, a vodu za piće dobiva iz 200 km udaljene Štajerske.

                To je problem tjelesne žeđi. Ali još veći problem je problem duhovne žeđi ili žeđi duha. Kao što je tijelu potrebna hrana i piće, tako je i našoj duši potrebna duhovna hrana i duhovno piće. Današnji čovjek ima potrebu za duhovnim pićem, jer je stvarno žedan. Ovo što mu se nudi ne utažuje njegovu žeđ.

A koja je to žeđ duha?

Žeđ za istinom – svi mi želimo istinu. Istine nema ni u društvu, nema je ni kod brojnih Crkvenih ljudi, nema je u školi, nema je na sudovima, nema je u politici, nema je u obiteljima, nema je u pojedincima. Danas svatko od nas ima svoju istinu i ne želi ni čuti, ni slušati drugoga. Srce me boli kad gledam ovu djecu koja su tako žedna istine, one prave istine. One Božje istine istine o čovjeku i istine o svijetu. A što dobivaju? Svjesno ih se zamagljuje idejama. Uzmite samo primjer 4. modula Zdravstvenog odgoja u školama. Time se želi djecu odvojiti od njihove metafizičke biti da je svako dijete Božjim određenjem rođeno kao muško ili žensko, a ne da dijete može samo odlučiti što će biti, muško ili žensko. A tek istina u politici! Dosta je samo malo pamtiti pa da vidite kako političari lažu. Danas vrijedi ovako, sutra vrijedi onako. I još me prisiljava vjerovati da je rekao upravo onako kako sada govori. Napisa starozavjetni pisac: „Nestalo je istine sa lica zemlje.“

Žeđ za pravdom – Danas glavnu riječ vode mediji. Oni optužuju, oni presuđuju. Jedan sud sudi ovako, drugi onako. Hrvatima je nešto grijeh i zlo, a to isto Srbima nije. Čak i hrvatski ministar prosvjete i kulture ne vidi paljenje hrvatske zastave na srpskom stadionu, iako je bio tamo. Braniteljima je silan grijeh i zlo što su ubijali naoružane civile, a Titovim koljačima, partizanima to nije bilo zlo, nego su za to dobivali dobre mirovine. Znak U je silno zlo, a petokraka pod kojom se klalo u Škabrnji i Vukovaru nije zlo, čak i predsjednik Josipović hvali petokraku. I da ne nabrajam, toga ima na svakom koraku. Jedni su za jedne zli, drugi su za druge dobri. Nestalo je istine sa lica zemlje rekao je starozavjetni prorok. A opet, svi tražimo i želimo pravdu i istinu.

Žeđ za ljubavlju - Nikad se nije toliko pjevalo i govorilo o ljubavi kao danas. A nikad manje ljubavi nego danas. U stvari, ljubav se pretvorila u najgore seksualne strasti. Filmovi, internet – sve se urotilo protiv ove temeljne ljudske žeđi. Bog je ljubav, kaže sveto Pismo. A Bog je čovjeka stvorio na sliku i priliku svoju. Dakle, čovjek je biće ljubavi. Danas je taj čovjek pretvoren u stroj za seksualnost i to onu najgrublju i najbrutalniju. Dobna granica je pala ispod 14 godina, djeca previše rano stupaju u spolne odnose. Mladići i djevojke ne poznaju ljepotu zaljubljivanja, zaruka, zajedničkog čekanja i odrastanja. Seksualnost je odvojena od plodnosti i zato je sve manje plodnih brakova. I ovako bih mogao redati u nedogled.

Zato papa Franjo, s pravom, piše u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium – Radost evanđelja, u broju 2: „Velika opasnost u današnjem svijetu, s pregršt njegovih potrošačkih dobara koja guše čovjeka, jesu pustoš i tjeskoba koje se rađaju iz samodopadnog i gramzivog srca, grozničavog traženja površnih užitaka i izolirane savjesti. Kad je duhovni život zaokupljen isključivo vlastitim brigama i interesima, u njemu nema više prostora za druge, nema mjesta za siromašne, Božji se glas više ne sluša, ne uživa se više slatka radost njegove ljubavi, ne osjeća se zanos za činjenjem dobrih djela. Vjernici su također, nesumnjivo i trajno, izloženi toj opasnosti. Mnogi podliježu toj opasnosti i pretvaraju se u ogorčene, nezadovoljne osobe u kojima nema života. Na taj se način zasigurno ne živi dostojanstvenim i ispunjenim životom, to nije ono što je Bog želio za nas, to nije život u Duhu koji izvire iz srca Krista uskrsloga.“

Papa Franjo nudi rješenje: „Pozivam vjernike u kojem god se mjestu i situaciji nalazili da već danas obnove svoj osobni susret s Isusom Kristom, ili bar da donesu odluku da će se otvoriti i dopustiti mu da se susretne s njima, da će ga tražiti svakoga dana, bez prestanka. Neka nitko ne misli da se taj poziv ne odnosi na njega, jer „nitko nije isključen iz radosti koju donosi Gospodin.“ One koji poduzmu taj rizik, Gospodin neće razočarati. I kada netko učini mali korak prema Isusu, tada shvati da je on unaprijed raširenih ruku očekivao njegov dolazak. To je trenutak da se kaže Isusu Kristu: “Gospodine, dao sam se prevariti. Na bezbroj sam načina bježao od tvoje ljubavi, ali evo me sada ovdje ponovo da obnovim svoj savez s tobom. Trebam te. Spasi me, Gospodine, još jednom..Primi me još jednom u svoje otkupiteljske ruke.“ Kako je lijepo vratiti mu se svaki put kad se izgubimo! Ponavljam još jednom, Bog se ne umara opraštati, mi smo ti koji se umaramo tražiti njegovo milosrđe. On koji nas je pozvao „oprostiti do sedamdeset puta sedam „(Mt 18,22) daje nam primjer, on prašta sedamdeset puta sedam. Uvijek iznova diže nas i stavlja na svoja ramena. Nitko nam ne može oduzeti dostojanstvo koje nam daje ta bezgranična i neiscrpna ljubav. Nježnošću koja nas nikad neće razočarati i koja nam uvijek može vratiti radost, on nam omogućuje podići glavu i ponovno krenuti iz početka. Nemojmo bježati od Isusova uskrsnuća, nikada ne smijemo odustati, ma štogod se dogodilo. Nitko nas ne može tako nadahnuti kao njegov život koji nas tjera da idemo dalje!

Zar to nije najljepši odgovor na naše težnje, na našu duhovnu žeđ? Recimo sa starozavjetnim prorokom: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!   Amen