. „Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Tko bude jeo od ovog kruha, živjet će uvijeke.“ 2

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

2

Kruh kojega jede današnji svijet!

Sinoć smo, braćo i sestre govorili o tome komu ili čemu se mi danas klanjamo. I rekli smo da je Isus Bog jedini vrijedan klanjanja, jer nam on obećava i daje vječni život.

                Ljudi svih vremena su se trudili pronaći način kako što duže i što ugodnije živjeti. Stari filozofi i alkemičari su govorili o eliksiru života, kojega, usput rečeno, nikada nisu pronašli. I današnji mudraci svih vrsta poput astrologa, pisaca horoskopa, sanjalica i tarot karata pokušavaju, na umjetan način, izazvati dojam sreće. Medicina i neke druge znanosti pokušavaju ukloniti ili barem umanjiti patnju. Eto npr. pokušava se, na svaki način, spriječiti rađanje djece za koju se utvrdi da bi mogla biti bolesna i nesposobna za rad. Starce i bolesne se bezbolno šalje s ovog svijeta. Više ne čujete da se službeno govori o ubijanju životinja. Govori se o eutanaziji opasnih ili bolesnih životinja, samo da se izbjegne riječ ubijanje. Sve nam to želi stvoriti dojam o jednom lijepom i radosnom životu.

                A što znači živjeti u očima većine današnjih ljudi? Gledajte kakve uzore nam nudi televizija, filmovi. Neću o tome gubiti vrijeme, vi dobro znate! Poslušajte malo o čemu se govori u trajektima, autobusu, u kafićima? Sve bih mogao svesti na parolu u se, na se i poda se! Jasno da sport i razonoda potpomažu ovakvo razmišljanje. Jedini cilj života današnjeg čovjeka je što više imati, po mogućnosti, bez puno rada i sa što više dobiti pa ne prežući ni od krađa i prijevara, bilo velikih ili malih.

                I na kraju što ostaje? Čovjek mora umrijeti i odlazi s ovoga svijeta prekriženih i praznih ruku. Sve je ovo već davno uočio starozavjetni pisac i nazvao ispraznošću. A lažnim sjajem sprovoda htjeli bi uništiti ili sakriti ovu stvarnost. Za mnoge naše suvremenike, nakon njihove smrti, bi se moglo reći: „Gdje si bio, nigdje, što si radio, ništa!“ Gledajući s bolesničke postelje, s jastuka umirućeg čovjeka postavlja se pitanje što ostaje čovjeku koji je ovako živio? Ostaje mu teško razočaranje. S jedne strane što nije živio još lopovskije, još bezobraznije i bezobzirnije kad i onako sve završava. S druge strane budi se strah pred onim što ga nakon smrti čeka. A oni koji su živjeli po volji Božjoj i njegovim zakonima, svoj život završavaju sa zahvalnošću Bogu za sve lijepo i ružno u životu očekujući topli susret i zagrljaj nebeskog Oca.

                Svoj život bismo trebali promatrati i ocjenjivati prema onome što nosimo sa sobom u vječnost. Da, dobro ste čuli, s onim što nosimo sa sobom u prekogrobni život. Kako se ljudi varaju kad govore: I onako svi idemo praznih i prekriženih ruku. Da, stvarno svima će nama rodbina ili neki prijatelj prekrižiti ruke. Samo jedne ruke će biti prazne i sve zemaljsko što su te ruke stvorile i zaradile ostaje ovdje, a zbog toga će se potomci svađati. Druge ruke će biti pune dobrih djela i svega onoga što vrijedi za vječni život. A u koju grupu ljudi mi spadamo? Pogledajte sada sebi u ruke. Učinite to i večeras, i često puta.

                Koji nam to kruh Isus daje

Kad gledam Isusov život i smrt, onda nam se sve naše vrijednosti preokreću naglavce. Isus nudi, u prvom redu, euharistijski kruh – svetu pričest. Samo, ipak dobro moramo paziti kod blagovanja tog Isusovog kruha na opomenu koju je napisao sv. Pavao: „Tko nedostojno jede od kruha ili pije od čaše, sebi osudu blaguje i pije.“ Ili ono što je napisao sveti Toma Akvinski: „Dobar, opak blaguju ga, kob je ipak svakom druga. Smrt je zlima, dobrim žiće, gledaj: isti kruh i piće, a plod tako nejednak.“ Čini mi se da danas mnogi primaju svetu pričest i ne misleći na ovo što sam sada rekao.

                Sljedeći kruh kojega nam Isus nudi i poziva nas da ga ostvarujemo jest kruh ljubavi, kruh opraštanja, kruh razumijevanja i prihvaćanja drugoga i drugačijega. Malo nam ili ništa nam ne vrijedi primanje euharistijskog kruha ako ne živimo kruh ljubavi, razumijevanja, praštanja - jednom riječju kruh dobrote!

                I zato se večeras, braćo i sestre, zapitajmo kakav kruh mi jedemo? Od kojeg i kakvog kruha ja danas živim? Da li u mom životu vrijedi i igra Isusov kruh? Ako ga primam, s kakvim ga raspoloženjem primam? Da li u životu živim kruh dobrote, kruh ljubavi, kruh praštanja, kruh milosrđa? Jer to je kruh koji nam daje život vječni.

                Možda će mi netko sada reći: Gledajte, taj kruh o kojem sada govorite živio je Isus i što mu se dogodilo? Eno ga, završio je na križu! Takvima i svima odgovaram – da, to je dvanaesta postaja njegovog križnog puta. A petnaesta postaja je njegovo uskrsnuće od mrtvih.

                Sveti Pavao piše: Ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludno naše propovijedanje, uzaludna je naša vjera- onda smo najbjedniji od svih ljudi.

               Ja vjerujem u petnaestu postaju Isusova križnog puta, vjerujem u petnaestu postaju moga križnog puta i vjerujem da će mi njegov križ dati vječni život. To želim večeras i vama. Amen!